Moskva uživa u američkom koprcanju u Iranu, ali ovo nije svijet kakav Putin želi

Invazija na Ukrajinu bila je tek vrhunac ruskog zaokreta prema revizionizmu. Zemlja još od završetka Hladnog rata nastoji oblikovati europsku sigurnosnu arhitekturu i nametnuti svoju volju manjim susjedima. Ruski čelnici osudili su koncept međunarodnog poretka temeljenog na zapadnim pravilima i tvrdili da je namijenjen učvršćivanju američke hegemonije. 

Karakterizirajući se kao avangarda koja promiče multipolarni svjetski poredak, Rusija je nastojala povećati vlastiti globalni utjecaj, neopterećena pravilima i ograničenjima, ali sada, zemlja se nalazi u neobičnoj poziciji: promatra SAD kako se sve više ponaša poput Rusije. 

Na prvi pogled to se može činiti kao nešto što ide na ruku ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu: Ne mora slušati kritike Washingtona o svojim težnjama da otima nečiju zemlju i ne mora se prepirati sa SAD-om na multilateralnim forumima. Zapravo, Putin sada ima posla s američkim predsjednikom za kojeg se čini da djeluje po istom načelu "prava jačega". 

'POJAVIO SE LASER' /

Bombu stavili u sandučić, ubojica ispred kuće: Razotkriveni jezivi Putinovi planovi

Pogrešna procjena

Donald Trump oštro je kritizirao međunarodne institucije gotovo ruskom retorikom. Povukao je SAD iz desetaka UN-ovih agencija, ukinuo im financiranje i osnovao konkurentsko tijelo za rješavanje sukoba - Odbor za mir. Posegnuo je i za pravom prisile, čak i napadanja, manjih zemalja - u stilu ruskog maltretiranja. No, dugoročno gledano, ovakav preokret mogao bi biti gubitak za Rusiju, piše Foreign Affairs. 

Rusija je kritizirala međunarodne institucije, ali se i oslanja na njih, koristeći svoje pravo veta u Vijeću sigurnosti. Trumpovi potezi, međutim, prijete oslabiti tu moć. 

Putin je već, oslabljen ratom u Ukrajini, morao promatrati kako Trump koristi američku vojnu silu da bi ugušio dva ključna ruska partnera, Iran i Venezuelu. Imao je, naravno, određenu korist od Trumpovih obračuna s protivnicima i ostvario dodatne milijarde prihoda od nafte uslijed problema koji su uslijedili u Hormuškom tjesnacu kao posljedica američko-izraelskog rata protiv Irana.  

Moguće je da se Rusija nada kako će se Trump u vanjskoj politici uplitati u jednu katastrofu za drugom, što će joj, u konačnici, pomoći da u Ukrajini izdrži dulje od Zapada te da će to oslabiti globalnu moć SAD-a. Međutim, prerano je govoriti o takvoj kapitalizaciji Trumpove ratobornosti. Dapače, izglednije je da će SAD dodatno erodirati Rusku projekciju globalne moći.

I ovce i novce

Rusija je svoj otpor prema američkoj globalnoj nadmoći dugo temeljila na pitanjima međunarodnih ugovora i institucija. Pamti se i danas Putinov govor iz 2007. u Münchenu, gdje je ruski vođa izrazio svoje frustracije, žalio se na američki "prezir" prema međunarodnom pravu te na transformaciju Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi u "vulgarni instrument osmišljen za promicanje vanjskopolitičkih interesa jedne ili skupine zemalja". 

Nakon što je Obamina administracija sankcijama odgovorila na rusku aneksiju Krima 2014., ruski diplomati počeli su sve češće ulaziti u sukobe sa zapadnim kolegama u multilateralnim tijelima. Takvi sukobi Moskvi su olakšavali da gradi priču kako zapadne države koriste multilateralne institucije kao pokriće za promicanje antiruske agende.

Rusija se više okrenula mrežnoj diplomaciji odnosno, selektivnoj suradnji sa zemljama kad joj odgovara. Tako se 2017. pridružila Iranu i Turskoj u Astanskom procesu kako bi pregovarala i nadzirala takozvane zone deeskalacije u sirijskom oružanom sukobu. Taj je proces postupno zasjenio inkluzivniji Ženevski proces pod vodstvom UN-a.

Nakon invazije na Ukrajinu, Rusija je ovaj format podigla na višu razinu. S oduševljenjem je podržala širenje nezapadnog saveza BRICS-a, podržavajući kinesku inicijativu za dodavanje novih članica, a zatim je predsjedala stotinama događaja za integraciju novopridošlih članica. Istovremeno je nastavila ljubomorno čuvati svoje pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a.

Kad se rat u Ukrajini pretvorio u žestoku borbu iscrpljivanja, Rusija je počela koristiti svoje pravo veta u korist savezničkih vlada ili frakcija u Maliju, Sjevernoj Koreji i Siriji. Pomogla je učvrstiti paralizu UN-a, a istovremeno je tijelo nastavila tretirati kao ključno sredstvo za projiciranje svog utjecaja. 

