Posljednjih godinu dana, mnogi zapadni analitičari smatrali su da je rat u Ukrajini označio prekretnicu u geopolitici. Ne samo radi okupljanja SAD-a i saveznika u okvirima NATO-a, već i radi šire liberalne koalicije u borbi protiv ruske agresije. Gledano tako, zemlje diljem svijeta trebale su prirodno podržati Zapad u ovom odlučujućem natjecanju između demokracije i autokracije. Međutim, izvan granica Sjeverne Amerike i Europe, proteklih godinu dana izgledalo je sasvim drugačije, piše Foreign Affairs.
Mnoge zemlje na globalnom jugu nisu se, na početku rata, identificirale niti sa Zapadom niti s Rusijom. Nekoliko destaka njih, poput velikih demokracija kao što su Indija, Indonezija i Južnoafrička Republika te brojne druge zemlje u Africi, suzdržalo se od rezolucija koje osuđuju Rusiju na Općoj skupštini UN-a iu Vijeću UN-a za ljudska prava. Mnoge od tih zemalja također nisu bile voljne formalno prihvatiti ekonomske sankcije Zapada protiv Rusije. Kako se rat razvijao, neke od njih nastojale su održati odnose s Rusijom jednako kao i sa Zapadom.
Osim toga, ključna pitanja u 2022. u mnogim dijelovima svijeta nisu imala mnogo veze s ratom u Ukrajini. Zbog pandemije i suočavanja s klimatskim promjenama, mnoge zemlje u razvoju bile su otuđene od onoga što su smatrale 'samozaokupljenošću Zapada, Kine i Rusije'. Što se njih tiče, rat u Ukrajini pitanje je europske budućnosti, a ne budućnosti svjetskog poretka.
Stoga, te su zemlje nastojale raditi u skladu s realnošću: poštivati zapadne sankcije Rusiji dok, u okvirima međunarodnog sustava koji više ne ulijeva povjerenje, pokušavaju pronaći rješenje za svoje sigurnosne i ekonomske brige. U tom smislu, za mnoge dijelove svijeta, godina rata u Ukrajini učinila je manje za redefiniranje svjetskog poretka nego za njegovo daljnje propadanje.
Smanjen utjecaj velikih sila
Godina rata u Ukrajini oslabila je svjetski poredak na dva važna načina. Prvo, ruska invazija, u kombinaciji s posljedicama pandemije i globalnim gospodarskim usporavanjem, oslabila je sve velike sile i u moći i prestižu. To je najočitije na primjeru same Rusije, a možda najmanje vidljivo na primjeru SAD-a. Europi, rat je ograničio sposobnost da igra širu globalnu ulogu, neovisno o tome hoće li rat završiti pobjedom jedne od zaraćenih strana ili dugotrajnim zamrznutim sukobom.
Rat u Ukrajini Pekingu je ograničio utjecaj u inozemstvu te nije odigrala značajnu političku ili vojnu ulogu u ukrajinskoj krizi. Dva su dodatna faktora. Jedan je bila unutarnja zabrinutost Pekinga njegovim vlastitim gospodarskim usporavanjem i potrebom da projicira glatku pripremu za 20. stranački kongres u listopadu. Drugi, kineska politika nulte borbe protiv covid-a. KIneska diplomacija 'Vučjih ratnika' onemogućila je pak pronalaženja rješenja za bilateralne sporove ili igranje značajne uloge u transnacionalnim pitanjima poput klimatskih promjena i dužničke krize zemalja u razvoju.
Svatko se snalazi kako zna
Drugi učinak 'godine rata' je da su ekonomske politike velikih sila poput Kine, Europe i SAD-a sada oblikovane politikom koliko i ekonomijom. Sigurnost opskrbe i politički interesi imaju prioritet nad razmatranjima cijena u globalnoj proizvodnji i opskrbnim lancima. Prijateljstva su potaknuta političkim razlozima, a ne ekonomskim odgovorima na promjenjivu situaciju.
Iako je globalizacija tržišta ograničila opseg razdvajanja između SAD-a i Kine, obje zemlje uložile su napor kako bi smanjile međuovisnost u strateškim sektorima kao što su proizvodnja poluvodiča, umjetna inteligencija, energija i rijetki metali.
Odgovor zemalja, koje su se dosad oslanjale na svoju ekonomsku snagu za globalni utjecaj, je različit. Japan prelazi na snažniju obrambenu i sigurnosnu politiku. Njemačka vlada govori o Zeitenwende, ili povijesnoj prekretnici. Kina rekalibrira prirodu svojeg angažmana u inozemstvu i način na koji taj angažman projicira na vlastiti narod. Europa i mnoge zemlje na globalnom jugu plaćaju ekonomsku cijenu za nezapamćene sankcije Zapada protiv Moskve, a u nekima od najvažnijih svjetskih gospodarstava nazire se recesija.
