Nakon neuspjeha velike vojne operacije kodnog naziva "Bijelo", odnosno Fall Weiss, provedenoj na tlu Jugoslavije početkom 1943., Nijemci zajedno sa svojim saveznicima Talijanima i ustašama pokreću 15. svibnja 1943. novu operaciju ovaj put nazvanu "Crno", odnosno Fall Schwarz. Zbog mjesta gdje su se odigrale najžešće bitke ova će operacija ostati poznata i pod imenom bitka na Sutjesci. A cilj je, kao i u prethodnoj bitci na Neretvi bio isti. Zauzeti teritorij koji su jugoslavenski partizani oslobodili, uništiti partizanski pokret i uhvatiti partizansko rukovodstvo predvođeno Josipom Brozom Titom.
Operacija Schwarz trajat će mjesec dana i ostaviti tragične posljedice po partizanski pokret. U bitci na Sutjesci poginut će svaki treći partizan, ukupno njih sedam i pol tisuća. Više od polovice poginulih bili su borci podrijetlom iz Dalmacije. Nijemci su u ovoj operaciji na raspolaganju imali oko 120 tisuća vojnika, dok su partizanske snage brojile oko 20 tisuća. Jedan od glavnih razloga inzistiranja Berlina i Rima da se jugoslavenski prostor očisti od partizana bio je strah od savezničkog iskrcavanja na istočnoj jadranskoj obali. U tom slučaju zapadnim bi saveznicima veliku pomoć mogao pružiti masovan i dobro organiziran jugoslavenski partizanski pokret.
Njemački plan bio je nakon partizanskog uništiti i četnički pokret, iako su četnici bili u savezničkom odnosu s Talijanima i ustašama, a dali su i važan doprinos u borbi protiv partizana u bici na Neretvi. Međutim, Nijemci nisu vjerovali u četničku lojalnost, posebno u slučaju eventualnog iskrcavanja Amerikanaca i Britanaca na Balkanu.
Ubijeni ugledni partizani
U trenutku pokretanja Operacije Schwarz glavnina partizanskih snaga zajedno sa zapovjedništvom pokreta nalazila se na granici Bosne i Hercegovine i Crne Gore, u teško dostupnim predjelima kanjona rijeke Tare i Pive, te planine Durmitor. Našavši se u okruženju Vrhovni štab partizanske vojske donosi odluku o probijanju obruča i to u dva smjera. Jedan bi išao kroz kanjon rijeke Sutjeske, te preko planine Zelengore dalje prema Bosni, dok bi drugi išao preko rijeke Tare dalje prema Sandžaku.
Prilikom proboja obruča 9. lipnja 1943. ranjen je i sam Josip Broz Tito. Unatoč svemu partizani su se uspjeli oduprijeti njemačkoj ofanzivi, a operacija Schwarz službeno je prekinuta 15. lipnja 1943. Većinu zarobljenih partizanskih boraca, uključujući i nekoliko stotina ranjenika, ali i nekoliko stotina civila optuženih za pružanje pomoći partizanima, Nijemci su na licu mjesta strijeljali.
Tijekom Operacije Shwarz poginuli su i neki ugledni pripadnici partizanskog pokreta poput legendarnog zapovjednika Save Kovačevića, književnika Veselina Masleše i Ivana Gorana Kovačića. Iako su gubici bili ogromni, samo preživljavanje partizanskog pokreta i njegova zapovjedništva bili su ustvari velika pobjeda.
Veliki međunarodni značaj bitke
Samo nekoliko mjeseci kasnije oslobođen je novi teritorij na području Bosne i Hercegovine, pa će u studenome 1943. u gradu Jajcu biti održan najvažniji politički skup partizanskog pokreta iz perioda Drugog svjetskog rata – drugo zasjedanje AVNOJ-a, odnosno Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, na kojem su postavljeni temelji nove socijalističke i federativne republike Jugoslavije.
Bitka na Sutjesci imala je i velik međunarodni značaj za partizanski pokret. Naime, potkraj svibnja 1943., uslijed najžešćih borbi, Titu i partizanima se pridružuje britanska vojna misija predvođena Churhillovim savjetnikom Williamom Deakinom. Informacije koje će članovi misije prikupiti tijekom svog boravka na jugoslavenskom bojištu postat će jedan od najvažnijih argumenata da Velika Britanija i SAD prestanu pomagati četnike, te kao jedini oslobodilački pokret koji se beskompromisno bori protiv talijanskih fašista i njemačkih nacista, počnu prihvaćati i pomagati jugoslavenske partizane.
Sve nastavke serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić pogledajte OVDJE.
