Zrakoplovna nesreća Jevgenija Prigožina, kontroverznog biznismena i oligarha, vođe nekadašnje paravojne formacije 'Grupe Wagner', te desetljećima jednog od najbližih suradnika samog Putina, otvara brojna pitanja na koja vjerojatno nikada nećemo dobiti prave odgovore.
Ruska dugogodišnja tradicija propagande i lažnih vijesti dovela je do toga da većina Rusa vidi Prigožina kao 'heroja i velikog domoljuba'. U stvarnosti se radilo o čovjeku bliskom kriminalnim krugovima, kako u Rusiji, tako i u svijetu, posebice u Africi i na Bliskom istoku.
Od hrenovki do privatnih zrakoplova
Putin je Jevgenija upoznao dok je ovaj bio nezaposleni bivši agent KGB-a; zapravo, odlukom (tada novog) predsjednika Borisa Jeljcina, većina 'starog osoblja' KGB-a, GRU-a i Četvrte uprave (Diplomatska obavještajna služba SSSR-a) umirovljeni su do 1991. Većina ih je bila u kasnim četrdesetima ili ranim pedesetima i praktički su se preko noći našli na ulici.
"Mirovina veterana službe" u to je vrijeme bila vrlo mala, oko 120 dolara, i nije mogla puno kupiti u novoj ruskoj ekonomiji. Tako su 'otvorena tržišta' (Otkrytyj rynok) postala popularna, posebno u Moskvi i St. Peterburgu. Najveća "tržnica gotove hrane" bila je Apraksin Dvor u Sankt Peterburgu.
Putin je ovu tržnicu često posjećivao s kolegama iz bivšeg KGB-a i "novim umirovljenicima" jer su cijene bile vrlo pristupačne. Uz juhu boršč, Putin je posebno volio pizzu (tada novu u Rusiji) i kuhane hrenovke u pecivima od krumpira i kukuruznog brašna, rusku verziju američkog 'hot doga'. Najveći štand s tom hranom imao je Prigožin, koji je "svježe" izašao iz zatvora. U zatvoru je proveo praktički cijele osamdesete - 1981. uhićen je zbog pripadnosti nasilnoj bandi provalnika u Sankt Peterburgu (tadašnjem Lenjingradu), te osuđen na 12 godina prisilnog rada u koloniji (gulagu). Prema samom Prigožinu, proveo je neko vrijeme u samici, ali je kasnije postao "najbolji radnik" u koloniji.
Godine 1988. većina tih kolonija ukinuta je odlukom Vrhovnog suda SSSR-a, a Prigožinu je kazna smanjena na deset godina, a konačno je oslobođen u vrijeme raspada Sovjetskog Saveza. No, Prigožin je imao i poduzetničkog potencijala pa je u samo godinu dana već imao desetak kombija s različitim vrstama hrane od jednog štanda s hrenovkama. Za nekoliko godina, sredinom devedesetih, već je imao nekoliko restorana, catering za dostavu hrane, a ušao je i u poslove s (tada novima u Rusiji) kockarnicama.
Do 1997. Prigožin je već poslovao sa supermarketima, gradnjom te uvozom i izvozom. Za to se vrijeme 'stari prijatelj' Vladimir Vladimirovič vratio na vlast, te je obnašao niz funkcija u lokalnoj upravi Sankt Peterburga. Kada je Putin 1999. godine postao vršitelj dužnosti premijera Ruske Federacije, Prigožinu (kao i brojnim drugim tadašnjim biznismenima, a danas oligarsima) postalo je jasno da je došlo vrijeme da odu u Moskvu.
Tijekom godina, Prigožin će biti dio 'unutrašnjeg kruga' Vladimira Putina. Njegovi restorani često su pripremali hranu za diplomatske prijeme, zbog čega je dobio nadimak "Putinov osobni kuhar". Za manje od dva desetljeća Prigožin će postati jedan od najbogatijih ljudi u Rusiji, s procijenjenim bogatstvom na gotovo milijardu dolara (neki ruski izvori, međutim, tvrde da je imao 'samo' oko 400 do 500 milijuna dolara). Bilo kako bilo, do 2014. Prigožin je bio prilično nepoznat čak i u samoj Rusiji, iako se njegovo ime pojavilo na (vrlo dugom) popisu novih ruskih bogataša, zvanih 'oligarsi' (grčki: ὀλιγαρχία, oligarkhia) - vladavina nekoliko. A upravo takav je Kremlj bio do početka agresije na Ukrajinu: relativno mala skupina od stotinjak najbogatijih ljudi u Rusiji, bili su potpuno lojalni Putinu i njegovom političkom aparatu, a zauzvrat su dobili najunosnije bavi se plinom, naftom, obojenim metalima, te uvozom i izvozom.
