Sjećate se kad smo svi nosili maskice, prije pet godina? Ne. Ni ja se ne volim sjećati tog vremena. Ali redovno nas podsjećaju arhivski prizori poput uhićenja državne tajnice Josipe ex Rimac ili šefa JANAF-a Dragana Kovačevića. E, pa od tog drevnog trenutka 2020.-e do dana današnjeg procesi idu toliko sporo da su postali ogledni primjeri tromosti sustava. Maskice smo odavno odbacili, ali ni njoj ni njemu nije u pet godina počelo suđenje. 

Zbog toga nije ni čudo kad je ove godine izašlo istraživanje prema kojem je tek 6 posto ispitanika u Hrvatskoj ocijenilo neovisnost pravosuđa uz riječi „jako dobro”. Jedno ranije istraživanje pokazalo je kako samo 1,2 posto građana ima „potpuno povjerenje” u hrvatsko sudstvo.

Kako bi se ovi brojevi promjenili, kako bi sustav bio bolji, nedavno se krenulo u veliku izmjenu osam zakona, izmjene su prihvaćene prije dva mjeseca. Je li se sad sve ubrzalo, je li se išta promjenilo u RTL Direktu Ivana Skorina komentira ministar pravosuđa Damir Habijan.

KAKAV PRIZOR /

Ministar Habijan se pohvalio fotografijom iz teretane: Pratiteljima za oko zapeo detalj na ruci

Može li se uopće sad u ova dva mjeseca išta mjeriti? Je li se što promijenilo?

Ne bih uzeo kao referentnu točku ova dva mjeseca. Iluzorno je, bilo bi stvarno pomalo i smiješno da kažem da se u dva mjeseca ništa promijenilo. Volim u svom poslu gledati onaj dio od kada sam na ovom mjestu, kako smo i koje stvari smo promijenili. Ako govorimo o dugotrajnosti postupaka, ono što ne laže, to su brojke.

Ako uzmemo nekomu referentnu točku, recimo 2020. u trajanju postupaka, pogotovo građanskih i trgovačkih, kada smo bili na 655 dana u prosjeku, danas smo na nekih 450 dana u prosjeku. Dakle, smanjio se broj trajanja postupka.

U kaznenim predmetima, to je oko 118 dana prosjek trajanja postupaka. Spomenuli ste ovdje dva visoko profilirana slučaja i oni su s pravom uvijek u fokusu. Kada javnost gleda te predmete, ispada da oni dugo traju. Ja od toga uopće ne biježim, ali to nije generalno pravi pokazatelj stanja u hrvatskom pravosuđu.

Ove brojke koje sam iznio govore u prilog da doista tome nije tako, da stvari idu na bolje. Međutim, kada se napravi ovakav okvir, onda naravno da i moja pozicija puno teža da mogu takve stvari braniti.

Spora pravda sigurno nije ono što želimo. Nije dobro u konačnici niti za javnost, niti je dobro za okrivljenike, niti za oštećenike.

Dakle, upravo iz tog razloga, kao što ste i uvodno spomenuli, smo u listopadu predložili, odnosno u Hrvatskom saboru, usvojili paket zakona. Između ostalog, jedan od ključnih po tom pitanju, Zakon o kaznenom postupku.

Tome je prethodila analiza napravljena od strane Pravnog fakulteta u Zagrebu, a radna skupina koja je radila na ovom prijedlogu zakona, gdje smo pokušali utvrditi koje su to neuralgične točke, zbog kojih postupci, pogotovo ovi složeni, traju toliko dugo.

Dakle, jedna od tih točaka za koje smo smatramo da dovodi do dugotrajnosti postupka su Optužna vijeća. Tu zapravo vidimo često da se u toj fazi koriste određeni procesni alati koji su sada na raspolaganju strankama, koji se često zlopotrebljavaju. Te stvari smo sada odlučili promijeniti i teško je u ovih dva mjeseca reći, obzirom na to da Zakon o kaznenom postupku nije još stupio na snagu. Kada stupi na snagu, vidjet ćemo u samoj primjeni da li će doći na pomaka.

