Nova godina za mnoge znači i početak zdravijeg režima - treniranje, zdrava prehrana, prestajanje pušenja i slično.

Prema podacima YouGov-a, Amerikanci od ove godine planiraju masovno više vježbati, manje jesti, biti sretniji. Zapadnoj Europi veći je fokus na zdravlje, a navike se svake godine pokušavaju mijenjati i kod nas.

O novogodišnjim odlukama razgovarali smo s fitness trenericom i autoricom knjige 'Dovoljno dobra', Valentinom Sumpor.

Kreće li masovno upisivanje u teretane odmah u prvom tjednu siječnja?

Da, puno je novogodišnjih odluka o vježbanju, o 'novom ja', promjeni nekih navika. Naime, ja baš ne vjerujem u novogodišnje odluke. Mislim da je to nusproizvod marketinga i neke kolektivne euforije. Mi smo ljudi i volimo nove početke i taj siječanj, 1.1. je idealan za početi nešto novo. Teretane i dijete i te neke navike, koje nam se svaki pojavljuju, a inače nisu ustoličene, su idealne za promjenu. Tako da krcate su teretane, tamo negdje do polovice veljače, o Valentinova bih rekla.  I onda polako euforija se smanjuje i ljudi odustaju. Ne zbog manjka motivacije neke, ja osobno mislim da je motivacija najgori motivator jer gdje bismo bili da radimo samo kad smo motivirani nešto.

Kako to da je motivacija najgori motivator?

Zamisli, da samo radiš nešto, kad si motiviran i osjećaš se motivirano, koliko tog bih napravio? Ja ne bih baš otišla puno puta u teretanu da odlazim samo kad sam motivirana. Tako da bi više tu ta neka konzistentnost, te neke mikro male odluke koje napravimo kad nam se najviše ne da otići u teretanu. Na primjer na 20 minuta, prošetati kvartom 10-15 minuta. To je nešto što se akumulira svakog dana. Nije to ništa grandiozno i veliko. Ljudi s tim 1.1. očekuju da sad će odlučiti krenuti u teretanu i onda će izgraditi svoj novi identitet i 'novo ja' i biti motivirani svaki dan na 100 posto kapaciteta, a svi znamo da nije tako. Svaki dan nije isti i mi nismo isti u svakom danu. Tako da motivacija nije nešto na što se treba oslanjati. Treba se uzdati u svoje kljuse i napraviti ono što nam se najmanje da u tom trenutku. 

SLAVITE MALE KORAKE /

Bez drame u novu godinu: Psiholozi otkrili zašto velike odluke uglavnom propadaju

Dakle, odluke ne bi trebalo donositi od 1.1.?

Da, apsolutno. Zašto nije 31.12.? Pa idealan dan. Postoji neka težina tog 1.1. i sada da će se to protegnuti na ostalih 365 dana je dosta nerealno. To je neko veliko očekivanje u kojem mi nemamo baš puno strpljenja za sebe jer mi smo tako odlučili i to sad tako mora biti. A neće biti smak svijeta ako ne otiđemo u teretanu svaki dan. Neće biti smak svijeta ako se dese krstitke, nekom je rođendan, prejedemo se, pojedemo ekstrem. Zar nije to gušt života? Svi radimo naporno i svaki dan sad imamo toliko tih obaveza i toliko tih moranja i svega što trebamo i moramo. I onda kolika šteta je zapravo u tom jednom kebabu ili ekstra komadu torte ili roštilju?

Cilj je dakle da nas to ne dotuče?

Da, bitno je da se odlijepimo od tog nekog perfekcionizma. Nekad je četiri od deset savršeno dobro, a nekad je jedan od deset dovoljno. Tako da možda malo više nježnosti, malo više strpljenja prema sebi kad pokleknemo pred punim tanjurom, roštiljem. tortama i kebabima, u biti što god nas već veseli. više su bitne odluke na koje se odlučimo svaki dan nego ona velika jedna na koju se odlučimo kao za Novu Godinu, za 1.1. Zapravo, novogodišnja odluka 'promijenit ću si život' i 'promijenit ću sebe' i 'postat ću novo ja s početkom godine', nije baš neka dobra odluka. Bolja je ona 'odlučit ću raditi tu novu stvar, naviku, dovoljno dugo da se život promijeni i ja onda s njim na neki način', dan po dan, malo po malo.

ŽIVOT U BALANSU /

Male navike koje donose velike pomake: Put prema dugovječnosti i kvalitetnijem životu

Kako ne odustati od svojih odluka?

Baš tako da imamo razumijevanje za sebe toliko koliko imamo za druge. Često za druge imamo razumijevanja, a sebe kada pokleknemo još se malo šutnemo dok smo na tlu. Jako smo strogi prema sebi i volimo biti najbolji prema drugima, a onda prema sebi to nekako padne u drugi plan. I ono kako ne odustati je zapravo odluka. I ako mi se ne da danas u teretanu, OK, neću danas otići, ali neću dozvoliti da mi se ne da sljedećih deset dana. Možda baš u tom trenutku kad mi se najmanje da je trenutak kad najviše to trebam. I tako se na kraju pokaže. Meni su najbolji treninzi u životu bili oni na koje sam se jedva nagovorila otići. Tako da malo po malo i korak po korak i sve se nekako to da. Samo ako imamo malo razumijevanja prema sebi. Svi smo mi krvavi ispod kože.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!