Stručnjak o potencijalnom novom kriznom žarištu na Istoku: 'Napetosti će nastaviti rasti'

Nekoliko knedli je zapelo u grlu kada je američki predsjednik Donald Trump, odgovarajući sredinom ožujka novinarima u Ovalnom uredu na pitanje - zašto saveznike nije obavijestio o napadu na Iran? - povukao paralelu s japanskim napadom na Pearl Harbor.  "Tko zna bolje o iznenađenju od Japana?", rekao je Trump o događaju koji je, smatra se, upetljao SAD u Drugi svjetski rat.

A dok je Trump govorio, njemu s desna sjedila je japanska premijerka Sanae Takaichi, koja je dostojanstveo odšutjela ovu brzinsku lekciju iz povijesti. Na kraju krajeva, Takaichi je u Bijelu kuću došla kako bi potvrdila jako partnerstvo između dvije zemlje, a ne kako bi slušala o podmuklom napadu na američku pacifičku flotu i mrljama iz prošlosti, za koje se Japan više puta javno ispričao.

Međutim, tajming posjeta je bio loš. Japanska premijerka stigla je u SAD nedugo nakon što je Trump sugerirao da je Japan među zemljama koje se nisu brzo pridružile njegovom pozivu da pomognu u zaštiti Hormuškog tjesnaca, iako je izrazio 'spremnost da doprinese odgovarajućim naporima kako bi se osigurao siguran prolaz'. 

"Čvrsto vjerujem da samo ti, Donalde, možeš postići mir u cijelom svijetu“, pomirljivo je rekla premijerka toga dana u Ovalnom uredu. "Spremna sam obratiti se mnogim partnerima u međunarodnoj zajednici kako bismo zajedno postigli naš cilj." 

NEŠTO SE KUHA /

Novi sukob na pomolu? Japan rasporedio rakete uz Kinu: 'Otklon od pacifističke doktrine'

Nezgodno za Japan

Napad na Iran mogao je biti ozbiljan test za američko-japanske odnose. Poremećaji u Perzijskom zaljevu, posljedično i u Hormuškom tjesnacu, snažan su udarac za japansko gospodarstvo. Više od 90 posto japanske sirove nafte dolazi s Bliskog istoka, i to nakon što je zemlja već ranije smanjila uvoz ruske energije nakon invazije na Ukrajinu 2022. 

Unatoč ozbiljnom poremećaju, Japan je posegnuo za svojim naftnim rezervama - inače dovoljnima za 254 dana domaće potrošnje - kako bi izdao rekordnu količinu nafte za 50 dana te stabilizirao ponudu i cijene u zemlji, ali i pomogao zemljama u jogoistočnoj Aziji o kojima jako ovisi za nabavu proizvoda koji se dobivaju iz sirove nafte - posebno za medicinsku opremu. Japan je najavio da će početkom svibnja izdati rezerve za još 20 dana, a Takaichi je poslala umirujuću poruku da to neće negativno utjecati na domaće zalihe. 

Istovremeno, njezin minstar vanjskih poslova Toshimitsu Motegi istaknuo je važnost održavanja aktualnog krhkog primirja između Irana i SAD-a u svom posljednjem telefonskom razgovoru s iranskim kolegom Abasom Aragčijem.

Japan, inače bliski američki saveznik, tradicionalno njeguje prijateljske odnose s Iranom pa stoga ne čudi da zemlja još nije donijela odluku o tome hoće li poslati svoje snage samoobrane u operacije čišćenja mina u Hormuškom tjesnacu. Trump, s druge strane, nikad nije izričito rekao što očekuje od svog saveznika. 

Japan ima dobar argument da se drži po strani koliko god je moguće. Naime, japanski ustav zemlji brani upotrebu sile u rješavanju sukoba, osim u slučaju samoobrane. Pravilo je usvojeno nakon Drugog svjetskog rata - ne treba posebno objašnjavati zbog čega - ali Japan do danas ostavlja ranjivim na potencijalne napade i ovisnim o američkom nuklearnom kišobranu.

RAT NA BLISKOM ISTOKU /

Trump objavio usred noći: 'Sutra će se dogoditi nešto čega nije bilo 34 godine'

Sumnjivo postavljanje raketa

Tvrdokorna konzervativka Takaichi i njezini dužnosnici svjesni su da taj hendikep postaje sve veći teret za zemlju. Ne doduše zbog Hormuškog tjesnaca - iako ni tu ne pomaže - već zbog napetosti u vlastitom susjedstvu, posebice s Kinom koja predstavlja najveći strateški izazov.

