Nakon svjetskog, evo i domaće: 'Album na dan' putuje od Ive Robića preko Azre do Vojka i Grše
Ako imaju status klasika, o pjesmama i albumima nastalim na ovim prostorima otkad je pop muzike, pisat će u ovoj knjizi. Ona je nastavak lanjskog, vrlo popularnog izdanja 'Album na dan'
O Haustorovoj "Eni" i albumu "Bolero" na kojem se nalazi, o "Pišonji i Žugi" i "Pozdravu iz zemlje Safari" Zabranjenog pušenja, ili o "Gumama na kotačima", Pipsima i "Shimpoo Pimpoo".
Ako imaju status klasika, o pjesmama i albumima nastalim na ovim prostorima otkad je pop muzike, pisat će u ovoj knjizi. Ona je nastavak lanjskog, vrlo popularnog izdanja "Album na dan".
"Tema prve knjige su bili svjetski albumi, ove su bili domaći, domaći & ex Yu. Dakle, unutra su albumi koji spadaju na cijelo područje bivše Jugoslavije, odnosno cijele regije današnje", kaže za Direkt Ivan Palijan, urednik knjige "365 najvažnijih domaćih & ex-YU albuma koje morate poslušati".
U knjizi se tako među ostalim nalazi osam albuma Bijelog Dugmeta, sa sedam komada slijedi ih Azra, šest ima Ekatarina Velika. Ako vam se čini da su to sve ljubimci kritičara, ključ odabira bio je i popularnost albuma kod publike.
"Po meni je to bila lista koja je bila poštenija za napraviti, nego da smo samo mi kao kritičari birali nekakve najkvalitetnije albume. Naravno, svi albumi u knjizi su kvalitetni, ali ovi su isto morali biti i od publike potvrđeni, da ipak to vrijedi dan danas u ovo doba slušati, nakon svih tih godina", tumači Palijan.
Suradnja vrsnih novinara i kritičara
Na knjizi su surađivali vrsni muzički novinari i kritičari, kojima se svidio pristup da se kroz tekstove daju svojevrsne upute za slušanje.
"Više-manje svaki tekst je jedna kartica, da ne udavimo ADHD generacije, jer danas više nitko nema živaca previše čitati. Tekstovi koji daju i nekakav uvid u duh vremena, što je tada bilo, kakvo je bilo društvo i zašto neki album treba izdvojiti", priča Zoran Stajčić, suradnik na knjizi i glavni urednik portala "Ravno do dna".
I tako o više od 750 naslova domaće i regionalne scene, piše se pitko i duhovito stilu, za širu publiku, nikako samo za glazboznalce. Svaki album prate i mali crteži, odnosno takozvani "mood guide". Kako autori navode, oni označavaju potpuno subjektivan za emocionalna stanja i životne situacije u kojima bi određeni albumi mogli "najbolje sjesti".
Pa tako, između ostalog, imate "nostalgiju bez razloga", "voljela me samo jedna", "nek se čuje i naš glas", "poslušamo ovo pa idemo", "siromah sam, majko" ili "odlazim, ali pjesma ostaje".
A kako, recimo, nije postojao samo "hrvatski novi val", tako nije imalo smisla da knjiga ne obuhvati cijeli prostor bivše Jugoslavije. "Svi koji su popularni u Hrvatskoj, popularni su svuda, svi koji su popularni u Srbiji, popularni su svuda, tako i u BiH. To je jednostavno smatramo nekakvim zajedničkim tržištem, ali i zajedničko glazbenom scenom", objašnjava Palijan.
Od Ive Robića do Jelusicka
I pritom je jezik ono što nas sve spaja. "Bili smo 700 godina sa Mađarima u uniji, pa ne znam baš imaju li tu ljudi neke omiljene mađarske pjevače u Hrvatskoj. Ljudi slušaju ono što razumiju", zaključuje Stajčić.
I slušaju svašta, od komercijale do jazza, pa i šlagera. Pa se tako knjiga otvara sa 50-ima i Ivom Robićem, a završava prije koju godinu, tako da je jedan od posljednjih albuma djelo benda Jelusick, čiji je frontmen tu informaciju dobio od nas dok je u Americi.
"Pozdrav ljudi, ovdje Dino Jelusić. Upravo sam saznao da je album "Follow The Blind Man" mog benda Jelusick uvršten u 365 najbitnijih albuma na području ex-Yu. Tako da bih se htio zahvaliti, velika mi je čast i živjeli", poručuje Dino Jelusić za Direkt.
Na 548 stranica naći ćete, dakle, svašta, od Severine i Dubioze, preko Vojka V i Grše, do Porta Morta i Miach, najbolje trenutke svih naših najvećih bendova, kao i svih najvećih solo izvođača. I potvrdu da knjiga i ples mogu ići zajedno.