"Ukrajina je ujedinila svijet", izjavio je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij u svom govoru na prvu godišnjicu rata u Ukrajini. Kad bi barem to bila istina. Međutim, rat je ujedinio Zapad, ali je ostavio svijet podijeljenim. Procjep je to koji će se samo proširiti, ako se zapadne zemlje ne pozabave njegovim temeljnim uzrocima, piše Foreign Affairs.
Zapad se bez presedana pripremio za rat u Ukrajini. Ponudio je opsežnu humanitarnu potporu ljudima u Ukrajini i izbjeglicama. Priprema se za ono što će biti velik posao obnove nakon rata.
Izvan Europe i Sjeverne Amerike, s druge strane, obrana Ukrajine nije tema. Dok nekoliko vlada podržava rusku invaziju, mnoge i dalje nisu uvjerene u inzistiranje Zapada da je borba za slobodu i demokraciju u Ukrajini i njihova borba. Zapadnjačko uvjerenje o ratu i njegovoj važnosti drugdje je u najboljem slučaju usklađeno sa skepticizmom, a u najgorem s punim prezirom.
Odvojeni od ostalih
Jaz između Zapada i ostatka nadilazi rat i zapravo je rezultat duboke frustracije - zapravo, gnjeva - radi lošeg zapadnjačkog upravljanja globalizacijom od kraja Hladnog rata. Iz te perspektive, usklađeni odgovor Zapada na rusku invaziju u Ukrajini, objelodanio je sve one situacije kada je Zapad prekršio vlastita pravila ili kada je očito nedostajao u akciji rješavanja globalnih problema.
Jaz u perspektivama opasan je za svijet koji se suočava s golemim globalnim rizicima i prijeti obnoviti poredak utemeljen na pravilima koji odražava novu, multipolarnu ravnotežu moći u svijetu.
Ruska invazija proizvela je izvanredno jedinstvo i akciju liberalnog demokratskog svijeta. Zapadne zemlje koordinirale su opsežan niz ekonomskih sankcija protiv Rusije. Europske države sve su više usklađivale svoje klimatske politike kako bi okončale svoju ovisnost o ruskoj nafti i plinu. Ukrajini su poslane ogromne količine vojne pomoći, a Finska i Švedska uskoro će biti članice NATO Saveza.
Europa je usvojila politiku dobrodošlice prema osam milijuna ukrajinskih izbjeglica unutar svojih granica, a prepirke oko Afganistana i sigurnosnog partnerstva AUKUS (dogovor iz 2021. koji su sklopile Australija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države, koji je razljutio Francusku) izgledaju kao daleka prošlost.
Glasanje u UN-u kao alibi
I dok su mnogi na Zapadu, pa čak i sam Kremlj, bili izenađeni ovakvim razvojem događaja, jedinstvo i predanost Zapada drugdje u svijetu nisu se mogle vidjeti. Istina, Opća skupština UN-a osudila je rusku invaziju s 141 glasom (njih 5 protiv te 47 odsutnih ili suzdržanih), ali to je bio varljiv rezultat. Naime, većina zemalja, koje su osudile rusku agresiju, nisu slijedile sankcije.
U nizu glasovanja u UN-u od početka rata, oko 40 zemalja koje predstavljaju gotovo 50 posto svjetskog stanovništva redovito je bilo suzdržano ili glasovalo protiv prijedloga koji osuđuju rusku invaziju. Pedeset i osam zemalja suzdržalo se od glasanja u travnju 2022. za izbacivanje Rusije iz Vijeća za ljudska prava UN-a.
Prema podacima Economist Intelligence Unita, dvije trećine svjetske populacije živi u zemljama koje su službeno neutralne ili podržavaju Rusiju. Ove zemlje ne tvore neku vrstu osovine autokracije, dapače, uključuju nekoliko značajnih demokracija, poput Brazila, Indije, Indonezije i Južne Afrike.
"Otuđene i ogorčene, mnoge zemlje u razvoju vide rat u Ukrajini i suparništvo Zapada s Kinom kao odvraćanje pažnje od hitnih pitanja kao što su dug, klimatske promjene te posljedice pandemije", iznio je oštro za Foreign Affairs ugledni indijski diplomat Shivshankar Menon.
