'VEĆ JE ZAPOČEO 3. SVJETSKI...' /

Ništa ne može spriječiti veći sukob? Ova četiri scenarija Europu neće poštedjeti rata

Dapače, Moskva će imati puno argumenata za nastavak naoružavanja i regrutaciju snaga: neke bi mogle biti raspoređene oko Ukrajine, a druge duž istočnog bloka NATO-a

23.2.2026.

15:37

danas.hr

Shutterstock/Ilustracija

403 Forbidden

nginx

403 Forbidden

nginx

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u intervjuu za BBC rekao je da vjeruje da je ruski predsjednik Vladimir Putin "već započeo" Treći svjetski rat. "Vjerujem da ga je Putin već započeo. Pitanje je koliko će teritorija moći zauzeti i kako ga zaustaviti", rekao je Zelenski čija zemlja u utorak obilježava tragičnu četvrtu godišnjicu ruske invazije na Ukrajinu.

Zelenski smatra da Rusija želi nametnuti drugačiji način života i promijeniti živote koje su ljudi sami odabrali, a da Ukrajinci sprječavaju da se sukob pretvori u široki treći svjetski rat. Više pročitajte OVDJE.

Doista, čak i da pregovori između Ukrajine i Rusije donesu pomake, snage koje je ovaj rat oslobodio teško da se mogu samo tako zauzdati.

'KAKO GA ZAUSTAVITI?' /

Dramatična poruka: 'Putin je započeo Treći svjetski rat, samo jedno ga može zaustaviti'

Prekid vatre početak još opasnije ere?

Prekid vatre mogao bi označiti početak još opasnije ere jer će napetosti između Rusije i Ukrajine ostati čak i nakon što oružje "utihne", piše Foreign Affairs.

Moskva će se nastaviti naoružavati i vjerojatno povećavati destabilizirajuće aktivnosti diljem kontinenta. Europa će nastaviti ulagati u obranu, a prema Rusiji zauzeti oprezan stav za razliku od integracije s Rusijom, kojoj je nekada ranije težila. SAD će se pokušati izvući, ali njegovi politički i ekonomski ulozi u Europi su preveliki da bi doveli do potpunog povlačenja snaga. Ukratko, bit će malo komunikacije i mnogo sumnje između NATO-a i Rusije, smatra medij.

Iz svega toga, jasno je da ovo ne može biti recept za dugotrajan mir. Upravo suprotno. Stoga, zaustavljanje rata u Ukrajini je jedan cilj, ali prevencija novog sukoba nešto je na čemu treba također početi raditi već sada.

Točka bez povratka

Drugi svjetski rat završio je preuređenjem starih trendova i sustava. Rat u Ukrajini vjerojatno neće proizvesti takav učinak. Nijedna strana nije sposobna postići apsolutnu pobjedu, a to znači i da je vjerojatnost za pad ruskog režima - i njegova zamjena liberalnijom vladom, kao što se dogodilo u Njemačkoj i Japanu nakon njihova poraza - izrazito niska. Uz Vladimira Putina i dalje na vlasti, Rusija ostaje personalistička autokracija, a njezino gospodarstvo oslabljeno. Ogorčenost Rusije, kad god rat s Ukrajinom završi, također neće nestati. Dapače, Moskva će imati puno argumenata za nastavak naoružavanja i regrutaciju snaga: neke bi mogle biti raspoređene oko Ukrajine, a druge duž istočnog bloka NATO-a.

Odavno je nestala i predratna Europa - europske zemlje također bi mogle postaviti više trupa u blizini granice NATO-a i Rusije. Saveznici NATO-a i Rusija ostat će uglavnom odvojeni jedni od drugih, bez funkcionalnih mehanizama za međuvladinu ili međudruštvenu komunikaciju. Teško će razumjeti međusobne odluke i pretpostavljat će da je druga strana neprijateljski raspoložena.

MILIJUNI ŽRTAVA /

Četiri godine krvi, suza, ruševina i smrti, ali Ukrajina još stoji: Ovo su brojke koje lede krv

Europski i ruski političari svjesni su ovog novog okruženja. Francuski Nacionalni strateški pregled iz srpnja 2025. upozorio je na "rizik otvorenog ratovanja protiv srca Europe" do 2030. Njemački ministar obrane rekao je u studenom da će Rusija biti spremna za napad do 2029. i primijetio da "određeni vojni povjesničari" govore da je kontinent već proživio svoje "posljednje mirno ljeto". U prosincu je glavni tajnik NATO-a Mark Rutte najavio da bi Rusija mogla napasti zemlju NATO-a u sljedećih pet godina te da bi države članice "trebale biti spremne za razmjere rata koje su naši djedovi i pradjedovi ili pradjedovi pretrpjeli". Moskva je, u međuvremenu, NATO predstavila kao agresivan, ekspanzionistički blok. U veljači 2024. Putin je upozorio Ruse da se NATO "sprema napasti naš teritorij".