Tko je dosad bio glavni krivac? Sudovi, DORH, odvjetnici koji brane svoje klijente? Gdje su 'neuralgične točke'?

Obzirom da sam odvjetnik i da sam ja ponekad bio u situaciji da budem branitelj, naravno da koriste sve procesne mogućnosti koje vam zakon daje i stoje na raspolaganju, što je potpuno normalno i logično...

Znam, ali imamo Sloveniju, Austriju, imaju i tamo odvjetnici mogućnosti raznorazne, ali baš nije toliko dugo...

Možda bi se iznenadili kada bi komparirali te podatke. Često znam pričati s kolegama ako gledamo postupke, pogotovo ove koji su jako prepoznatljivi u javnosti - nema neke velike razlike u dugotrajnosti. Postupci s kojima se najčešće naši građani susreću, oni doista traju kraće u zadnjih nekoliko godina. Ne bi izričito govorio tko su krivci. I pravosudni dužnosnici, i sutkinje, suci, državni odvjetnici, i odvjetnici i bilježnici, svi koji smo u ovom sustavu, snosimo svoj dio krivnje, ili ako ćemo drugačije reći mislim da je na svakom od nas odgovornost da zaustavimo tu negativnu percepciju, ali doista smatram da generalno gledajući stanje nije tako loše. I ja znam da će se možda javnost na to naljutiti, ali...

Sa 650 na 450, onda je neki vaš cilj, prognoza, u iduć3 dve godine sa 450 na?

Ja bih volio do 300 tisuća ako bi došlo. Kada smo ulazili u Europsku uniju, mi smo bili na milijun neriješenih predmeta. U ovom trenutku smo na 400 tisuća neriješenih predmeta. 

Što se tiče dana - da dođemo na neki 400-tinjak - 350, bih bio prezadovoljan. Ne možemo govoriti da će se postupak riješiti u 100 dana. To je nemoguće. Dakle, postoji određena granica.  

SJEDNICA VLADE /

Plenković progovorio o strašnom fenomenu u Hrvatskoj: 'Nažalost jako ga je teško iskorijeniti'

Femicid. Premijer je nedavno rekao: 'Očekujem da institucije iskoriste sve alate koje smo im dali', Vi ste rekli kako očito visoka kazna nema odvraćajući efekt - što onda? Kako se boriti?

Kada govorimo o femicidu, mi smo lani, u travnju usvojili izmjene kaznenog zakona. Mi smo uz Cipar, Maltu i sada Italiju od prije nekih mjesec, mjesec i pol, jedina zemlja EU-a koja ima posebno kazneno djelo teško ubojstvo ženske osobe. Kazneni zakon ili kazna zatvora koja je predviđena za to je od 10 godina do 40 godina. To je činjenica.

Međutim, to je taj represivni dio. On dolazi na kraju, nažalost, kada se već takvo kazneno dijelo dogodi, kada, nažalost, jedna ženska osoba izgubi život. Ili govorimo o kaznenom dijelu u pokušaju. Ono što sam ja rekao, da bi cijeli sustav funkcionirao, mislim da moramo usmjeriti na represivni dio, već moramo puno pažnje usmjeriti i na prevenciju, ali isto tako i edukaciju.

Nažalost, mi živimo u jednom društvu, mislimo na, zapadno društvo u kome je nasilje postalo zapravo svakodnevno. Dakle, 'oćemo od društvenih mreža, 'oćemo od televizije, oćemo od...

Kada govorimo o prevenciji, kako je moguće da netko s 35 kaznenih djela bude na slobodi?

Ponekad imam osjećaj da javnost možda misli, ako je netko ministar pravosuđa, da ima pod sobom sve suce i da može nazvat suce i reći...

Slažete li se s tim pitanjem?