Brojni primjeri dvostrukih mjerila
Realpolitik odigrao je svoju ulogu u određivanju stajališta pojedinih zemalja o ukrajinskom sukobu. Indija tradicionalno ovisi o vojnim opskrbama o Rusiji. Paravojna tvrtka Wagner, sada aktivna u Ukrajini, surađivala je s vladama u zapadnoj i središnjoj Africi kako bi poduprla njihovu sigurnost i opstanak. A Kina, koja je jedan od glavnih izvora potpore Rusije, najveći je trgovinski partner više od 120 zemalja diljem svijeta i pokazala se nepopustljivom prema diplomatskim uvredama.
Postoje i drugi faktori. Neke zemlje osporavaju zapadnjački narativ o uzrocima rata. Primjerice, iako je brazilski predsjednik Luis Inácio Lula da Silva invaziju opisao kao "pogrešku", također je kazao da je Rusiji učinjena nepravda. "Zelenskij je jednako odgovoran za rat kao i Putin", kazao je Lula prošloga ljeta.
Mnogi promatrači izvan Zapada dodatno smatraju da je nemogućnost kažnjavanja jakih zemalja problem koji nadilazi Rusiju. SAD je u posebno nepovoljnom položaju da bi branilo globalne norme. Drugi kritičari ukazuju, pak, da Zapad ne pokreću načela, već licemjerje te ukazuju na ratove koje je SAD predvodio u Afganistanu i Iranu. Primjer licemjerja je i rat u Jemenu, u kojem SAD podržava koaliciju predvođenu Saudijskom Arabijom, što je u Jemenu dovelo do najveće humaniterne katastrofe.
UN-ov apel iz 2022., za pomoć protiv humanitarne krize u Ukrajini, naišao je na 80 do 90 posto potpore, dok su pozivi za pomoć ljudima zahvaćenima krizom u Etiopiji, Siriji i Jemenu, naišli na jedva polovičnu financijsku potporu.
Nejednakost i humanitarne krize
Zapad od financijske krize 2008. godine nije uspio pokazati da je voljan ili sposoban pokrenuti ravnopravniju i održiviju globalnu gospodarsku pogodbu ili razviti političke institucije prikladne za upravljanje multipolarnim svijetom. Neuspjeh je to koji se sada vraća kući.
Čak i prije covid pandemije, svijet je bio u velikom zaostatku u postizanju UN-ovih ciljeva održivog razvoja, koje su države članice pompozno postavile 2015. Tijekom klimatske krize i pandemije, zaštitne ograde potpuno su popustile.
Više od 100 milijuna ljudi trenutno bježi spašavajući svoje živote pred nekim ratom ili katastrofom. UN izvješćuje da je 350 milijuna ljudi danas u humanitarnoj potrebi, u usporedbi s 81 milijunom ljudi prije deset godina.
Program UN-a za razvoj izvješćuje da 25 zemalja u razvoju troši više od 20 posto državnih prihoda na servisiranje duga, a 54 zemlje pate od ozbiljnih problema s dugom. A nejednak pristup cjepivima za borbu protiv pandemije – jaz koji je bio posebno očit tijekom ranih faza uvođenja cjepiva 2021. – postao je poster za prazna obećanja.
UN-ov Fond za prilagodbu klimatskim promjenama, osnovan 2001. kako bi zaštitio siromašne zemlje od posljedica emisija ugljika iz bogatih zemalja, još nije ispunio svoju obvezu financiranja prikupljanja 100 milijardi dolara godišnje.
Kašnjenja u sastavljanju potaknula su potražnju za novim fondom za pokrivanje "gubitka i štete" proizašlih iz klimatske krize. Ovaj novi fond je otvoren prošle godine, ali još nije financiran.Sve to samo produbljuje manjak povjerenja između bogatih i siromašnih zemalja.
Mrtva slova na papiru
Ako sljedeća dva desetljeća budu poput posljednja dva, obilježena propalim obećanjima Zapada, multipolarnost u globalnom sustavu značit će više od ekonomske konkurencije. To će značiti ojačana ideološka osporavanja načela zapadnih zemalja i oslabljene poticaje za nezapadne zemlje da se udružuju ili surađuju sa Zapadom.
Natjecanje velikih sila pogoršava globalne izazove na iznimnu štetu najsiromašnijih zemalja. Kriza hrane koja je proizašla iz rata u Ukrajini i neadekvatan globalni odgovor na nju samo je jedan primjer.
