Vedriš kod Mojmire raskrinkao inflaciju i što Hrvatskoj hitno treba: 'Znamo kad je to počelo'

Po naknadi zaposlenima u javnom sektoru trošimo više nego Finska. Prva je u Europi bogata Danska, druga je Hrvatska, slijedi Finska, onda Latvija, peta je Belgija. Podaci su to objavljeni i analizirani na portalu arhivanalitika. I tako smo se našli uz bok Skandinaviji i najrazvijenijim zemljama Europe.

I prije smo visok postotak BDP-a, točnije 11%, izdvajali za zaposlene u javnom sektoru, ali snažan rast, kakav je imala Norveška, prema 14%, dogodio se zadnje dvije godine. To se odnosi na sve plaće u državnim i javnim službama, analizirao je Velimir Šonje, i dodao da - kad se promatra standard građana - spadamo u dno Europske Unije, bolje živimo nego stanovnici samo pet članica EU-a. 

Sve za Direkt komentira ekonomski analitičar Mladen Vedriš.

Tko je kriv? 'Svi pomalo'

Doprvaci smo Europe po inflaciji. Tko je kriv?

Svi pomalo. Svi oni koji sudjeluju u formiranju te cijene. Najprije proizvođačka cijena ili uvozna cijena, nakon toga dođe marža, logistika, porez, trošarina. Tako da, svi participiraju i svi su veseli kad mogu neki postotak toj cijeni dodati i onda dobijemo krajnji rezultat, koji je vrlo često za nas potrošače teško prihvatljiv.

Vidjeli smo da svi pomalo prebacuju odgovornost jedni na druge. Vlada govori da je kriv rat u Iranu, Hormuški tjesnac, problemi sa cijenama nafte međutim, činjenica je da je Hrvatska već dulji period među prvacima eurozone po inflaciji.

To je osnovni problem. Ovo što se događa danas, to je točka na i. Međutim, ukoliko gledate zadnjih dvije ili tri godine prije toga, vidjet ćete da je stopa inflacije u Hrvatskoj uvijek bila negdje u vrhu. Mi smo sa baltičkim zemljama, koji puta sa Mađarskom, i to ukazuje da se radi o kroničnoj bolesti, o kroničnoj inflaciji, a ne o trenutačnoj pojavi koja je pojačana, naravno, sa ovim zadnjim događajima. 

Znači da nije samo uvezena nego je i strukturalna i naš problem?

Apsolutno. Sve ovo što smo pobrojili je gradilo tu cijenu. Znamo kad je to počelo, počela su očekivanja i rast cijena sa najavom uvođenja eura. Vi ste vidjeli da Bugari zapravo proživljavaju sličnu traumu i danas kada je izašao podatak da su na vrhu, potpuno logično - godina dana prije ulaska u Eurozonu. Svi su se pripremali u Bugarskoj, dizali su razinu cijena. 

Znači, njima se dogodilo ono isto što smo i mi prolazili. Čuli smo, HNB optužuje trgovce da love u mutnom. Mislite li da oni dio tih rastućih troškova zapravo prebacili na kupce? 

Dio, ne samo rastućih troškova nego, vi imate jedan lanac koji ima veliki tržišni udjeli i ukoliko on ide sa cijenama nešto više, tada je mogućnost da drugi koriste tu konkurentsku poziciju pa da snižavaju cijene ili da kažu drugi lanci 'Super, tada i mi možemo sa relativno malim korekcijama držati cijene na relativno visokoj razini' i u Hrvatskoj se to desilo.

Konkurencija nije oborila cijene, nego su cijene prehrambenih artikala i kozmetike ostale relativno visoke. I tu cijenu plaćamo i onda se prenosi iz godine u godinu i da ne zaboravimo, svaki put iduće godine na tu povećanu bazu iz prošle godine inflacije cijene rastu i onda na kraju imate konačni izračun - kad pogledate ono što predstavlja glavnu košaricu artikala koje mi trošimo i usporedite sa recimo prosjekom Italije ili Njemačke - onda ćete vidjeti da smo mi jedan ili dva postotna poena viši od tih razvijenih zemalja, a pokušajte zamisliti razinu osobnih dohodaka, plaća u tim zemljama i nas pa ćete vidjeti da smo u dvostrukom procjepu. 

Da, to je taj veliki problem što u mnogo razvijenijim zemljama je hrana jeftinija. Bi li pomoglo da Vlada smanji PDV na hranu? 