Moskva od početka 1990-ih smatra NATO, posebno SAD, superiornijom konvencionalnom silom, predodređenom za pobjedu u izravnoj borbi protiv ruskih snaga. Sve dok NATO održava relativno ujedinjenu transatlantsku frontu, namjeran, oportunistički ruski napad na savez je daleka perspektiva. No postoje sasvim vjerojatni načini na koje bi Rusija i NATO mogli završiti u ratu, čak i ako transatlantski savez ostane netaknut.

Četiri moguća 'okidača' za početak sukoba

Dobar primjer su uporne akcije Moskve u sivoj zoni, poput sabotaže kritične infrastrukture i ciljanih atentata. Do sada je savez bio suzdržan u odgovoru na ove provokacije, ali sve se više javljaju mišljenja da takva bojažljivost samo ohrabruje Kremlj. Razmatra se, stoga, "agresivniji" odgovor, kako je admiral Giuseppe Cavo Dragone, predsjednik Vojnog odbora NATO-a, rekao u studenom. Tako bi, primjerice, ruski upad u zračni prostor ili oštećenje podmorskog kabela sada mogli izazvati mnogo asertivniji odgovor, poput zapljene ruskog tankera. U takvom jednom scenariju, kriza bi mogla nastati vrlo brzo.

Glavni stožer ruske vojske i njegovi politički šefovi u Kremlju vjerojatno ne bi protumačili NATO-ov potez kao isključivo reaktivan i Moskva bi mogla odgovoriti, moguće ulaskom u destruktivne kibernetičke napade na civilne i vojne ciljeve. NATO i Rusija tada bi počeli podizati razinu spremnosti svojih konvencionalnih snaga i premještati snage prema svojim zajedničkim granicama. SAD bi vjerojatno povećao sredstva za Europu, uključujući raketne sustave dugog dometa - upravo one koje ruski stratezi smatraju ugrozom za rusko vodstvo i vojne ciljeve. Moskva bi stoga mogla odgovoriti preventivnim napadom.

EKSPLOZIV U KANTI ZA SMEĆE /

Objavili snimku žene koja je postavila bombu u Lavovu: U napadu ubila policajku i ranila 25 ljudi

Drugi način kako bi moglo brzo zaiskriti su iznenadne ruske vojne vježbe. Ove vježbe se ne najavljuju unaprijed, a strane zemlje ih lako mogu pogrešno protumačiti kao pripreme za napad. NATO ima razloga sumnjati da bi takve vježbe mogle poslužiti kao pokriće za novu rusku vojnu operaciju jer je upravo takve vježbe Moskva iskoristila početkom 2014. i krajem 2021. kao izgovor za gomilanje snaga na ukrajinskoj granici. S obzirom na minimalnu komunikaciju između dviju strana, visoke političke napetosti i veliki broj snaga raspoređenih u blizini, čelnici NATO-a mogli bi zaključiti da Rusija priprema novi napad, posebno ako Moskva takvu vježbu iznenada provede u blizini baltičkih država. Kako bi izbjegle da se Europa i SAD dvoume oko odgovora, Estonija, Latvija ili Litva mogle bi se odlučiti za preventivni napad prije nego što ruske snage prijeđu njihovu granicu.

Rat između NATO-a i Rusije mogao bi se proširiti i iz drugog, punog oružanog sukoba u Ukrajini. Prelijevanje sukoba predstavlja rizik od početka ruske invazije 2022., ali ako bi se budući rusko-ukrajinski prekid vatre prekršio, rizik od eskalacije vjerojatno bi bio još veći. Europske zemlje naznačile su da bi mogle izravno intervenirati u ime Ukrajine ako bi Rusija ponovno napala.

I konačno, NATO i Rusija mogli bi se sukobiti oko drugih država u regiji, posebno Bjelorusije. Zemlja je najvažniji ugovorni saveznik Rusije: pruža barem malu stratešku dubinu za glavna ruska populacijska središta, domaćin je nekoliko ruskih vojnih objekata i sada je dom dijelu ruskog nuklearnog oružja. Nakon što je predsjednik Aleksandar Lukašenko, koji vlada od 1994., proglašen pobjednikom namještenih izbora u kolovozu 2020., stotine tisuća Bjelorusa izašle su na ulice kako bi prosvjedovale u znak podrške prozapadnoj oporbi.

Moskva je tada imala strpljenja i pružila je verbalnu podršku, dok su Lukašenkove snage nasilno gušile demonstracije. Ako bi se Lukašenko ili njegov odabrani nasljednik ponovno našli u istoj situaciji, Kremlj vjerojatno ne bi strpljivo čekao da se prosvjedi obustave. Dapače, Moskva teško da bi oklijevala premjestiti svoju nacionalnu gardu ili zračno-desantne jedinice u Bjelorusiju kako bi ugušila nemire. Litva i Poljska mogle bi u tom slučaju pozvati na konzultacije s NATO-om prema članku 4. osnivačkog ugovora saveza, mobilizirati svoje rezerviste i premjestiti snage bliže granicama s tom zemljom. Rusija bi mogla odgovoriti jačanjem snaga u svojoj enklavi Kalinjingrad. Napetosti bi dosegle vrhunac, a jedan krivi potez mogao bi dovesti do eskalacije.