Slažem se s vašim pitanjem da je apsolutno legitimno. Ja se pitam ponekad na način da smatram da postoje pravosudni dužnosnici koji ne bi trebali dozvoliti ovakav primjer koji ste Vi naveli. Ali isto tako smatram da ne treba generizirati stvari, jer 99% pravosudnih dužnosnika u svoj posao radi dobro.

I još nešto što smatram, a to je da kada imamo ovakve slučaje da bi bilo jako dobro. Da te osobe, da pravosudni dužnostnici isto tako odgovore na ta pitanja. Dakle, ja kao ministar, kao predstavnik izvršme vlasti ne smijem i ne mogu ulaziti u odluke sudova, u odluke sutkinja i sudaca, nego smatram iz tog razloga da smo zapravo u ovim zadnjim izmjenama zakona o sudovima uveli glasnogovornike sudova. Dakle, ako se dogodi ovakav neki slučaj, smatram da je itekako dobro radi javnosti, radi transparentnosti i otvorenosti, da isto tako i pravosudni dužnosnici odnosno glasnogovornici sudova na vaše upite daju konkretne odgovore.

Ja moram poštovati granicu. Ja sam nedavno rekao mogu preći taj Rubikon i mogu reći da smatram da doista suci moraju onaj alat koji imaju normativnom smislu koristiti, propisivati, izricati strože kazne, ali na taj način je zapravo prekršen načelo trodiobe vlasti. Okvir možemo stvoriti. Oni koji ga moraju primijeniti neka ga koriste.

TKO JE KRIV? /

Ubojica ima čak 35 prijava, 15 presuda i trebao je biti u zatvoru! Zašto nije zaustavljen?

Siječanj 2024., prije gotovo dvije godine, nakon one sramotne izjave Zorana Milanovića rekli ste da Vam to daje vjetar u leđa - kako sad s odmakom gledate na sve to?

Ja sam već i onda rekao izjava je bila kakva je i bila. Nakon toga nisam niti komentirao niti mislim da imam potrebe komentirati. Svatko tko izgovori javnu riječ trebao bi iza nje stajati. Prema tome odgovornost je na svakome. Mi koji smo javne osobe moramo postati svjesni da ono što kažemo izlazi u javnost, izlazi u eter i da te nekad riječi mogu biti teže od možda nekih neverbalnih reakcija.

Od tada do danas sudjelovali ste na nekim protokolima ceremonijama zajedno. Je li vam se ikad ispričao? Barem privatno kada nije nikada javno?

Pa ne znam koliko ima smisla da pripričavam bilo koji takav susret, ali kao što ste sami rekli protokolarne su prilike, dakle protokolarno razgovaramo, razmijenimo par riječi, ali ne.

Niste se dotakli?

Nismo se dotakli uopće te teme niti je bilo bilo kakve isprike. Mislim da je uopće bespredmetno.

Volite podijeliti fotografije svoje nove tetovaže, prije par dana ste objavili ovu, možete nam malo pozadinu, značenje? To je vuk?

Najnovija je, ali nije, to je svibanj-lipanje ove godine. Radi se o kapitolskoj Vučici, Romul ili Rem. Već sam nekoliko puta rekao, od malena sam za ljudi Rimsko carstvo, tako da je više manje sve tetovaže su zapravo posvećene upravo Rimskom carstvu.

Ok - što je iduće?

Imam neke dvojbe još. 

Je li Vam itko ikad iz Vlade rekao - kao pa možda ove malo slobodnije fotke iz teretane su malo preslobodne ili je sve ok? Imate li podršku?

Ja sam ministar i mislim da je to jedna časna dužnost i u svoje vrijeme, koje je 23 sata posvećeno ministarskom poslu, ali svatko od nas je čovjek od krvi i mesa i mislim da svatko od nas ima pravo na privatni život, a ako bi taj dio zatomio, onda to više ne bi bio ja. Ja tako doista ne mislim živjeti.

Znači svima je ok?

Pa iskreno, to sam ja i ja protiv toga ne mogu.