Svoju želju za unošenjem razdora Moskva je proširila i na Opću skupštinu UN-a: u rujnu 2024. ruski diplomati poduzeli su drzak napor kako bi spriječili usvajanje široko podržanog Pakta za budućnost koji je već i po UN-ovim standardima bio kategoriziran kao mukotrpan pregovarački proces. Rusija je posljednjih godina nastavila koristiti i druge druge multilateralne institucije kako bi ostvarila svoj utjecaj.

Na forumu za pregovore o nuklearnom programu i tijelima za upravljanje poput Međunarodne agencije za atomsku energiju, Prvog odbora UN-a i Ugovora o neširenju nuklearnog oružja, slijedila je dvostruku strategiju: podmetala klipove i sijala nepovjerenje u nepristranost tijela te provodila aktivnosti kako bi okupila države da podrže njezin antizapadni program.

NAPETA SITUACIJA /

Rusija je spremna za masovne osvetničke napade? Poslali upozorenje: 'Evakuirajte ljude'

Priključi se i osvoji

Trumpov povratak u Bijelu kuću u siječnju 2025. činio se kao dobar razlog za slavlje u Moskvi. Washington je u veljači stao na stranu Rusije, stavljajući veto na rezoluciju Opće skupštine UN-a koja je osudila ruski rat protiv Ukrajine. Trumpov skepticizam prema NATO-u, demontiranje Američke agencije za međunarodni razvoj i napad na politike koje štite LGBT prava, kao da su na pozornicu doveli novu američku vanjsku politiku - onu koja je antiglobalistička, antiintervencionistički i antiliberalna. Sve uvelike po volji Rusije. 

Ali, Trump je počeo poduzimati i značajne korake kako bi oslabio moć UN-a i drugih naslijeđenih multilateralnih institucija - upravo onog sustava na koji se Rusija oslanjala. Naredio je State Departmentu da preispita sva američka članstva u međunarodnim organizacijama i financiranje tih organizacija, povukao je SAD iz UNESCO-a i najavio je da će SAD napustiti 66 međunarodnih tijela, uključujući 31 agenciju UN-a. Pod Trumpovim nadzorom, SAD je također odgodio godišnje plaćanje članarine UN-u i zaprijetio da će uskratiti daljnje financiranje, pogoršavajući financijske probleme organizacije.

Trump je također koristio vlastitu verziju mrežne diplomacije - osnovao je Odbor za mir. Osnivanje Odbora Rusiju je stavilo u posebno nezgodan položaj jer je postalo očito da Trump od Odbora očekuje puno više od provedbe njegovog mirovnog plana za Gazu. Trump je jasno dao do znanja da je on vrhovni autoritet Odbora i da Rusija tamo neće imati privilegije koje uživa u Vijeću sigurnosti UN-a.

U pokušaju da se dodvori Trumpu, Putin je ponudio podršku proračunu Odbora s milijardu dolara, koji bi se trebali uzeti iz ruske imovine trenutačno zamrznute u SAD-u. No, Rusija je preskočila inauguralni sastanak Odbora, a njezino ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je da "procjenjuje" "modalitete" Odbora - diplomatski žargon za "Rusija se neće pridružiti". 

Ukrako, Putin nije znao da njegova strategija za korištenje globalne moći zahtijeva funkcionalan UN u kojem Rusija ima pravo glasa koji je ravnopravan s glasom SAD-a. Odnosno, ispostavilo se da je poziv na članstvo u Odbor za mir - degradacija.

Skromna pita

I Trumpova vanjska politika brzo je preokrenula težnje Moskve. Ruski revizionizam nekoliko desetljeća je bio potkrijepljen rastućom vojnom moći. Dobitak od visokih cijena nafte Rusiji je omogućio da u 21. stoljeću ubrza vojnu modernizaciju zemlje, što joj je omogućilo vođenje agresivnije vanjske politike. Rusija je 2008. preuzela oko 20 posto gruzijskog teritorija, a 2014. pripojila Krim. Godinu kasnije, intervenirala je u sirijskom građanskom ratu kako bi poduprla Bashara al-Assada.

Do 2022. Putin si je prisvojio asertivnost koja je prije nekoliko desetljeća bila jedinstveno američka. Ako je SAD mogao koristiti vojnu silu u ostvarivanju svojih ciljeva, mogla je i Rusija. Putinova odluka o pokretanju potpune invazije na Ukrajinu utjelovila je njegovo uvjerenje da će ruska vlastita snaga od sada činiti ispravno - ili, kako je to rekao istaknuti ruski stručnjak za međunarodne odnose danima nakon početka rata, da se "velike sile ponašaju kao velike sile".

Međutim, Trump je taj princip doveo do novih ekstrema. Unatoč tome što je vodio kampanju na antiratnoj platformi, 2025. naredio je upotrebu sile protiv sedam zemalja - više nego bilo koji drugi američki predsjednik u modernom dobu. I pustio je američku vojsku na bliske ruske partnere. 

