Nove analize kostiju iz belgijske pećine Goyet daju brutalnu sliku - neandertalci su navodno ciljano lovili i jeli žene i djecu iz tuđih plemena. No jesu li takve interpretacije vjerodostojne?

Nisu lovili samo sobove, jelene i divlja goveda, nego možda i one najslabije iz vlastite vrste. Novo istraživanje ukazuje da su neandertalci namjerno zarobljavali, ubijali i jeli žene i djecu iz drugih plemena – moguće kako bi oslabili reproduktivne šanse svojih protivnika. Međutim, koliko ova interpretacija odražava stvarnost, sporno je i zasniva se na vrlo spekulativnim tumačenjima malog broja ostataka kostiju, piše Deutsche Welle (DW) u subotu. 

PRAVA APOKALIPSA /

Izvanzemaljci stižu? Isplivala je jeziva Hawkingova teorija, uvjerljivija je nego ikad

Masakr u pećini Goyet

Istraživanje objavljeno u časopisu "Scientific Reports" se temelji na oko 100 jako fragmentiranih kostiju neandertalaca iz belgijske pećine Troisième caverne de Goyet. Proučavane su kosti stare oko 41.000 do 45.000 godina. Tragovi rezanja i udaraca na kostima pokazuju obrazac poznat na ostacima konja i sobova – snažan dokaz tzv. "nutritivnog kanibalizma".

DNA analize, izotopska mjerenja i usporedba oblika kostiju daju upečatljivu sliku. Utvrđeno je najmanje šest osoba, među njima četiri adolescentne ili odrasle žene te dvoje djece, svi relativno male građe. Osim toga, njihove se kemijske karakteristike razlikuju od neandertalaca s obližnjih nalazišta. To upućuje na to da nisu pripadali lokalnoj grupi.

POTVRDIO ZNANSTVENIK /

Komarci se pojavili na jednom rijetkih od mjesta na Zemlji gdje ih do sada nije bilo

Selektivni plijen umjesto slučajnosti

S pomoću modelskih proračuna istraživači su provjeravali kolika je vjerojatnost da se slučajno pronađe upravo takva kombinacija žrtava. Zaključili su da je takav spolno-dobni sastav izuzetno malo vjerojatan, ako je uzrok smrti bio prirodan. Ova prekomjerna zastupljenost žena i djece tumači se kao mogući dokaz da su ciljano lovljeni posebno ranjivi članovi susjednih grupa.

U studiji se čak iznosi hipoteza da je izbor žrtava mogao imati karakter svojevrsne "reproduktivne politike". Tko ubija žene i djecu druge grupe, posebno pogađa njihov budući reproduktivni potencijal. Autori naglašavaju da takvi zaključci o motivima moraju biti shvaćeni vrlo oprezno – ova objašnjenja nikako nisu čvrsto dokazana.

Glad, rituali ili ratna strategija?

Raniji nalazi iz pećine pored Krapine u Hrvatskoj, iz Moula-Guercyja u Francuskoj te iz El Sidrón i Zafarraye u Španjolskoj pokazali su odrezane i raspolovljene kosti koje su tretirane slično kao životinjski ostaci.

Analize kostiju u međuvremenu su nepobitno dokazale da su neandertalci jeli meso drugih neandertalaca. U ranijim radovima uglavnom se raspravljalo o dvije mogućnosti - ekstremnoj nestašici hrane u kriznim razdobljima ili ritualnom postupanju s mrtvima.

Prema mišljenju autora istraživanja, brojni životinjski ostaci u pećini Goyet s istim tragovima obrade kostiju i mesa govore protiv teze da je jedenje pripadnika vlastite vrste bilo čin očaja. Istovremeno, drugi neandertalski lokaliteti na istom području upućuju na postojanje ceremonije pokapanja i dostojanstveniji odnos prema mrtvima.

