Direktor istraživanja u Europskom vijeću za vanjske odnose, Jeremy Shapiro, iznio je zanimljivo viđenje "pada Grenlanda". U pitanju je, naravno, djelo spekulativne fincije i svaka sličnost sa stvarnim događajima je slučajna.

Scenarij je, kaže autor, moguć, ali nipošto neizbježan te više služi kao poticaj da se "katastrofalan ishod" ovdje opisan nastoji izbjeći pod svaku cijenu, piše Shapiro za Foreign Affairs.

Pogled iz budućnosti

Siječanj je 2028. Amerikanci zapravo nisu "preuzeli” Grenland. Nije bilo invazije, kupnje, čak ni plebiscita. No u sjenovitim hodnicima arktičke politike Washington je djelovao promišljeno kako bi zbunio i nadmudrio protivnike.

Amerikanizacija Grenlanda nadilazila je grubu imperijalnu silu u ruskom stilu.

Dvije godine ranije, nakon pompozne vojne smjene venezuelskoga vođe Nicolása Madura od strane američkog predsjednika Donalda Trumpa - i njegova inzistiranja da mu je preuzimanje Grenlanda sljedeći cilj - analitičari vanjske politike užurbano su pokušavali zamisliti kako bi on mogao zauzeti taj otok.

Bi li prisilio Dansku na prodaju teritorija? Poslao vojsku i tako praktički napao NATO saveznike?

Trump nije morao napraviti ništa od toga. Njegova administracija jednostavno je osmislila novi oblik imperijalizma 21. stoljeća - onaj u kojem se suverenitet nad teritorijem ne nameće silom, nego funkcijom - putem ulaganja, izvođača i pravnih nejasnoća.

U svom je 'grenlandskom podhvatu' Trump stvorio predložak koji su ubrzo slijedili Peking, Moskva i drugi, a danas poznat kao "geo-osmoza”. Ovo je priča o tome kao se to dogodilo:

Od trolanja do stvarnosti

Ideju o stjecanju Grenlanda Trump je prvi put iznio tijekom svog prvog mandata. Te 2019., otkriće da se Trump kod Danske raspitivao o kupnji danskog teritorija, dočekano je s globalnim podsmjehom i kratkim: "Nije na prodaju." 

Iskusni promatrači ipak su primijetili da je ideja teritorijalnog širenja oduvijek imala posebno mjesto u njegovu svjetonazoru. Grenland je privukao Trumpovu pozornost kao "u suštini, veliki posao s nekretninama”, kako je sam rekao — pothvat koji bi mu, kako primjećuju novinari Peter Baker i Susan Glasser u knjizi iz 2022., "mogao osigurati mjesto u američkoj povijesti poput kupnje Aljaske od Rusije koju je proveo William Seward".

VEĆ SE POKRENULO... /

Trump ne staje, sada se namjerio i na ovo: Smislio kako 'ubiti' kinesku dominaciju?

Trump je prijedlog oživio na početku svog drugog mandata. Dao mu je geopolitičko opravdanje: osiguravanje ključnih resursa (procjenjuje se da otok ima goleme rezerve nafte i plina te bogata nalazišta kobalta, grafita, litija), širenje dosega američke vojske na Arktik te ograničenje ruskog i kineskog utjecaja na teritoriju ključnom za američku nacionalnu sigurnost. 

No kada je danska premijerka Mette Frederiksen ponudila Trumpu sve osim suvereniteta, on je to odbio i postalo je jasno - zapravo ga ne zanima arktička sigurnost.

Grenland je umjesto toga postao prva u nizu Trumpovih teritorijalnih ambicija koje su uključivale Kanadu, Panamski kanal pa čak i Pojas Gaze.

Kao i toliko puta prije s Trumpom, bilo je teško razlučiti gdje prestaje provokacija, a počinje ozbiljna namjera. No ubrzo je postalo jasno da je Grenland stvarna meta.

Apsorbiraj i vladaj

Trumpova administracija u Grenlandu je preuzela neke elemente iz venezuelskog predloška: primjerice, naložila je američkim obavještajnim službama da pojačaju napore u identificiranju osoba u Grenlandu i Danskoj koje bi mogle podržati njihove ciljeve, baš kao što se oslanjala na CIA-u u pokušaju svrgavanja Madura. No, otvorena vojna akcija nije dolazila u obzir.

Nije bila niti potrebna: američka administracija je znala da je Grenland ekonomski i politički krhak. Uglavnom nenastanjiva ledena ploča s raspršenim stanovništvom i slabom infrastrukturom.

Grenlanđani su dugo optuživali dansku vladu da ih drži siromašnima i ovisnima. Većina grenlandskih političkih stranaka željela je punu autonomiju. Doda li se tome manjak domaćeg kapitala, dobije se idealna kombinacija za ono što su Trumpovi dužnosnici tada nazivali "motiviranom usklađenošću”.

