Zakuhalo u Direktu! Divjak: 'Postoje veliki rizici', Zekanović: 'Niste vi mene razumjeli'

Homeschooling, odnosno obrazovanje kod kuće. To je ono kad roditelj odluči da mu dijete ne ide u školu nego ga doma uči sve. Daje mu jedinice, petice i sve. 

Neki smatraju da je to ludost i da je djetetu potrebna disciplina razred, prijatelji, da se u školi uči ne samo iz udžbenika nego i kroz konfliktne situacije. Dok drugi smatraju da je takvo obrazovanje najbolje za njihovo dijete jer nema pritiska, nema uspoređivanja, nema nasilnika. Dijete može učiti više nešto što mu dobro ide, što ga zanima, a manje se bubaju činjenice. E pa u Hrvatskoj je to zabranjeno, kao i u Njemačkoj, dok je recimo u Italiji i Sloveniji dopušteno. 

Više o tome razgovarali smo s gostima RTL Direkta, bivšom ministricom obrazovanja i redovitom profesoricom na Sveučilištu u Zagrebu Blaženkom Divjak i saborskim zastupnikom Hrvojem Zekanovićem (HDS). 

DVA MJESECA IZOLACIJE /

Gorući problem podijelio društvo, građani bijesni: 'Ovo je kao udarac u trbuh'

'Bilo je pritisaka' 

Gospođo Divjak, dok ste bili ministrica, je li bilo pritisaka prema vama da se to regulira na neki način?

Divjak: Pa da, posebno kad smo mijenjali Zakon o odgoju i obrazovanju 2018. godine. Bilo je i pritisaka i prijedloga da se zapravo u Zakonu dopusti školovanje od kuće. Moramo reći da to nije kad je dijete bolesno u bolnici ili kod kuće, to imamo već i sada, ali to rade učitelji. Ovo je 'homeschooling', engleski termin koji se udomaćio i kod nas, zapravo znači da dijete uče kod kuće, roditelji uglavnom, i da pri tome nema stručne pomoći od strane učitelja, osim ako roditelji ne angažiraju privatne učitelje koje onda i plate.

Kako ste reagirali kad je bilo pritisaka?

Divjak: To je bilo potpuno u tom trenutku nekuhana ideja. Što zapravo znači da je bilo pritisaka, to su uglavnom bile skupine koje su više bile povezane nekom vjerskom idejom ili nekom idejom koja je bila možda zanimljiva, ali nisu u prvi plan stavljali najbolji interes djeteta. Dijete nije vlasništvo. Roditelj nije vlasnik djeteta. Dijete zapravo nosi vlastita prava i to je ono što nije bilo u tim prijedlozima ugrađeno i naravno, zanemarili su se brojni rizici, a njih ima jako puno.

Hrvatska je tada, ali čini mi se i sada, zauzela stav protiv toga?

Divjak: Onda smo mi zauzeli stav da to nije ideja koju bismo mi podržali. Pogotovo je ne bismo uvodili u zakon bez da se prije toga detaljno sve skupa ne ispita isproba i naravno da se vide međunarodna iskustva, koja je u ono vrijeme, a i danas - ja se stručno bavi tom temom - pokazuju da ima jako puno rizika o kojima treba voditi računa prije, a ne da to uvedemo, pa da onda brinemo o posljedicama.

ALARM ZA POSLODAVCE /

Mladi Hrvati ne pristaju na male plaće i loše uvjete: Pazite za što su se izborili

Kako to funkcionira? 

Gospodine Zekanović, zašto roditelji trebaju imati tu opciju?

Zekanović: Prvo moram neke stvari ispraviti. Ne radi se o pritiscima, nego o političkom lobiranju ili uopće i o stručnom lobiranju, to zvuči loše. Moram naglasiti da 28 zemalja u Europskoj uniji ima definiran, odnosno uveden homeschooling, 28 zemalja. Spomenuli ste Italiju, Sloveniju, dakle i mnoge druge države svijeta, s tim da najnaprednije države svijeta imaju jako razvijen sustav homeschoolinga. 

Kako mislite u Europskoj uniji? Mislite li u Europi? 

