Od Severine do Mojmire i Šprajca! Najveće face podržale izložbu '178 - Lica solidarnosti'
'178 je trenutni broj korisnika dječjih SOS sela. To je 178 bića u nastajanju, 178 djece koja imaju početnu točku malo drugačiju nego što smo imali mi', kazali su autori izložbe Ivan Bojčić i Igor Cecelja
Ako doma želite imati portret Gorana Bogdana velik metar metar i pol, i još pritom pomoći djeci u SOS dječjem selu, e onda ste na pravom mjestu.
Goran Bogdan, Severina, Dino Rađa, Davor Gobac, Antonija Blaće, Mrle, Darko Rundek, Judita Franković, Jadranka Đokić, samo su neki od poznatih čije portrete u četvrtak možete vidjeti u Tvornici kulture.
'178 - Lica solidarnosti' ime je izložbe crno bijelih portreta, koje će se nakon toga moći kupiti na aukciji. A prihod je namijenjen djeci.
Više detalja o izložbi u RTL Direktu kod Mojmire Pastorčić ispričali su organizatori izložbe Ivan Bojčić i Igor Cecelja.
178 - Lica solidarnosti, zašto 178?
178 je trenutni broj korisnika dječjih SOS sela. To je 178 bića u nastajanju, 178 djece koja imaju početnu točku malo drugačiju nego što smo imali mi i kojima na ovaj način želimo pružiti bolju perspektivu.
Igore, ti i Sanja Babeli ste autori fotografija. Tko je još na slikama, koga niste otkrili? Sigurno niste baš sve...
Imamo Severinu, Zorana Šprajca, Mojmiru, imamo i tebe. Ima ih još puno, ali nećemo baš sve otkrivati.
Koliko ukupno?
Ukupno 26.
Kako je zamišljeno? Sutra u Tvornici u 19 sati je prvo izložba, je li tako?
Tako je. Izložba je jednodnevni događaj, predstavljanje fotografija, a malo nakon 19 sati pokreće se aukcija koja će trajati deset dana. Petnaestog ćemo znati kome je pripala koja fotografija i za koje novce.
Postoji li početna vrijednost?
Da. Početna vrijednost svake fotografije je 350 eura i sve imaju istu početnu cijenu. Krajnja cijena nema ograničenja.
Ali, ne mora se kupiti portret da bi netko sudjelovao i pomogao djeci?
Ne mora. Tijekom cijele kampanje prikupljaju se donacije putem stranice 178.hr, gdje postoji gumb „Doniraj“. Svatko može sudjelovati koliko može.
I na kraju, u tih 10 dana sve novce koje skupite idu u SOS Dječje selo?
Da, kompletan iznos ide u SOS Dječje selo. Mi smo u projektu volonteri.
Kako se uopće dogodilo to? To je tvoja bila ideja ili odnosno zajednička?
Zajednička. Postojala je inicijativa nakon posjeta domu za nezbrinutu djecu prije dvije godine, a Igor i Sanja su imali ideju raditi portrete. Spojili smo to vrlo brzo i dogovorili projekt.
Igore, kako je u praksi sve izgledalo? Je li možda netko odbio sudjelovati?
Začudo, nitko nije odbio. Poziv je bio jednostavan – hoćeš doći na fotografiranje, radimo to i to – i svi su pristali bez problema.
Vidimo ovdje i neke behind the scenes trenutke, tko je radio najviše problema?
U principu nitko. Sve je teklo brzo i bez problema jer su svi bili svjesni da je riječ o dobrom cilju. Nije bilo posebnih zahtjeva ni uljepšavanja.
U principu, stvarno nismo s njima imali problema. Sve je teklo toliko brzo i bez ikakvih problema jer su svi svjesni da je to za dobar cilj. Nije bilo nekog uljepšavanja, „daj mi skini ove točkice”. Doslovno je bilo: staneš pred objektiv i to je to.
Samo me zanima da nisam bila najgora?
Nisi, nisi.
Uglavnom, samo fotografiranje trajalo je možda maksimalno 10 do 15 minuta. Više smo vremena potrošili na priču, kavu, općenito razgovor o životu.
Ali jako zanimljivo izgledaju fotografije. Zašto su crno-bijele?
Crno-bijela fotografija je i Sanji i meni oduvijek bila puno moćnija nego fotografija u boji. Volimo tu punu crnu i ne volimo toliko uljepšavanja, odnosno fotošopiranja, da se miče svaka bora. Više volimo da je sve „au naturel”.
Znači nije bilo uljepšavanja?
Nije.
Fotografije izgledaju odlično. Dakle, Tvornica sutra u 19 sati. Što još nismo rekli, a važno je da ljudi znaju?
Može doći bilo tko, ulaz je slobodan. Može vidjeti fotografije, može sudjelovati u aukciji. Nadamo se da će se odazvati velik broj ljudi. Ljudi su uvijek dobro reagirali na ovakve akcije i nadamo se da će i ovaj put biti tako.
Ono što možda nisu shvatili – fotografije su jako velike...
Na bilo koji zid da se stave, doći će do izražaja. Mogu krasiti dom, mogu krasiti ured, ali svakako su podsjetnik da ste sudjelovali u nečemu stvarno važnom.
Je li bilo nekih grešaka u izradi fotografija?
Dogodila se jedna greška, ali neću otkriti na kojoj fotografiji. Kad je došla iz printa, bilo je: „Joj, zeznuo sam.” Povukao sam jedan potez gdje nisam smio. Ali ispravljeno je.
I jedan jedini portret nije nastao u ovom studiju, je li tako?
Tako je. Jedan je nastao u Rijeci, u improviziranom studiju. Osoba iz zdravstvenih razloga nije mogla doći u Zagreb taj dan pa smo rekli – okej, idemo mi u Rijeku. Improvizirali smo studio, pet minuta fotografiranja i gotovo.