Planerska skupina u Bijeloj kući počela je izrađivati ono što su eufemistički nazvali Inicijativa za sjevernu stratešku preraspodjelu. Uz podatke američkih obavještajnih službi, u svibnju 2026. Trumpova administracija objavila je „stratešku razvojnu inicijativu” vrijednu 10 milijardi dolara za Grenland, navodno radi unaprjeđenja infrastrukture i poticanja iskorištavanja prirodnih resursa otoka.

AUTONOMNI I NIČIJI /

Trgovačka ruta budućnosti: Do jučer nebitni, a sada su sve oči svijeta uperene u njih

Washington je djelovao preko posrednika: mozaika razvojnih konzorcija, timova za odgovor na katastrofe, nevladinih organizacija, konzultanata i foruma za arktičku energiju - gotovo svi s labavim vezama s donatorima bliskima Trumpu ili s američkim državnim financiranjem - spustili su se na Grenland u ljeto 2026.

Njihove su aktivnosti navodno bile civilne: postavljanje širokopojasnog interneta, obuka lokalnih dužnosnika ili izgradnja cesta, manjih zračnih luka i zdravstvenih centara.

Ulaganja nisu bila raspoređivana nacionalno, već na razini općina. Obalne zajednice dobivale su ključne zalihe, građevinske ugovore i potpore za digitalnu infrastrukturu. Novac nije dolazio s otvorenim političkim uvjetima, ali ga je pratila serija tehničkih sporazuma i memoranduma koji su tiho preusmjeravali lokalne lojalnosti i stvarali proračunsku ovisnost.

Jedina alternativa

Naravno, to nije prevarilo većinu Grenlanđana. Već u siječnju 2025. u anketi se njih preko 85 izjasnilo da su protiv uključivanja Grenlanda u Sjedinjene Države, a ti se brojevi nisu bitno mijenjali. No neki vladini dužnosnici i lokalni čelnici, dugo frustrirani paternalizmom Kopenhagena i proračunskim ograničenjima, našli su se u iskušenju zbog američkih ponuda.

Sljedeća faza bila je, dakle, politička. Amerikanci su financirali lokalne medije. Nudili stipendije i programe usavršavanja budućim političkim liderima. Washington je gurao narativ grenlandskog identiteta u suprotnosti s danskim "kolonijalizmom” i kompatibilnog s američkim pokroviteljstvom.

Amerikancima u konačnici nije bio potreban pristanak stanovništva. Tek nekoliko suradnika, usred općeg zamora i cinizma prema uobičajenoj politici.

Kampanja suvereniteta nije stoga bila kampanja uvjeravanja već kampanja zaobilaženja i apsorpcije. Trumpovi savjetnici razumjeli su da se grenlandski demokratski mehanizmi mogu preusmjeriti fragmentiranjem elite, stvaranjem veće ekonomske ovisnosti i generiranjem potrebe za izvanrednim upravljanjem.

Danski opskrbni pravci počeli su nailaziti na kašnjenja jer su brodovi zaustavljani i pretraživani na moru. Nestašice goriva, zastoji u medicinskoj opskrbi i birokratski "nesporazume” uzrokovani neobjašnjivim prekidima struje i interneta tjerali su općine prema jedinim akterima koji su nudili alternativu: Amerikancima.

KLIMAVA SUDBINA /

Kako obraniti Grenland? Stigao vapaj za pomoć: 'Ovaj potez bi značio kraj NATO-a'

Tajvanski model naopako

Oko 150 američkih vojnika već je bilo stacionirano u Svemirskoj bazi Pituffik na sjeveru Grenlanda.

Djelujući pod izlikom humanitarnih razloga, američka je vojska brzo proširila svoju prisutnost. Hitni logistički centri postali su nove de facto baze.

Američki izvođači preuzeli su obuku lokalnih sigurnosnih snaga. Do listopada je nekoliko grenlandskih zastupnika osnovalo "Klub za suverenu budućnost”, signalizirajući otvorenost prema "alternativnim sigurnosnim i gospodarskim partnerstvima”. Jedan Trumpov savjetnik opisao je to kao "tajvanski model naopako: prvo izgradi duboke veze, a neka zahtjevi za suverenitet dođu kasnije”.

Početkom 2027., Grenland je djelovao u sumraku suvereniteta. Formalno je i dalje bio dio Danskog Kraljevstva, ali je funkcionalno postao ovisan o američkoj administraciji koja se nije ni potrudila osigurati podršku grenlandske javnosti.

Kako bi se od integracije prešlo prema suverenitetu, američko Ministarstvo pravosuđa sastavilo je pravni okvir pozivajući se na povijesne presedane. Odvjetnici Trumpove administracije konstruirali su ono što su nazvali planom tranzicije suvereniteta oslanjajući se na američku kupnju Danskih Zapadnih Indija 1917. (današnji Američki Djevičanski Otoci) i pozivajući se na pravo Grenlanda na samoodređenje prema Povelji UN-a,

Trumpov tim izbjegao je nacionalni referendum, znajući da bi propao. Umjesto toga, administracija je potaknula grenlandski parlament da usvoji deklaraciju o "privremenoj autonomiji” i ponudila priznanje grenlandske suverenosti "u načelu”.