Iako je Takaichi u ožujku izrazila nadu da će odnos Kine i SAD-a biti "pogodan za regionalnu sigurnost", i da je "Japan dosljedno otvoren za dijalog s Kinom", u četvrtak je odjeknula vijest da je zemlja ovih dana započela s raspoređivanjem nadograđenih protubrodskih projektila Tip-12 na svom najjužnijem otoku Kyushuu. Riječ je o prvom operativnom postavljanju dugodometnih raketa u pravcu Kine i manevru kojim se širi doseg japanskih kopnenih snaga samoobrane te jača odvraćanje duž jugozapadnog otočnog lanca okrenutog prema Istočnom kineskom moru. 

Međutim, novija i proširena inačica ovih raketa zemlja-brod ne služi samo za borbu protiv neprijateljskih pomorskih snaga koje se približavaju japanskim teritorijalnim vodama, već i da potencijalno dosegnu ciljeve koji djeluju u blizini Tajvana ili u susjednim pomorskim zonama.

Više obrambenih izvora potvrdilo je da su prva lansirna vozila u bazu Kengun na Kyushuu - udaljenu svega stotinjak kilometara od Tajvana - stigla preko noći. Raspoređivanje u bazi Kengun predstavlja prvu opipljivu provedbu promjene japanske politike s isključivo obrambenih sustava na sposobnosti odvraćanja većeg dometa, a u jeku napetosti oko Tajvana, ne treba previše mašte da bi se pretpostavilo kako je Kina primila tu vijest. 

"Ovo je samo nastavak nečega što traje godinama, uz veći stupanj zaoštravanja. Napetosti poput ovih samo će nastaviti rasti, jer na horizontu nema trenutno nema ništa što bi pomoglo deeskalirati situaciju", kaže za net.hr dr. sc. Zvonimir Stopić s Capital Normal Universityja (Peking), ZŠEM.

Loši odnosi s Kinom

Odnosi između Pekinga i Tokija su - bez potrebe za uljepšavanjem - jako loši. Iz desetljeća u desetljeće, sve gori. Japan zadnjih nekoliko mjeseci govori o remilitarizaciji, čak se spominjao nuklearni program Japana, a Kina je to brutalno teško primila zbog Drugog svjetskog rata, napominje stručnjak.

"Odnos Japana i Kine cijelo desetljeće je, korak po korak, godinu za godinom, lošiji, praktički bez ijednog primjera poboljšanja odnosa. Japan se boji Kine, a stvari su tim gore jer u čitavoj regiji Japan nema bliskih saveznika koji bi i slučaju nekakvog sukoba s Kinom stali na njegovu stranu", objašnjava Stopić.

Peking i Tokio dodatno su zaoštrili odnose u studenom prošle godine, kada je Takaichi najavila da će Japan aktivirati svoje snage samoobrane u slučaju napada na Tajvan. 

"Sanae je potegnula priču da bi Japan bio spreman reagirati u slučaju kineske blokade ili invazije na Tajvan, dok je Tajvanski DPP pak posegnuo za Japanom u svom pokušaju hvatanja nekakvog višeg stupnja zaštite. Ovo su sve Kinezi grozno primili i pojačali patrole u Južnom kineskom moru", kaže Stopić. 

"Ostaje i dalje problem Diaoyu/Senkaku otočja na koji pravo polažu Japan i Kina/Tajvan, i tu Kina podržava tajvanski pristup da je to otočje dio Tajvana. Također u japanskom parlamentu se unazad dva mjeseca spominjala čak i mogućnost nuklearizacije Japana jer Japan nema realnih drugih sigurnosnih garancija", dodaje. 

ZASAD SAMO GLEDAJU /

Zašto 'zmaj s istoka' ne reagira? Povjesničar navodi razloge, ali otkriva: 'Jako su ljuti...'

Sam u negostoljubivom okruženju

Međutim, nije Kina jedina s kojom Japan ima trzavice - zemlja 'strši' u cijeloj regiji. Događanja tijekom Drugog japansko-kineskog rata i uloge Japana u Drugom svjetskom ratu, a zatim i američke "zaštite" Japana tijekom Hladnog rata, u regiji su stvorili jak negativan odnos prema Japanu i prilično ga 'usamili', kaže Stopić. 