Pandemije su dobar primjer. Godine 2022. Neovisni panel za pripravnost i odgovor na pandemiju, čije je osnivanje Svjetska zdravstvena skupština zatražila od Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), objavio je opsežan pregled globalnih radnji koje će biti potrebne za sprječavanje i ublažavanje budućih pandemije. Izvješće procjenjuje da bi financijski trošak prevencije pandemije iznosio 15 milijardi dolara godišnje, što je manje od polovice onoga što Amerikanci svakoga dana troše na pizzu.
Najšokantnije otkriće bilo je da je 11 panela i komisija na visokoj razini u 16 izvješća tijekom prethodnih 20 godina dalo razumne preporuke o tome kako se pripremiti za, otkriti i obuzdati pandemije, ali većina preporuka nije provedena.
Predloženo je stvaranje Vijeća za globalne prijetnje zdravlju odvojenog od WHO-a (jer pandemije nisu samo zdravstveni problem) s misijom da osiguraju da se vlade dovoljno pripreme za pandemije, bilo putem učinkovitih sustava nadzora ili pravodobnog oglašavanja alarma u slučaju izbijanja epidemije. Taj prijedlog ne bi smio skupljati prašinu.
Teret izbjeglica nije na Zapadu
Potpora izbjeglicama predstavlja još jedan primjer kako se globalni troškovi nejednako dijele. Iako mnoge zapadne zemlje žale zbog priljeva izbjeglica, siromašne zemlje i zemlje s nižim srednjim dohotkom primaju više od 80 posto izbjeglica.
Bangladeš, Etiopija, Jordan, Kenija, Libanon, Pakistan, Turska i Uganda primaju velik broj izbjeglica. Poljska, koja trenutno ugošćuje više od 1,6 milijuna Ukrajinaca, i Njemačka, s 1,5 milijuna Sirijaca, izdvajaju se među bogatim zemljama.
Siromašne zemlje i zemlje nižeg srednjeg dohotka primaju ograničenu naknadu od bogatijih zemalja za odgovornosti koje snose i stoga imaju ograničen poticaj za donošenje politika koje promiču uključivanje izbjeglica u rad, obrazovanje i zdravstvene sustave.
Dvije inicijative Svjetske banke odražavaju spremnost da se pozabave problemima zemalja u razvoju koje primaju veliki broj izbjeglica, ali ih je potrebno znatno povećati. Inicijativa Svjetske banke, Global Concessional Financing Facility, uključuje druge multilateralne razvojne banke i podržava zemlje sa srednjim dohotkom koje primaju izbjeglice (na primjer, Svjetska banka je dodijelila Kolumbiji 1,6 milijardi dolara za pomoć naporima s venezuelanskim izbjeglicama). Ali doprinosi fondu su ad hoc i ne mogu zadovoljiti potrebe zemalja domaćina.
Sporno pravo veta
Klimatska kriza najveći je globalni rizik i predstavlja najveći test iskrenosti solidarnosti zapadnih zemalja s ostatkom svijeta. Bogate zemlje trebaju potrošiti milijarde dolara na dekarbonizaciju svojih gospodarstava, ali također moraju podržati niskougljični razvoj u siromašnim zemljama i platiti neizbježne troškove prilagodbe klimatskim promjenama koje već nagoviještaju trenutne razine globalnog zatopljenja.
Novo vodstvo Svjetske banke morat će nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Prema analitičaru Charlesu Kennyju, doprinosi banke kao udio bruto nacionalnog dohotka zemalja zajmoprimaca pali su s 4,0 posto 1987. na 0,7 posto 2020. Svjetska banka može i treba učiniti više, a u središtu njezine reforme trebaju biti previše konzervativan pristup riziku, previše ograničen raspon partnera (nevladinih i vladinih) te njezina kultura i modus operandi.
Slučaj veta u Vijeću sigurnosti UN-a, na vrhuncu međunarodnog sustava, pruža korisnu leću za razmišljanje o tome kako sve međunarodne institucije trebaju ponovno uravnotežiti način na koji rade kako bi prepoznale realnost moderne moći. Trenutačno, pet stalnih članica Vijeća sigurnosti - Kina, Francuska, Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države - imaju pravo veta na bilo koju rezoluciju, stavljajući tako po strani ostalih deset članica, od kojih su mnoge s niskim prihodima i srednje dohodovne zemlje.