Zekanović: U Europi, u Europi. Tako je, lapsus. S druge strane, kada govorim o homeschoolingu, govorimo o izuzecima. Evo, ja ću reći par primjera. Na primjer, danas, u vrijeme kada svi znamo za pojam digitalnog nomada, osobe koja radi mijenja svoje mjesto prebivališta kontinuirano. Zašto ta osoba ne bi imala mogućnost obrazovati svoje dijete kod kuće? Također ću ispraviti i vas. Vi ste rekli, roditelj daje svojoj djeci četvorke, petice, dvice, jedinice. Ne. Opet se u školi evaluira, roditelja podučava, radimo nekakav transfer znanja i to ne uvijek sam. Bivša ministrica, gospođa Divjak je rekla ako može platiti ili dogovoriti se s nekim drugim roditeljem...

Provedite me malo kroz to, kako mu škola daje, a doma uči?

Zekanović: To je stvar razrade. Hoće li se to raditi kvartalno, polugodišno ili na kraju godine. Dijete ide u školu i polaže razredni ispit, odnosno evaluira se u školi. Ne može roditelj... Prva stvar, ovo nije nešto što se radi preko noći i ova tema je u Ministarstvu obrazovanja već aktualna sigurno četiri godine i detaljno se razrađuje. Hoće li u novi prijedlog Zakona, koji će uskoro ići biti razrađena na način da djeca budu zaštićena maksimalno, ali i da roditelji imaju svoja prava da odaberu za svoje dijete oblik obrazovanja koji oni žele i kad, ja ne znam, ali siguran sam da se neće pogriješiti u koracima.

Razradite mi malo u smislu, ako ima toliko puno zemalja, ima nekih strožih opcija, ima nekih liberalnih. Prema kojem biste vi smjeru išli?

Zekanović: Vjerojatno taj najstroži model, odnosno najoprezniji model ja bih rekao, gdje bi bila jedna kontinuirani nadzor obitelji od strane socijalnih službi i škola, obrazovnih institucija. S vremenom, ako vidimo da sustav funkcionira, onda bi se mogao liberalizirati. Onda bi mogle te kontrole i biti malo blaže. Sve se uči po kurikulumu kao u školi i mora zadovoljiti ciljeve, odnosno ishode koji su definirani za taj razred, to dijete. Imate razne situacije. Jedna gospođa mi se javila, ona zimi živi u Zagrebu, ljeti na Braču. Nije samo ljeti, nego čak pola godine. Ona bi htjela voditi svoje dijete sa sobom, homeschoolati ga jer joj je problem. To je jedna od situacija, samohrana majka. 

ČESTITAMO! /

Društvo iz Donjeg Miholjca ima razloga za slavlje: 'Kad su oni maturirali, ja nisam bio ni rođen'

Divjak nabrojala rizike 

Gospođo Divjak, spominjali ste rizike. Koji su najveći?

Divjak: Prvo da velim ovo oko digitalnih nomada - uopće nije tako. Mi imamo jednu obitelj digitalnih nomada i djeca, oni su Amerikanci, idu u hrvatsku školu. Samo na kraju, oni jesu socijalizirani, ulaze u hrvatske razrede, slušaju nastavu na hrvatskom, izloženi su našem kurikulumu, na kraju one najvažnije predmete polažu u Americi. To nema veze jer je jako važan aspekt socijalizacija. Znači ne izolacija djeteta, nego socijalizacija. Drugo je pitanje kompetencije roditelja da zapravo izvodi nastavu, radi sa svojim djetetom kod kuće sve predmete, a nije učitelj. 

Divjak: S jedne strane ili tražimo da roditelj bude učitelj ili tražimo da ima neke kompetencije. Drugo je pitanje motivacije, zašto se to radi, jer ima jako puno primjera gdje je motivacija bila da se primjerice ženska djeca ne školuju ili motivacija je bila da se djetetu zapravo ne da prilika da dođe do znanstvenih spoznaja, a djeca moraju živjeti kasnije i u pluralističkom društvu i biti tolerantna. To su sve stvari koje su vezane uz školu i gdje moramo razmišljati o tome u kakav rizik dijete stavljamo. Imali smo, naravno, i primjera gdje se u školi uočilo ako je dijete imalo nekih problema kod kuće ili je čak i prikriveno zlostavljanje bilo u pitanju. Ako je dijete šest mjeseci izvan toga, izolirano, takve stvari ne možete vidjeti.

Divjak: Ima još jedna važna stvar. Kad gledate Konvenciju o pravima djeteta UN-a, dijete ima pravo na obrazovanje, dijete ima pravo na dotok znanstvenih informacija, činjenica, dijete ima isto tako pravo da bude izloženo različitim izvorima i informacija i naravno socijalizacije da ostvari svoj potpuni razvoj. I najvažnija stvar, ima pravo također odlučivati o sebi. Znači, nije roditelj taj koji će odlučiti. Naravno, to ovisi o tome ako imate jako malo dijete, onda te odluke ovise, naravno o toj dobi. Ali, ako je dijete zrelije, starije i dijete ima pravo sudjelovanja u odluci.