Važnost odvraćanja i 'tvrde' diplomacije

Nakon što se rat u Ukrajini završi, Rusija neće biti zainteresirana za sigurnost i stabilnost pod uvjetima NATO-a. Naprotiv, istraživat će i iskorištavati sve slabosti, što znači da bi glavni prioritet NATO-a trebalo biti odvraćanje.

Preduvjet za to je jačanje odnosa između SAD-a i članica EU-a, koje je Trumpova administracija ozbiljno narušila. Transatlantske veze čvrsto su utkane u američko gospodarstvo, a američki geopolitički utjecaj bio bi uvelike smanjen ako bi NATO propao. Stoga, ako europsko odvraćanje ne bi uspjelo, SAD bi neizbježno bio uvučen u sukob s Moskvom.

Europa je svjesna i prihvaća da se SAD neće vratiti na status quo ante, u kojem je preuzeo primarnu odgovornost za obranu kontinenta. Međutim, i SAD mora biti svjestan da njegova uloga u Europi ostaje velika dok saveznici ne ojačaju dovoljno da se brane samostalno. Za to je potrebno vrijeme.

PAKAO U NOĆI /

NATO podigao alarm, Poljska digla borbene zrakoplove! Rusija izvela silovit udar

Ali, samo odvraćanje nije dovoljno. Saveznicima trebaju novi formati za dijalog i interakciju s Rusijom kako bi se smanjili rizici i obuzdale napetosti. Moguće je, primjerice, uspostaviti komunikacijske linije s Rusijom slične telefonskoj liniji za nuklearne krize koja još uvijek povezuje Bijelu kuću i Kremlj. Rusija i zemlje NATO-a također bi mogle stvoriti mehanizme za smanjenje rizika slične Sporazumu o incidentima na moru iz 1972., kojim je uspostavljen zajednički kodeks ponašanja kako bi se spriječili nenamjerni sukobi između brodova i zrakoplova svake strane.

Nakon rata, europski i američki političari trebali bi težiti obnavljanju određenog stupnja obostrano korisne povezanosti s Rusijom - to ne znači vratiti odnose na staro, ali s poslijeratnom Rusijom moguće je dogovoriti izravne letove, trgovinu, obrazovne razmjene i turizam, kao što je bio slučaj sa Sovjetskim Savezom. Pritom treba voditi računa da trgovinska razmjena s Rusijom ne pruža priliku za vojnu i robnu razmjenu dvojne namjere, kako je Rusija ne bi mogla zloupotrijebiti.

Sama Ukrajina također je važan element poslijeratne stabilnosti. U interesu je NATO-a da Ukrajina u pregovorima osigura dobro formuliran i učinkovito razrađen sporazum. Kao što je pokazao politolog Page Fortna, kada se sporazumi o prekidu vatre formaliziraju specifičnim dokumentima koji uspostavljaju provedbene mjere poput demilitariziranih zona, mehanizama za rješavanje sporova i praćenja trećih strana, oni se obično ostvaruju. Kada su nejasni, neformalni i nemaju takve institucije, obično se urušavaju. NATO stoga mora inzistirati da svaki rusko-ukrajinski mirovni sporazum bude temeljit i provediv, ali i da je ukrajinska vojska dobro opremljena kako bi Rusija odustala od nastavka sukoba.

NATO također mora biti svjestan da zemlje poput Bjelorusije, Gruzije i Moldavije, ne može jednostavno prepustiti Moskvi. Ni Gruzijci ni Moldavci, čak ni Bjelorusi, ne žele da im sudbinu određuje njihova bivša carska metropola. Tu je važno postaviti temelje za dijalog - započeti razgovore o pitanjima regionalne sigurnosti kada stvari krenu po zlu - i osigurati mehanizme kojima bi se umanjio potencijal za katastrofalne pogrešne procjene.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

U konačnici, treba prihvatiti da je prošlo vrijeme kada su NATO i Rusija probleme mogli rješavati diplomatskim putem i prihvatiti realnost - današnji odnos je iznimno nestabilan i ostat će takav bez obzira na ishod rata u Ukrajini. Izazov koji čeka saveznike jest uskratiti Rusiji njezine zlonamjerne ciljeve, a istovremeno izbjeći izravan sukob. Razborita, bistra i tvrdokorna diplomacija ima ključnu ulogu u izbjegavanju međudržavnih sukoba, a vrlo zapaljiv i nestabilan odnos s Rusijom nakon završetka rata, nalaže upravo to.

POGLEDAJTE VIDEO Je li ovo okidač za kraj pregovora? Zelenski svakako zna što znači biti u Trumpovoj nemilosti