Znak frustracije u vezi s ovim pitanjem je “inicijativa za veto” koju je usvojila Opća skupština UN-a 2022., a koja zahtijeva da se, kada zemlja upotrijebi veto u Vijeću sigurnosti, Generalna skupština automatski sazove kako bi se raspravljalo o predmetu. Osim toga, više od 100 zemalja potpisalo je francuski i meksički prijedlog, koji poziva stalne članice Vijeća sigurnosti da se suzdrže od korištenja veta u slučajevima masovnih zločina.
Pogled u ogledalo
U borbi za globalno mišljenje, bitan je i način kako se o nečemu govori. Preferirano zapadno uokvirivanje rata u Ukrajini – kao natjecanja između demokracije i autokracije – nije imalo dobar odjek izvan Europe i Sjeverne Amerike.
Iako je istina da se Ukrajinci bore za svoju demokraciju i suverenitet, za ostatak svijeta invazija prije svega predstavlja temeljno kršenje međunarodnog prava. Zapadne vlade trebale bi oblikovati sukob kao sukob između vladavine zakona i nekažnjivosti ili između zakona i anarhije, a ne sukoba koji sukobljava demokraciju s autokracijom. Vjerojatnije je da će koalicija izgrađena oko potrebe za međunarodnim pravilima biti šira od one koja se temelji na pozivima na demokraciju.
Međutim, da bi obranile vladavinu prava, zapadne zemlje moraju je se pridržavati i prihvatiti je. Američka osuda kineskog kršenja UN-ove konvencije o pravu mora - s obzirom na kineska vojna postrojenja na otocima u Južnom kineskom moru, na primjer - bila bi daleko uvjerljivija da su Sjedinjene Države ratificirale konvenciju.
I premda je američka potpredsjednica Kamala Harris na nedavnoj sigurnosnoj konferenciji u Münchenu snažno pozvala na procesuiranje ratnih zločina u Ukrajini, bilo bi mnogo učinkovitije da je SAD ratificirao Rimski statut kojim je 1998. osnovan Međunarodni kazneni sud. Kritičari i protivnici zapadnih sila neumoljivo navode te dvostruke standarde. I nije teško vidjeti zašto.
Što nakon Ukrajine?
Vrijedno je zapitati se, je li doista važno kako će se ostatak svijeta postaviti prema Ukrajini?
Ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je, primjerice, u svom govoru u lipnju 2022. da vjeruje da jest, tvrdeći da su se nakon rata "na planetu formirala nova moćna središta", misleći na uspon sila poput Brazila, Kine i Južne Afrike. Ove su promjene, tvrdi Putin, "temeljne i ključne". Kina je u međuvremenu pokrenula niz globalnih projekata, uključujući golemi program ulaganja u infrastrukturu poznat kao Inicijativa Pojas i put, koji odražavaju promjenjivi globalni poredak.
S druge strane, američki predsjednik Joe Biden proveo je manje od tri minute raspravljajući o širem svijetu izvan Ukrajine u svom govoru o stanju Unije u veljači, koji je trajao više od sat vremena. Bila je to upečatljiva praznina s obzirom na zaslužne rezultate njegove administracije: preko 90 posto humanitarne pomoći koja ide u Somaliju, na primjer, trenutno dolazi iz SAD-a.
Plan fokusiran na udvaranje ostatku svijeta ima, naravno, malo domaće privlačnosti; tamo nisu glasovi. Ali i druge zemlje imaju glasove - ne na izborima u SAD-u, već u tome kako se američki interesi percipiraju i promiču diljem svijeta.
Da se razumijemo, relativni udjeli globalnog dohotka među zapadnim zemljama bit će niži u dvadeset i prvom stoljeću nego što su bili u dvadesetom. Ali dohodak po stanovniku u zapadnim zemljama ostaje visok, prema svjetskim standardima, a njegova vojna i diplomatska snaga stvarna.
U isto vrijeme, zahtjevi raznih zemalja za novim dogovorom na međunarodnoj razini u mnogim su slučajevima razumni. Njihovo rješavanje, hitno i u dobroj vjeri, ključno je za izgradnju globalnog poretka koji je zadovoljavajuć za liberalne demokratske države i njihove građane.
Rat u Ukrajini omogućio je Zapadu da ponovno otkrije svoju snagu i smisao, ali sada bi trebao pomoći da se Zapad suoči sa svojim slabostima i pogrešnim koracima.