Kao i gotovo svi drugi oligarsi, i Prigožin je imao vile, brojne kuće, stanove i vikendice, a volio je ploviti svojom jahtom i obilaziti svjetska odredišta privatnim zrakoplovom. I tu će dočekati svoj kraj - u srijedu se u Tverskoj oblasti, kod sela Kuznekino, srušio luksuzni poslovni avion 'Legacy 600' (br. RA-02795) brazilskog proizvođača 'Embraer'.
Otkriće postojanja i rada 'Wagner grupe' 2015. djelomično je šokiralo rusku javnost. Naime, Putin godinama kritizira "zapadni intervencionizam" diljem svijeta, a posebno privatne vojne tvrtke, poput američke "Black Water" (danas "Akademija"), kontroverzne organizacije koja se optužuje za niz napada na civile u Iraku i na cijelom Bliskom istoku. No, napad na Donbas i Krim 2014., te održavanje ilegalnih referenduma o neovisnosti, također je zahtijevao "neformalne" ruske vojne snage. I tako je rođen Wagner.
Sam Prigožin je nekoliko puta rekao da "u Wagneru ima puno bivših robijaša, koji su se pridružili upravo zbog sličnosti s njegovim životnim iskustvom". Da nije ubijen u srijedu (na koji način i s kakvom pozadinom, vidjet će se u narednom razdoblju), Jevgenij Prigožin bi vjerojatno bio jedan od 'glavnih kandidata' za Haaški sud za ratne zločine. Tijekom prošle i ove godine pripadnici "Wagnera" postali su "zloglasni" na ukrajinskoj bojišnici, nerijetko odgovorni za ubojstva civila, mučenja i sakaćenja ratnih zarobljenika pa čak i ranjenika, što je zabranjeno Ženevskom konvencijom, ali također vojnim zakonima u praktički svim većim vojskama svijeta. Aleksej Savičev, bivši pripadnik "Wagnera", svjedočio je početkom ove godine da je "s ostalim pripadnicima te paravojne formacije sudjelovao u strijeljanju velikog broja zarobljenika, čak i onih koji su bili ranjeni, nakon mučenja nekoliko dana".
Putinova digitalna propaganda
Iako je najpoznatiji po 'Wagneru' i kao blizak Putinov prijatelj, Prigožin je zapravo bio i ključan u širenju ruske propagande na internetu. Početkom prošle godine otvoreno je priznao da stoji iza tvrtke 'IRA' (Internet Research Agency). Ova tvrtka već je godinama u vrhu interesa zapadnih obavještajnih agencija, a etiketirana je kao "najveća tvornica botova u Rusiji" (eng. bot - lažni račun na internetu, lažni korisnik).
Tvrtka se prvo zvala 'Glavset', a kasnije je promijenila ime u 'IRA'. Još 2016. američka obavještajna zajednica i USIC izjavili su da je 'IRA' najveća tvornica botova i lažnog sadržaja u Rusiji, te među tri najveće u svijetu. Na svom vrhuncu, 2020. i 2021., tvrtka je imala oko 1500 administratora, koji su upravljali mrežom od najmanje 1,2 do 1,5 milijuna lažnih računa na raznim društvenim mrežama.
Sjedište tvrtke nalazilo se u Sankt Peterburgu, u Savuškinoj ulici. Osim zaposlenika, tvrtka je imala i mrežu od oko 1000 'influencera' diljem svijeta, koji su (često nesvjesno) širili priče i informacije 'po ukusu Kremlja'. Nakon početka agresije na Ukrajinu prošle godine, ove 'zadatke' su preuzele obavještajne službe FSB, GRU i posebno SVR (Diplomatska služba za prikupljanje podataka).
To je vidljivo i na Balkanu, gdje se ruski diplomati često stavljaju u službu izravne propagande i potpore Kremlju, mimo pravila dobre diplomatske prakse. Možda je Prigožin već prošlost, ali svakako postoji mogućnost da će drugi 'drugovi oligarsi' nastaviti sličnim ili istim putem i preuzeti njegove brojne tvrtke i poslove. Na kraju krajeva, u Moskvi, a pogotovo u Kremlju, o svemu se pita samo jedan čovjek - Vladimir Putin.