Otuđeni, ogorčeni i nesvrstani
Kako je rat utjecao na odnose između velikih sila, tako je i učinak slabljenja svjetskog poretka imao dubok utjecaj na zemlje izvan Zapada. Godinu dana kasnije, te zemlje traže alternative sadašnjem poretku, ali jasan ekonomski ili politički put tek se treba pojaviti.
Rastuća dužnička kriza pogodila je više od 50 zemalja u Africi, Aziji i Latinskoj Americi već i prije pandemije. To ograničava sposobnost zemalja u razvoju da krenu neovisnim gospodarskim putem. Dapače, većina njih u praksi je poštivala sankcije Rusiji.
Sadašnja situacija sprječava i jedinstven alternativni politički put, primjerice, sličan Pokretu nesvrstanih tijekom Hladnog rata. Naime, danas ne postoji bipolarni poredak. Umjesto toga, živimo u svijetu u kojem se rivalstvo odvija između više igrača, a kao posljedica toga, mnoge zemlje na globalnom Jugu su nesvrstane, odvojene od sadašnjeg poretka i traže vlastita neovisna rješenja.
Otuđene i ogorčene, zemlje u razvoju vide rat u Ukrajini i suparništvo Zapada s Kinom kao odvraćanje pažnje od hitnih pitanja kao što su dug, klimatske promjene i učinci pandemije.
Bez ideja za goruća aktualna pitanja
Uzmimo za primjer južnu Aziju. Bangladeš, Pakistan i Šri Lanka već više od godinu dana pregovaraju s MMF-om o paketima prilagodbi za rješavanje duga.
Osim toga, Afganistan, Mianmar, Nepal, Pakistan i Šri Lanka su tijekom posljednjih 18 mjeseci promijenili vlade, ne uvijek glatko ili ustavno.
Šri Lanka nije platila svoje međunarodne dugove u travnju 2022. Petina pakistanskog stanovništva ljetos je ostala bez krova nad glavom uslijed poplava koje su zahvatile trećinu zemlje.
Suparništvo velikih sila komplicira rješavanje takvih pitanja. Primjerice, u suočavanju s dugom Šri Lanke, Zapad oklijeva platiti da Šri Lanka podmiri račune s Kinom, najvećim vjerovnikom zemlje.
Peking, sa svoje strane, čeka da ostatak međunarodne zajednice djeluje, zabrinut da će, ako krene u reprogram duga Šri Lanke, to postaviti presedan za druge zemlje koje su uzele značajne zajmove u kineskoj inicijativi Pojas i put, vrijednoj milijardu dolara.
Situacija u južnoj Aziji slična je u mnogim drugim dijelovima svijeta u razvoju.
Prilika za Indiju?
Nesiguran svijet otvara pak nove prilike za neke veće i moćnije srednje sile. Indija, primjerice, može raditi sa susjedima na izgradnji mirne i uspješnije periferije koju zahtjeva njezin vlastiti razvoj. Može sudjelovati u preoblikovanju pravila međunarodnog sustava koje je trenutno u tijeku, posebice u novim domenama kao što je cyberspace. Također, može se ponovno gospodarski povezati s dinamičnim gospodarstvima Azije, kako bi unaprijedila vlastitu transformaciju.
Nasuprot tome, mnoge manje države ranjivije su nego ikad, a ukupni sustavni rizik veći je nego u prethodnim desetljećima. Taj se rizik ne odnosi toliko na opasnost od izravnog sukoba između velikih sila, koliko na njihovu nesposobnost obuzdavanja lokalnih sukoba ili postizanje ciljeva u vlastitom susjedstvu. Posljedica je to njihove zaokupljenosti međusobnim rivalstvima i zahtjevima globalizirane ekonomije.
Budući da Indija 2023. godine predsjeda G20, New Delhi bi mogao doći u iskušenje da pokuša posredovati između Rusije i Ukrajine. Međutim, plodniji put naprijed bio bi da Indija kao glavnu točku međunarodnog dnevnog reda stavi probleme globalnog Juga. Do tada, međunarodni sustav će, čini se, nastaviti lutati.
Usred dugotrajnog rata i kontinuiranog rivalstva velikih sila, u 2023. godini vjerojatno se neće dogoditi ništa više od postepenih pomaka u rješavanju bitnih pitanja koja zaokupljaju velik dio svijeta u razvoju.