Ove demonstracije američke moći uznemirile su Moskvu: domoljubni ruski blogeri sa zavišću su reagirali na američke udare protiv Irana prošlog lipnja i na munjevito uklanjanje venezuelanskog vođe ranije ove godine. Brzina i uspjeh ovih intervencija bili su u oštroj suprotnosti s ruskom takozvanom specijalnom vojnom operacijom, koja je trebala biti podjednako oštra, a na kraju je zapela u petoj godini. 

Činjenica da su operacije koje predvodi ili podržava SAD bile usmjerene na šefove država, što je rezultiralo hvatanjem venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura i ubojstvom iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Hameneija, posebno je uplašila Putina, koji se posljednjih mjeseci sve više boji napada dronovima pa i atentata. 

Trumpovi pothvati također su u središte pozornosti stavili smanjenu sposobnost Rusije da projicira svoju vojnu moć izvan Ukrajine. Rusija je prošlog lipnja pala u drugi plan kada su SAD i Izrael napali Iran. Premda je Moskva Teheranu pružila određenu podršku u obliku ciljanih podataka i operativnih smjernica, suzdržala se izravne intervencije kako bi obranila Iran u trenutačnom ratu. Rusko odbijanje da riskira dublje uvlačenje radi svojih partnera bila je stvar političke kalkulacije, a ne samo pitanje ograničenih resursa. 

Ipak, kako Moskva to vidi, Trump oblikuje svijet u kojem "slabi bivaju poraženi", kako je to rekao ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u intervjuu u ožujku. Ruski stručnjaci i dužnosnici nagovijestili su da SAD ne smije ostaviti nikakvu sumnju u zastrašujuću moć svog nuklearnog oružja.

NASTAVAK NAPADA /

Ukrajina optužila Rusiju za kršenje primirja: 'Putin jedino mari za vojne povorke'

Pazi što želiš

Rusija se godinama rugala međunarodnim pravilima, normama i institucijama, ali koliko god se opirala globalnom poretku za koji je smatrala da radi protiv nje, taj poredak joj je davao moć i predvidljivost. 

Nasuprot tome, Trumpova želja da zaobilazi UN i koristi nekonvencionalnu diplomaciju prijeti oslabiti ruski veto. Trumpova opijenost raspoređivanjem američke vojne sile Rusiju pak neumoljivo prikazuje kao drugorazrednog igrača. 

Ovo nije svijet koji je Putin želio. Nadao se da će vidjeti neograničenu Rusiju, a ne neograničeni SAD. Želio je da se SAD s Rusijom konzultira o pitanjima od globalnog značaja, a ne da se Rusiju ignorira. Pa ipak, Trump se nije niti potrudio prihvatiti Putinovu ponudu danu prošlog rujna, da se obje zemlje obvežu da će se pridržavati svojih ograničenja nuklearnih bojevih glava nakon isteka Novog START-a, posljednjeg preostalog američko-ruskog ugovora o nuklearnom naoružanju. 

Trump sve "vraća u svijet u kojem ništa nije postojalo - nema međunarodnog prava, nema Versajskog sustava, nema Jaltskog sustava", požalio se Lavrov u ožujku.

Rusija se sada nada da je Trump zagrizao više nego što može prožvakati. Devet tjedana nakon početka kampanje protiv Irana, Trump se bori okončati ono što je isprva karakterizirao kao "mini rat" ili "izlet". Rusija od toga ima koristi. Zatvaranje Hormuškog tjesnaca uzburkalo je globalna energetska tržišta i potaknulo SAD da ublaži sankcije na rusku naftu. Ruski blogeri ismijavali su Trumpov rat frazom "Teheran za tri dana" - što je aluzija na ironičnu frazu "Kijev za tri dana", koja se koristi za opisivanje oholosti Kremlja koji vjeruje da može brzo poraziti Ukrajinu. 

Što dulje traje neizvjesnost Trumpovog "izleta" na Bliski istok, to bi Rusija mogla više profitirati, ali ostaje činjenica da Trumpov vijest možda i nije tako gostoljubivo okruženje za Rusiju. Trump bi sljedeće, kako je već najavio, mogao doći na Kubu - jednog od najbližih ruskih partnera na zapadnoj hemisferi, dodatno slabeći krug prijatelja Moskve. 

Još važnije, čini se da Trump nije raspoložen prihvatiti Rusiju kao veliku silu ravnopravnu SAD-u, konzultirati se s Putinom o Iranu i drugim geopolitičkim dosjeima; oslanjati na UN, gdje je Moskva ravnopravna Washingtonu, kao vodeće svjetsko mirovno tijelo i dodijeliti Rusiji njezinu sferu utjecaja. 

Umjesto toga, demontiranjem međunarodnog sustava uspostavljenog nakon Hladnog rata, Trump preuzima rusku misiju, dok Moskvi preostaje suočiti se s nečim puno neurednijim od onog na što je navikla - svijetom bez stabilnih okvira i poznatih pravila igre.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO Putin u strahu za život proglasio primirje. Vojni analitičar: 'Rusija ne može dobiti ovaj rat!'