NAKON DOJAVE O BOMBI /

Ravnatelji predlažu online nastavu, Fuchs nije oduševljen: 'Neka mi objasne svrhu'

Zekanović predstavio glavni argument 

Gospodine Zekanović, vaš odgovor na ove rizike? 

Zekanović: Reći ću vam dva lijepa primjera gdje će gledatelji razumjeti o čemu se radi. Dva roditelja koja mi padaju na pamet prva su Srđan Ivanišević i Ante Kostelić, koji su posvetili svoj život sportskim karijerama svoje djece i gdje su, ne u okviru sportskih klubova, nego gotovo isključivo...

Išli su u školu Kostelići i Ivaniševići...

Zekanović: Dopustite mi da izgovorim do kraja. Govorimo o sportskim karijerama, o sportskim uspjesima svoje djece gdje su oni intenzivnim pristupom individualnim od njih napravili vrhunske sportaše. To su vam primjeri gdje roditelj može pružiti više djetetu, nego što može neka institucija, neki sportski klub u kojoj su oni bili upisani. To je ono što ljudi moraju shvatiti.

Što je s rizikom nedostatka socijalizacije? 

Zekanović: Jedan od rizika je i rizik socijalizacije, stvarno je. S tim da moramo imati na umu da imamo djecu koja se u školi ne snalaze u takvom okruženju. Ima i situacija, a imali smo nedavno i u medijima neke djece koja su vapila da ih se izvuče iz sustava jer jednostavno se ne snalaze u razredu. Ta djeca vape da se obrazuju od kuće. Socijalizacija može biti i van škole. Rekao bih da je najučestalija socijalizacija u školi. Međutim, dijete se može socijalizirati s vršnjacima na milijun drugih mjesta.

Koji su vaši glavni argumenti za?

Zekanović: Rekao bih zašto ne? Zašto ne pružiti mogućnost drugačijeg obrazovanja? Evo vam jedan argument - 58 posto djece koja završi redovito obrazovanje upisuju danas, pokuša ili upiše visoke škole, a 67 homeschoolera upiše visoke škole. 

Divjak: Ne, ne, tu ima problem u 'biasu. Radi se o tome da su to podaci koji se odnose na one koji žele dati podatke o tome što su oni radili i kako su zapravo dalje išli. Uglavnom su to istraživanja u Americi. Amerika je zapravo, što se tiče homeschoolinga Divlji zapad i ima jako puno teških priča.

Zekanović: Naravno da ima.

Divjak: Što se tiče priča, mi imamo sportske škole gdje su drugačiji uvjeti za djecu koja su sportaši. Mislim da taj argument ne stoji.

Zekanović: Niste vi mene razumjeli uopće.

Divjak: Jesam, slušala sam, a i čitala o tome. Vraćamo se natrag, o rizicima se mora puno razgovarati. Slažem se da mi ne možemo odmah tu ideju prekrižiti, ali pitanje kompetencije roditelja, pitanje izolacije, socijalizacije, pitanje motivacije za tako nešto i naravno, na kraju krajeva kako se djeca osjećaju.

IMAJU SVE /

Ispisali djecu iz škole da bi živjeli na kruzeru: 'Skoro sve što poželite je besplatno'

Zekanović: 'Kad vam kažem matematički...'; Divjak: 'Podatak traži referencu' 

Gospodine Zekanović, završna riječ.

Zekanović: Pitali ste me argument zašto, kad vam kažem argument koji je matematika...

Rekli ste zašto ne...

Zekanović: Molim vas. Kad vam kažem argument matematički, da djeca imaju bolje znanje ako se homeschoolaju.

Divjak: Iz čega?

Zekanović: Rekao sam 67 posto djece...

Divjak: Na koju državu se odnosi, vrijeme?

Zekanović: Ali gledajte, ja vam kažem podatak, sad vi meni...

Divjak: Podatak traži referencu. Ako nemate referencu, podatak je fake news. 

Zekanović: Jesam ja gospođo Divjak tražio za sve što vi govorite vaše reference? Nisam ih tražio.

Divjak: Pa imam.

Zekanović: Jeste mi rekli?

Divjak: Da ste pitali bih ih rekla.