RIJEŠEN MISTERIJ /

Otkrivena tajna Bermudskog trokuta? Znanstvenik tvrdi da odgovor nema veze s vanzemaljcima

Klimatske promjene i pritisak protivnika

Još jedan okvir za tumačenje leži u promjenama okoliša i klime: istraživanja ostataka u jednoj francuskoj pećini u dolini Rhône otvorila su raspravu o tome da je toplo razdoblje prije oko 120.000 godina pretvorilo otvorenu stepu u šumu i otjeralo važnu krupnu divljač, što je moglo pogodovati kanibalizmu kao strategiji preživljavanja.

Modeli populacija neandertalaca pokazuju da su i blaga pogoršanja u opskrbi hranom mogla osjetljivo pogoditi plodnost, razmnožavanje i opstanak malih grupa.

Novo istraživanje o ljudskim ostacima pronađenim pećini Goyet povezuje ekološki pritisak s rastućom konkurencijom. Homo sapiens se u to vrijeme već pojavio u dijelovima Europe. Autori nagađaju da su teritorijalni sukobi među neandertalskim plemenima postali učestaliji. Selektivni kanibalizam nad tuđim ženama i djecom mogao je u tom scenariju biti nasilni, simbolični oblik takvih sukoba.

U studiji se kao referenca navodi ponašanje čimpanzi u nasilnim sukobima između grupa iste vrste. Bilo zbog teritorija, resursa ili slabljenja konkurencije – čimpanze provode ciljane ubojite napade na članove susjednih grupa. U dokumentiranim slučajevima, nakon napada dolazi i do agresivnog postupanja s tijelom žrtve, pa čak i do konzumiranja dijelova tijela.

UŽASNA AGONIJA /

Tinejdžera probudila neopisiva bol: Liječnici se šokirali kada su ga otvorili

Između činjenica i fikcije

Studija jasno pokazuje gdje je danas domet istraživanja. Između promišljene rekonstrukcije koštanih struktura s jedne strane i narativnih rekonstrukcija ponašanja, motiva i ratnih strategija s druge, je ogroman prostor neizvjesnosti. Jesu li žrtve zaista bile slabiji pojedinci, ciljano eliminirani da bi se oslabio reproduktivni potencijal jedne ili više rivalskih grupa? Francuski paleobiolog Hervé Bocherens, koautor studije i voditelj radne grupe za biogeologiju na Sveučilištu u Tübingenu, za DW je ovu interpretaciju nazvao "najvjerojatnijom".

Međutim, kod interpretacija uvijek postoji rizik da se u nalaze učitaju zaključci koji možda ne odražavaju stvarnost jedne pećine iz ledenog doba u Belgiji. To znači - nitko točno ne zna iz kojeg razloga su žene i djeca iz Goyet-pećine morali umrijeti. Glad, sklop okolnosti, osveta ili društveni rituali, ništa od toga se ne može isključiti.

Bez obzira na konkretnu studiju, prapovjesničar i arheolog Ulrich Veit sa Sveučilišta u Leipzigu godinama upozorava na pretjerana tumačenja. Smjele interpretacije mogu arheologiji i paleontologiji donijeti veliku pažnju, kaže Veit, ali često se radi o pretjerivanju. "Drugi su suzdržaniji i zbog toga što znaju koliko se arheologija u prošlosti politički zloupotrebljavala", rekao je Veit za DW.

Veit se time referira na političku instrumentalizaciju arheologije – posebno u vrijeme nacionalsocijalizma. Tada su se arheološki nalazi tumačili tako da navodno dokazuju „njemačko porijeklo", "rasnu nadmoć" ili "povijesna prava" na teritorije. Alternativne interpretacije bile su isključene. "U svakom slučaju, teorije su tek modeli ili prijedlozi tumačenja vrlo složenih nalaza iskopina, i to često uz pomoć modernih analogija ili oslanjanja na druge nauke". U konačnici, način na koji se arheološki nalazi doživljavaju i tumače zavisi i od duha vremena, zaključuje Veit.

POGLEDAJTE VIDEO: Gledanje umjetničkih djela ublažava stres i mogućnost srčanog udara: Evo u čemu je 'kvaka'