Fijasko američkog predsjednika Joe Bidena u debati s Donald Trumpom pokrenuo je u redovima demokrata, ali i američkih medija, pitanja o tome treba li aktualni predsjednik 'izaći' iz predsjedničke utrke za novi mandat.
Pitanje je, međutim, jedno, a praksa drugo. Naime, čak i ako bi nešto takvo dogodilo, u pitanju ne bi bila nimalo jednostavna procedura budući da je Biden već vjerojatni kandidat demokrata te uvjerljiv izbor njihovih primarnih birača. Činjenica da je osvojio gotovo sve stranačke delegate znači i kako je mala vjerojatnost da bi Biden bio prisiljen povući se iz utrke protiv svoje volje.
"Nisu 60-te. Glasači biraju kandidata. On je kandidat", kaže za CNN analitičar i demokratski strateg David Axelrod, referirajući se time na 1968. godinu, kada su demokrati potpredsjednika Huberta Humphreya odabrali za svog kandidata nakon što je njegov prethodnik, Lyndon Johnson, odustao od predsjedničke utrke jer je prepoznao svoj pad popularnosti te protivljenje ratu u Vijetnamu. Humphrey je, pak, predstavio nastavak Johnsonove politike u Vijetnamu na Demokratskoj nacionalnoj konvenciji u Chicagu, a u trenutku kada je prihvaćao nominaciju, došlo je do nasilnog sukobljavanja prosvjednika i policije.
Natrag na 2024. Sve bi bilo drugačije da je sam Biden odlučio napustiti utrku netom prije konvencije demokrata u Chicagu ovog kolovoza. U tom slučaju, pojedinačni bi delegati morali izabrati stranačkog kandidata na Kongresu. Demokratska stranka postavila je za države krajnji rok, da do 22. lipnja odaberu više od 3900 izaslanika - ovi delegati nisu samo obećali da će glasati za Bidena, već su i odobreni od strane njegove kampanje. Tako, čak i kada bi većina delegata konvencije odabrala novog kandidata, to bi zahtijevalo "masovne prebjege" Bidenovih pristaša, a za slučaj da stvarno ispadne iz utrke, za izbor njegove zamjene uglavnog bi bili odgovorni njegovi pristaše.
Na pitanje, tko bi mogao zamijeniti Bidena, analitičar Axelrod kaže: "U takvom scenariju glasanja, glavna kandidatkinja mogla bi postati sadašnja potpredsjednica Kamala Harris. Međutim, bilo bi tu i drugih kandidata, potencijalnih "izazivača" Harris. Dogovor o zamijeni Bidena mogao bi, stoga, izazvati podjele."
Analitičar upozorava i kako na demokratskoj strani postoji još jedna skupina koju treba razmotriti: to su "superdelegati" - grupa od oko 700 viših stranačkih čelnika i izabranih dužnosnika koji su automatski izaslanici na Konvenciji temeljem svog položaja. Prema normalnim stranačkim pravilima, oni ne mogu glasati na prvom krugu glasovanja ako mogu promijeniti nominaciju, ali mogu slobodno glasati u sljedećim krugovima.
"Bio bi potreban drastičan događaj da kandidat napusti utrku u nekoliko mjeseci između stranačke nominacijske konvencije u ljeto i općih izbora u studenom. Demokrati i republikanci imaju malo drugačije metode suočavanja s ovom mogućnošću", kaže Axelrod te pojašnjava:
"Krajnji rezultat vjerojatno bi bio da se protukandidat pojavi na glasačkom listiću za opće izbore, ali to nije nužno zajamčeno. Prema stranačkim pravilima, Demokratski nacionalni odbor ovlašten je popuniti upražnjeno mjesto na nacionalnoj listi nakon konvencije, nakon što se predsjednik stranke posavjetuje s demokratskim guvernerima i vodstvom Kongresa. Ako se na republikanskoj strani pojavi upražnjeno mjesto, republikanski nacionalni odbor može ponovno sazvati nacionalnu konvenciju ili sam izabrati novog kandidata.
Detaljan memorandum Kongresne službe za istraživanje (CRS) također napominje da bi, ako sadašnji predsjednik postane nesposoban nakon što je dobio stranačku nominaciju, 25. amandman podigao potpredsjednika na mjesto predsjednika, ali bi stranačka pravila određivala tko će postati stranački kandidat. Niti jedna stranka ne zahtijeva da protukandidat predsjedničkog kandidata bude podignut na vrh liste, iako bi to očito bio najvjerojatniji scenarij."
U moderno doba, jedini kandidat koji je napustio utrku nakon nominacije bio je senator Thomas Eagleton, koji se 1972. godine bio prisiljen povući nakon Konvencije i to nakon što je otkriveno da se liječio od mentalne bolesti. Konvencija je tada trebala sazvati sastanak kako bi potvrdila Sargenta Shrivera kao drugog kandidata demokrata, Georgea McGoverna kao drugog kandidata za potpredsjednika.
Na pitanje, što bi se dogodilo u slučaju da novoizabrani predsjednik nakon izbora postane nesposoban, Axelrod kaže:
"Ako se vidi da bi novoizabrani predsjednik mogao umrijeti, vrijeme je ponovno važno. Prema Ustavu, birači koji se sastaju u glavnim gradovima država tehnički daju glasove za predsjednika. Dok neke države zahtijevaju da glasaju za pobjednika izbora u svojoj državi, u drugima imaju slobodu. Dopis CRS-a, koji citira nekoliko kongresnih saslušanja o ovoj temi, sugerira da bi očito imalo smisla da izabrani potpredsjednik jednostavno preuzme ulogu izabranog predsjednika".
Međutim, zakon je i tu mutan. Analitičar pojašnjava da prema 20. amandmanu, ako novoizabrani predsjednik umre, njegov ili njezin protukandidat, izabrani potpredsjednik, postaje predsjednik.
"Moglo bi se postaviti pitanje, na primjer, kada točno neka osoba postaje izabrani predsjednik. Je li to nakon što se elektori sastanu u prosincu ili nakon što se Kongres sastane da prebroji glasove elektorskog kolegija 6. siječnja?", kaže Axelrod.
POGLEDAJTE VIDEO: Novi gaf Bidena, šire se snimke iz Italije: Nezgodno salutira Meloni, drugi dan potpuno odlutao
