U Direktovom studiju sjedili su olimpijske pobjednice, svjetski prvaci, a sada nam je posebno drago da možemo pozdraviti dvije mlade europske prvakinje i velike nade hrvatske atletike, Janu Košćak i Vitu Barbić.

Jesu se slegli dojmovi? 

Vita: Pa nekako mislim da se dojmovi s tih velikih natjecanja kada se ostvare veliki uspjesi nikada ne stignu skroz do kraja, pogotovo ne dok su još ovako medijski aktualni i popraćeni. Ali, evo, sada je već malo počinjem shvaćati što to sve znači.

Jana: Meni su se definitivno slegli dojmovi jer već treniram dalje. Ja sam već u nekakvoj normalnoj rutini, recimo tako da već pripremam druga natjecanja i pokušavam se držati na tlu.

Kakve su bile reakcije?

Vita: Definitivno su bile jako pozitivne reakcije. Svi su bili oduševljeni i presretni, možda čak i sretniji nego ja sama jer je njima to objektivnije vidjeti nego meni koja sam se trudila i radila za to cijelu sezonu.

Ma dobro, osim ovih dužnosnika i tih funkcionera, pitam ovako unutar obitelji i prijatelja? Kakve su reakcije?

Vita: Oni su bili apsolutno presretni. Još uvijek ne mogu doći k sebi.

Jana: Isto tako, svi su bili jako ponosni, pogotovo obitelj. Meni je cijela obitelj u sportu, klub... Ja sam inače iz Varaždina, iz jako malog grada, tako da je to jedna jako kompaktna cjelina i svi su bili baš jako ponosni. I Grad i Županija. Imam veliku podršku od njih svih.

Daj nas provedite malo - kako je to tamo izgledalo?

Jana: Ja bih rekla da je ovom uspjehu prethodilo 12 godina atletike. Bavim se atletikom od svoje sedme godine, tako da je do ovog uspjeha trebalo doći uz jako, jako puno rada, truda i odricanja. Samo natjecanje je bilo dosta napeto. Radila sam sedmoboj i već sam na prvoj disciplini malo zeznula. Zakačila sam jednu od prepuna i skoro pala. Izgubila puno bodova i plasman i onda sam se morala izvlačiti na drugim disciplinama - na skoku u vis koja mi je jedna od najjačih disciplina. Skočila sam 1,92 metra i s tim sam napravila rekord prvenstava i već sam se tu dosta digla u plasmanu. I nakon toga uslijedile su moje dobre discipline i sve je završilo tako da sam se na 800 metara morala boriti za zlato. I uspjela sam doći do te zlatne medalje.

Vita: Pa mogu se složiti s Janom da to nije kratkotrajan rad za ovakav uspjeh. Ja isto tako treniram 12, 13 godina, ali ovu sezonu je kod mene malo teže sve skupa išlo.

Cijeli razgovor pogledajte u videu na vrhu članka.