Suze, jedan prazan stolac i 150.000 ljudi: Kad je pokopan, spontano je krenula posebna pjesma
More se danas pojavilo u Sarajevu, more ljudi na ispraćaju kakav Sarajevo ne pamti...
Kao Rim kad je umro papa Franjo, tako je danas izgledalo Sarajevo. Nevjerojatnih 150 tisuća ljudi došlo se oprostiti od Halida Bešlića. Tužna povorka pratila je njegov lijes po ulicama Sarajeva, a kad je pokopan na gradskom groblju, okupljeni su spontano zapjevali Romaniju.
Da je na neviđen način povezivao ljude različitih generacija, nacionalnosti i vjera: jasno se vidjelo jučer, kada su tisuće ljudi pjevale Halidove pjesme na ulicama: od Australije do Zagreba. A da će ga se pamtiti kao velikog i plemenitog čovjeka, jasno je već sedam dana otkad je umro. Otkad slušamo priče o tome kako je čovjeku koji mu je ukrao 9000 maraka povećao plaću, kako je siromašnoj gospođi kupio namirnice za 1000 maraka, kako je u svom stanu držao 20 izbjeglica...
More se danas pojavilo u Sarajevu, more ljudi na ispraćaju kakav grad ne pamti. Više od sto tisuća Sarajlija i prijatelja i poštovatelja Halida Bešlića sa svih strana svijeta željelo je biti tu kada je lijes s njegovim tijelom zadnji put prošao kroz grad, a onda i na groblju gdje će ostati zauvijek.
'Odakle ti tako dobro srce Halide'
"Odakle ti tako dobro srce Halide, mogli bi se pitati svi, to samo Allah daje. Armija ljudi kucala je na njegova vrata, tražili su pomoć, podršku svakome je vrata otvorio", govorio je nad lijesom sarajevski imam Muhamed Velić.
Suza je bilo i ranije na komemoraciji u Narodnom pozorištu, supruga Sejda, s kojom je u braku bio 48 godina, zbog bolesti nije mogla psisustvovati, za nju je ostalo prazno mjesto. A prva je govorila Halidova unuka Lamia, uz brata Belmina, o dedi čije veličine nije bila svjesna. "Znaš deda, znamo mi da si poseban, mnogo ljudi te voli. Nismo ni bili svjesni koliko ih je. Znaš, mali smo, voljeli bi da si tu, voljeli bi", rekla je Lamia.
Svi prisutni bi to voljeli, svakome je bilo teško govoriti, cijela dvorana plakala je na priču Dina Merlina o zadnjem susretu u bolnici. "Milovao sam mu kosu, ruke i stopala. Čiste bijele priglavke. Halidove priglavke. Kakav je to minimalizam. Nešto tako jednostavno, tako posebno, nešto tako potrebno, kao brašno, kao papir, kao so. Nešto tako toplo kao naš Halid", ispričao je Merlin,
Baš kao da je svakome bio životni uzor. "Dobar čovjek do bola. Velika zvijezda. Zemaljski popularan, a običan. Odličan drug, prijatelj, komšija, a nije sebičan. To je vrlo teško postići u jednoj osobi", rekao je u svom govoru Haris Džinović.
'Njega je Bog poslao na ovu zemlju...'
Kazalište je pjevalo kada je Dražen Žerić Žera sa zborom izveo Halidov "Čardak", a Enis Bešlagić zahvalio je svima za sinoćnja okupljanja na koja je, Halidu u čast, pozvao ljude diljem planeta. "Ja sam samo bacio grudvu iz hira, iz potrebe da se taj čovjek ne isprati tek tako. Nije on samo naš, nije on samo Sarajevski ili samo bosanski. Njega je Bog poslao na ovu zemlju, jučer se desila jedna katarza", rekao je Bešlagić.
Jer evo od Halida se uz suze i pjesmu opraštalo 15 tisuća kilometara od Sarajeva, u Melbourneu, gdje su zbog vremenske razlike prvi zapjevali. U Beču su se za Halida okupile tisuće ljudi, za sve njih ostaju i stotine anegdota o Halidu, kao plemenitom čovjeku koji je uvijek mislio na obične ljude, kao kada je digao plaću radniku na pumpi koji je iz blagajne ukrao 9000 maraka, a ženi objasnio da se nasekirao ne što je on uzeo, nego što je u problemu i što mu fali para, a radi kod njega.
Pjevalo se i u Parizu podno Eiffelova tornja, i tamo su neki vjerojatno čuli priču kad je iznenadio umirovljenicu na blagajni dućana. "Halid i njegova žena pođoše za njom, uzeše kolica i svi se zajedno vratiše nazad u market... Kad su se vratili, vidim — Halid i njegova supruga imaju dvoja puna kolica. Na kraju, račun je bio preko 1.100 maraka", glasi anegota koju se ovih dana dijelilo po društvenim mrežama.
Nikada nije dozvolio da netko plati lijekove u apoteci
Ili, svjedočenje zaposlenice ljekarne blizu koje je živio: "Zamislite kakav je to čovjek bio da nikada,ali baš nikada nije dozvolio da pacijent koji se u tom momentu zatekne sa njim u apoteci plati svoj račun. Znalo je to biti po petero ljudi, znali su biti jako veliki iznosi, pacijenti bez zdravstvenog osiguranja koji su kupovali inzulin, Halid im je platio sve i tako SVAKI put, ne jednom, SVAKI PUT.
Među više od 150 svjetskih gradova gdje su se ljudi okupili za Halida bili su i Zadar, Rijeka, Split i Zagreb. I svugdje smo dobili potvrdu da je spajao generacije i nacije, bio više od pjevača, kako je govorio u danas ponovno emitiranom intervjuu. "Mene ljudi osjećaju kao ambasadora, nisam pjevač, malo mi to nekad smeta, a nekad mi imponuje", rekao je Halid u intervjuu 2016.
I tako će biti i dalje. Halid ostaje ambasador onoga najboljeg od Bosne.
Građani ga zasuli cvijećem
Kada je lijes spušten u zemlju, građani su ga zasuli cvijećem. Ostaje zauvijek blizu velikog prijatelja Kemala Montena. Bosna i svijet ostaju bez Halida, ali tu su zauvijek njegove pjesme i jednostavna životna filozofija - "nije teško biti dobar, volite se ljudi i pomažite se, kol'ko ko može".