Bi, ali bi to moralo biti značajno - jedan dva postotna poena se ne bi primijetilo, značajnije sigurno bi jer na neki način ipak to onda gradi i cijenu prema konačnom kupcu.  

'U Hrvatskoj se mora stvarati više nove vrijednosti'

Vidjeli smo maloprije da smo doprvaci i po izdvajanjima za plaće: je li realno da je Hrvatska u društvu skandinavskih zemalja, Danske, Finske, po izdvajanjima za plaće u odnosu na BDP? 

Skandinavske zemlje su takozvane države blagostanja, visokog standarda, i kod njih visoki porezi znače vrlo visoku razinu javne usluge. Znači, ovo što mi proživljavamo u pojedinim sektorima, javnim službama - to ne postoji, jer visoko izdvajanje ujedno znači i kvalitetu tih službi.

Hrvatski problem je dvojak: s jedne strane kvaliteta tih servisa, a s druge strane prosječni osobni dohodci u Hrvatskoj - vi kad uzmete apsolutno više, to je još uvijek u masi zapravo manje. Prema tome, mi još uvijek zapravo sa doprinosima ne podmirujemo troškove mirovina koje su na godišnjoj razini, a niti troškove zdravstvenog osiguranja mogu biti pokriveni doprinosima. 

Znači, apsurd je: mi izdvajamo od malih plaća relativno puno i zato je bruto plaća veća, ali u masi to nije dovoljno za neki standard koji očekujemo u kvaliteti javnih usluga. Jednostavno, u Hrvatskoj se mora stvarati više nove vrijednosti, da imate što raspodijeliti. 

Vidjeli smo da su plaće u državnom i javnom sektoru rasle po puno većoj stopi nego one u privatnom sektoru - jesu li donekle te veće plaće u državi krive za inflaciju? 

Jesu, donekle. Niti izdaleka ne možemo staviti na teret tog povećanja plaća jer, to povećanje plaća je jednim dijelom bila kompenzacija za razdoblje prije, kada su plaće objektivno zaostajale za razinom porasta troškova. Desio se taj "halo efekt", u jednom času su povećane plaće i to veselje je trajalo mjesec, dva ili tri jer nakon toga, rast cijena je ponovno te nominalne plaće sveo u niže realne okvire. 

Međutim, kad razgovaramo o inflaciji, a razgovaramo stjecajem okolnosti dosta često, ostaje pitanje - što u Hrvatskoj konačno napraviti? Vi imate u okruženju zemlje Europske unije, tranzicijske zemlje, i svi se time bave na jedan organizirani, znanstveni, stručni, politički, koji god hoćete način. Mi, svaki put se iznenadimo, čitamo nove podatke i nakon toga čekamo novu statistiku. 

'Potrebna nam je mapa djelovanja kontra inflacije'

Država mora angažirati Ekonomski institut, konzorcij fakulteta, da napravi jednu dubinsku analizu - što su ti uzroci o kojima mi svaki put paušalno govorimo, što su najbolja rješenja koja su u našem okruženju - da li je to Slovenija, Austrija, Njemačka - napravljena, jer se ne može desiti da je prosjek inflacije u eurozoni negdje 3-3,5%, a kod nas gotovo dupli. Ajmo vidjeti one koji uspijevaju tu inflaciju držati bliže 2 postotna poena - što se smatra ekonomski prihvatljivim. 

Znači, nemojmo samo nagađati. Idemo najprije ustanoviti što je, a onda na stolu imati jedan konzistentan paket mjera. Ovo je dobro sa kontrolom cijene goriva, ali to je tek jedna od mjera i kad vidite da na kraju nije pitanje mjesec dana, nego na razini godine je 17,5% je rasla u Hrvatskoj - negdje oko 10 postotnih poena na razini Europe - nama nasušno za djelovanje znate što treba? Kad idete na put, nije loše da uzmete mapu i da gledate ceste, semafore, krivine - mi moramo imati mapu djelovanja kontra inflacije. 

Dosta dobro trebamo znati učiti od drugih i iz iskustava drugih. Koliko zabrinjava da smo sad već doprvaci Europe po inflaciji, a turistička sezona tek stiže, a sa njom novi udar većih cijena? 

Nije li to dokaz više za ovo što sam rekao, da moramo ustanoviti fundamente i vidjeti gdje djelovati. Jer sigurno, turistička sezona, i ponovno ćemo u studiju razgovarati, samo će stopa inflacije biti možda 1-1,5 postotni poen viša, ali je pravo pitanje - ne što je bolest, nego je odgovor, što je terapija, što je lijek?