"Pa se Japan kroz inicijative poput Quad-a pokušao čvršće uz pomoć SAD-a povezati s Australijom i Indijom, ali je ta inicijativa nakon promjene unutar američke administracije - poteza koje je Trump imao po pitanju uvođenja carina i Japanu i Indiji - pala u drugi plan", dodaje.

Ne pomaže činjenica da je Japan okružen s tri nuklearne sile - Kinom, Sjevernom Korejom i Rusijom s kojima nije u dobrim odnosima.

"Upravo suprotno, Rusija je zbog Japanske podrške Ukrajini zaustavila pregovore oko južnih Kurilskih otoka - te na njih i ranije postavila proturaketne sustave, a do sada i povećala vojnu prisutnost, dok Kim Jong-un sad već redovito testira rakete u smjeru Japana - zadnji put je to napravio ovog tjedna", kaže Stopić. 

Uz Južnu Koreju, koja ipak puno više balansira odnose s Kinom, napominje stručnjak, Japan ostaje jedini pravi oslonac SAD-a u regiji, a to, samo po sebi, doprinosi napetostima. 

OBJAVLJENO IZVJEŠĆE /

Otkriveno kako je Kina ciljala američke vojne baze: Tajno su nabavili špijunski satelit

Čvrsti saveznici

Američke snage imaju ključnu ulogu u obrani Japana i održavanju stabilnosti u azijsko-pacifičkoj regiji te blisko surađuju s japanskim oružanim snagama. Korist je uzajamna u mjeri da je sitni prigovori oko Hormuškog tjesnaca teško mogu poljuljati. 

Japan i SAD već su pokrenuli trgovinski sporazum u kojem je Japan obećao uložiti 550 milijardi dolara u američke strateške sektore u zamjenu za niže carine, ali sporazum će vjerojatno povećati suradnju u nuklearnoj energiji, ukapljenom prirodnom plinu i potencijalno razviti proizvodnju sirove nafte na Aljasci - sve što je SAD-u ključno i za tijek rata s Iranom.

Ne treba zaboraviti i da se na Japanu nalazi oko 15 američkih vojnih baza te da je zemlja "dom" za oko 55.000 američkih vojnika - jedno od najvećih vojnih prisustava SAD-a izvan američkog teritorija. I da je, trećeg tjedna američkog bombardiranja Irana, upravo s japanske Okinawe na Bliski istok kao pojačanje dotutnjao amfibijski jurišni brod USS Tripoli s dodatnih 2200 američkih vojnika.

Dodatno, Japan već istražuje zakonski dopuštene opcije poput obavještajnih ili nadzornih operacija za pomoć SAD-u, a očekuje se i da će obavijestiti Washingtom o namjeri pridruživanja inicijativi raketne obrane "Zlatna kupola", što bi dodatno moglo pomoći u proizvodnji raketa za rat na Bliskom istoku.

Iako zemlja još nije službeno potvrdila sudjelovanje u ovom ambicioznom projektu predviđenom do 2028., Japan je krajem prošle godine izvezao seriju površinskih raketa zemlja-zrak Patriot izgrađenih po licenci u SAD-a. Patriot presretači bili su ključni u presretanju stotina iranskih balističkih raketa i dronova ispaljenih na zemlje Zaljeva.

Za Japan, bio je to povijesni prekid dugogodišnje zabrane izvoza smrtonosnog oružja za zemlju, a nije za isključiti da bi Trump od svog saveznika mogao tražiti dodatnu proizvodnju ili čak zajednički razvoj raketa koje bi mogle pomoći u obnovi zaliha američkih raketa potrošenih u napadima na Iran. 

Naposlijetku, projekt "Zlatna kupola" predviđa i proširenje postojećih kopnenih obrambenih sustava kao što su presretačke rakete koje mogu služiti obrani Japana od novih hipersoničnih raketa koje razvijaju Kina i Rusija.

Ukratko, ulozi su dovoljno veliki da se dosjetku o Pearl Harboru isplati prešutjeti, unatoč javnim kritikama.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO Kina kritizirala Amerikance, a Trump najavljuje da će poslije Irana fokus preusmjeriti na Kubu