Formulacija takve vrste bila je puna mogućnosti, a lišena obveza. Pismo potpore proameričkih grenlandskih dužnosnika, potpisano u srpnju 2027., pokrenulo je plan. SAD je zatim formalno započeo raspoređivanje sigurnosnih snaga u Nuuku, koristeći pismo kao dokaz da su pozvani od strane grenlandskog parlamenta, iako glasovanje nije održano.

U listopadu 2027. grenlandski parlament proglasio je privremenu autonomiju i "prijelazni suverenitet”. Sjedinjene Države podigle su svoju zastavu nad novim "civilno-vojnim uredima za vezu” u Nuuku i u tri sljedeća najveća grada Grenlanda. Pregovori o dodjeli sporazuma o slobodnom pridruživanju, sličnog onima koje SAD ima s Mikronezijom ili Maršalovim Otocima, započeli su gotovo odmah.

Izdržavanje duboke zabrinutosti

Ovi potezi izazvali su, naravno, buru u Danskoj. Danska vlada proglasila je plan tranzicije suvereniteta "neprijateljskim činom” i povukla svog veleposlanika iz Washingtona.

Europska unija osudila ga je kao kršenje međunarodnog prava. Francuski predsjednik nazvao ga je "kolonijalnim anakronizmom umotanim u nacionalistički teatar”.

No, Danska je imala malo vojne ili ekonomske moći kojom bi mogla zaprijetiti.

ŠTIT OD ANEKSIJE /

Trgovinska bazuka, milijarde ili vojska: Vadi li EU tešku artiljeriju za obranu Grenlanda?

A EU, zaokupljena upravljanjem drugim aspektima napetog odnosa sa SAD-om, nije bila spremna učiniti išta više od „praćenja situacije”.

Ruski bombarderi u međuvremnu su provodili ophodnje u blizini grenlandskog zračnog prostora. Kineski državni mediji proglasili su SAD "odmetnutim imperijalističkim akterom", dok su mnogi njihovi diplomati istodobno pažljivo bilježili događaje. No ti su potezi samo ojačali Trumpov argument da SAD mora kontrolirati Grenland kako bi ga zaštitio — i ojačao američku nacionalnu sigurnost.

Grenlandski pothvat podijelio je američku javnost: MAGA konzervativci slavili su Trumpov potez, dok su ga kritičari uspoređivali s ruskom aneksijom Krima i upozoravali da je globalni kredibilitet SAD-a nepovratno narušen.

No medijski stroj administracije krenuo je u akciju, pokrenuvši PR kampanju pod nazivom "Američka zaleđena granica”, a Fox News emitirao je priloge s AI-generiranim slikama grenlandske djece koja mašu američkim zastavama.

Karte su precrtavane. Na Trumpovim skupovima u Michiganu i Pennsylvaniji odjekivali su povici "Make Greenland Great Again”. Trump Organization najavila je planove da otok pretvori u "najveće, najljepše zimsko odmaralište” u povijesti čovječanstva, s heliskiingom po fjordovima i opsežnim luksuznim kampiranjem.

Danska je osporila poteze SAD-a pred Međunarodnim sudom pravde, no slučaj je zapao u proceduralni limbo, a američki državni tajnik Marco Rubio odbacio ga je kao „besmislicu”.

Glasovi autohtonih Grenlanđana ostali su podijeljeni: neki pripadnici elite prihvatili su američka ulaganja, većina stanovnika upozoravala je na nadolazeću degradaciju okoliša i kulturno brisanje. No to više nije bilo važno.

Američki izvođači nastavili su pružati usluge. Washington je zaključio sporazum o pridruživanju s Nuukom, preuzeo potpunu nadležnost nad obranom i sigurnošću Grenlanda te ustvrdio da Grenland predstavlja "posebnu ekonomsku zonu” SAD-a. Trump je proglasio pobjedu.

Novi koncept

Desetljećima kasnije, grenlandski pothvat proučavao bi se kao prototip novog oblika teritorijalnog širenja države — onog koji briše granice između pristanka, prisile i kapitulacije.

Trumpova administracija pokazala je da teritorij ne mora biti osvojen ako se može apsorbirati. Potvrdila je jednostavnu istinu geopolitike 21. stoljeća: u odsutnosti koherentnog međunarodnog otpora, norme malo znače; činjenice na terenu dovoljne su. Komentatori su povukli izravnu liniju od grenlandskog pothvata Trumpova tima do kasnije ruske apsorpcije Gruzije i, naravno, kineskog preuzimanja Tajvana.

Također je redefinirana priroda međunarodnog poretka i suvereniteta. Proizvedena ovisnost više se nije smatrala oblikom imperijalizma; postala je metoda izgradnje "bratskih” veza. Autohtono stanovništvo više nije određivalo suverenitet; to su činili lanci opskrbe. I, možda najznakovitije, nezamislivo je postalo više od mogućnosti. Postalo je tržišno isplativo.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!