Špica popodnevne prometne gužve, naručujemo taksi od Glavnog kolodvora do RTL-a. Jedna platforma 5,39 eura, stiže za minutu, druga 3,50 eura, uz 20-postotna promociju. Dakle, tri i pol eura za tri i pol kilometra, znači jedan euro po kilometru. S obzirom na sve izdatke koje imaju, nije ni čudo da se na ovakve cijene vozači bune. Vozačku svakodnevicu opisat će nam Miro Jelić koji već godinama vozi za platformu preko svoga obrta:

"Čim je previše vozača, dobiješ cijenu od 2 do 3 eura, a čujem da autić u lunaparku košta dvije ili tri minute 3 ili 4 eura. A mi možemo voziti za 3 ili 4 eura i sedam kilometara." Slično kao Miro priča i kolega iz Splita, Ivo Šišević iz nedavno osnovane građanske Inicijative Taksi Vozača. Ključni je problem, kaže, što se više štiti platforme koje određuju cijene, uvjete rada i pristup tržištu, bez ograničenja provizije koju mogu uzeti od vozača.

"Platforma organizira kompletan prijevoz, ali za ništa od toga ne odgovara, već odgovaraju vozači. Platformu ne zanima koliki trošak ima vozač, samo određuje cijene putem algoritma, ovisno o ponudi i potražnji", kaže Šišević. U Ministarstvu prometa za probleme s cijenama znaju, državni tajnik Tomislav Mihotić za Direkt otkriva da je osnovano radno tijelo u kojem su i korisnici i davatelji taksi usluga.

TEŠKO JE, ALI SE TRUDE /

Pogledajte kako strani radnici uče hrvatski, ova dva slova su im najteža: 'To ne mogu'

Minimalne i maksimalne cijene po kilometru

"I pokušat ćemo sve to pomiriti na način da i minimalna i maksimalna cijena bude na neki način limitirana i kontrolirana, i da svi koji se bave taksi uslugom i koji je koriste budu maksimalno zadovoljni", naglašava MIhotić. Jer čuli smo puno priča o iskustvima turista koje baš na ovakvim mjestima čekaju taksisti i masno im preplaćuju vožnje, sjetimo se Novozelanđanke koja je dva kilometra platila 1500 eura.

Ako se doista uvedu minimalne i maksimalne cijene po kilometru, to će s jedne strane značiti za taksiste da više neće imati neisplativih vožnji, a s druge strane za nas putnike će značiti da na kolodvorima, ovakvim mjestima više neće biti taksista koji će im naplaćivati sumanute cifre.

"Nijedan pošteni taksist nije za to da se vožnja naplati 100 eura, ili 200, 500, ne znam ni ja koliko su naplaćivali, tako bi isto bilo fer da se zaštiti i ta minimalna cijena. Zna se koliko tu što košta, i da se tu onda odredi i ta najniža cijena", smatra Miro Jelić.

Jedna stvar se od lipnja sigurno mijenja - obavezne postaju ovakve taksi-kartice preko kojih ćete putem QR koda znati tko vas vozi, ima li vozačku i ispit za taksi-vozača i je li kažnjavan. Mala kartica za vozača, velika za vozilo.

VAŽAN DOKUMENT /

Jeste primijetili novi detalj na taksijima? Bez ove kartice vozači od ljeta više neće moći raditi

Postaju obavezne taksi-kartice

"Veliku karticu treba staviti pod vjetrobranskom staklo u donji lijevi ugao, da bi bila vidljiva potencijalnom putniku izvan vozila, odnosno da potencijalni putnik može već prije ulaska u vozilo preko QR koda provjeriti valjanost kartice", tumači Renata Jandrašek iz Agencije za komercijalnu djelatnost. Kartice se izdaju od ljeta prošle godine, od 40-ak tisuća taksista, koliko se procjenjuje da ih ima, do danas je zahtjev podnijelo 3200 vozača, očito je da mnogi čekaju zadnji čas. Iako za ponedjeljak neki vozači najavljuju digitalni štrajk, odnosno gašenje aplikacija zbog niskih cijena, visokih provizija i skupih troškova vozila, čini se da ne samo među vozačima, nego i u vlasti postoji svijest da bi taksi usluge trebale poskupiti.

"Po ovim trenutačnim platformskim cijenama, sa ovim provizijama, naš posao nije održiv i mi ne možemo poslovati s dobitkom. Znači, ne postoji ni u teoriji scenarij u kojem bi mi mogli poslovati u plusu", zaključuje Ivo Šišević. Bi li cijena za građane mogla u konačnici nešto porasti, pitali smo tajnika Mihotića:

"Moguće, ali mi želimo da bude primjerena i da građani, kao i dosad, što više koriste taksi uslugu." Ali da ne zaborave da i taksisti, posebno oni na platformama, također od nečega moraju živjeti.