Andonov robijao s Aleksićem! Otkrio detalje o ubojici: 'Mučio je mačke, Mlađan mu je bio idol'

Osumnjičeni za ubojstvo mladića (19) u Drnišu, Kristijan Aleksić početkom 2000-ih osuđen je za ubojstvo mlade djevojke. 

Godinu dana nakon, zatvorsku kaznu dobio je i Angel Andonov. Zbog šverca kokaina osuđen je na 21 godinu zatvora, Aleksić zbog ubojstva na 12. Upoznali su se u zatvoru, Andonov za Direkt kaže da je Aleksić mučio životinje i da mu je uzor bio Srđan Mlađan. On je pak u zatvoru završio pravo, i kaže - zatvorenike nakon izlaska na slobodu nitko ne kontrolira.

Bili ste u Lepoglavi s Kristijanom Aleksićem, upoznali ste ga, o kakvoj se osobi radi? 

Jesam, bio sam u Lepoglavi, upoznao sam ga 2006. Neposredno nakon što sam izašao iz izolacije, smješten sam na neradni odjel u takozvani kavez, mislim da je to bio odjel 3B i tamo je bio smješten i Aleksić. U to vrijeme je bio, kao i tijekom cijelog izdržavanja kazne, poznat po nadimku Bob Sapp jer je bio takve jake konstitucije. Vrlo brzo sam u kontaktima s njim shvatio da se radi o dečku koji zapravo ima mozak 16-godišnjeg dječaka koji ne rasuđuje na način na koji bi trebao rasuđivati čovjek u njegovim godinama. Shvatio sam da je podvojena ličnost.

Zlostavljao je mačke, prema jačima i opasnijima od sebe je bio udvorica, prema slabijima od sebe bio je brutalan i nasilnik. Ukratko njemu nije bilo mjesto na 3B odjelu nego u psihijatrijskoj ustanovi. Međutim, sustav kao sustav. Iako je individualni program izvršavanja kazne sveti gral našeg zakona izvršavanja kazne zatvora, on u praksi ne postoji. Jer da on postoji, ja i Aleksić ne bi bili na istom odjelu. 

OTKRIVAJU SE SLABOSTI SUSTAVA /

Slučaj u Drnišu otkrio kaos: 'Neubrojive osobe moramo pustiti, a nisu dobro'

Rekli ste da je imao odnos sa Srđanom Mlađanom, kako je gledao na njega?

Pa Srđan je njemu bio uzor, idol po svemu. S obzirom na da su obojica bili psihopati, on je poštivao jačeg od sebe, i vidio vjerojatno u njemu, nešto što bi on želio postati. 

Jeste li iznenađeni da je ponovno ubio nedužnog dječaka?

Nisam iznenađen iz dva razloga. Prvo, kad netko ubije nekoga bez razloga, vrlo je vjerojatno da će on to ponoviti. S obzirom na svoj psihopatski profil, Aleksić nije izvukao nikakvu pouku iz svojih 20 godina izvršavanja kazne zatvora. Sustav je tu maksimalno zakazao. Bilo je razloga da ga se privede, uhiti, procesuira. Nađeno mu je oružje u kući,  nitko nije reagirao.  I što tada pomisli jedan psihopat: da je nedodirljiv, da ga se svi boje i strepe od njega. 

Pomoć nije dobio ni tada, a ni kasnije, čini se?

Psihijatrijsku pomoć ni jedan zatvorenik u okviru hrvatskog zatvorskog sustava ne može dobiti. Niti Lepoglava, koja je najveća kaznionica u Hrvatskoj, nema stalno zaposlenog psihijatra. Psihijatar dolazi jednom ili čak jednom u dva mjeseca, ima pet do deset minuta za svakog zatvorenika. A znate koliko vremena treba za takvog zatvorenika kao Aleksić da bi se on probao rehabilitirati. Sustav ne brine za takve zatvorenike.

U 18 godina koliko sam bio u zatvoru, nitko od stručnih osoba nije sa mnom razgovarao. Nitko me nakon odmaka od pet, 10 godina nije pitao: kako gledate na svoj zločin, biste li ga ponovili. Ako bi, zašto? Ako ne bi, zašto? Oni nemaju vremena za to. Nemaju vremena za mene, zamislite koliko tek vremena onda imaju za Aleksića. Sustav ne brine za takve zatvorenike, nažalost prepušteni su sami sebi. Kako tijekom izdržavanja kazne, tako i nakon izlaska i to je najtragičnije od svega. 

ODGOVORNOST ZA TRAGEDIJU /

Iskusni odvjetnik o doživotnom zatvoru i propustima sutkinja: 'To se moglo riješiti u jednoj raspravi'

Zanimljiv je i sustav kazni u Hrvatskoj. Vi ste imali slučaj šverca droge i dobili ste 18 godina zatvora. S druge strane imamo slučajeve gdje netko nekome odrubi glavu, siluje, ubije nedužne ljudi i dobije 12, 15 godina. Kako se to vama čini?

To je apsurd. Ja sam za 300 kila kokaina dobio 21 godinu zatvora, kao da sam ubio troje ljudi. Mislim da se te dvije vrste kaznenog djela ne smiju uspoređivati. Osim toga, moj kazneni postupak je bio brzinski, osuđeni smo u šest raspravnih dana. Poslije mi je odvjetnik rekao da je taj divni pošteni čovjek Ivo Sanader koji je tada bio premijer naredio da nas se u što kraćem postupku što drakonskije osudi, da se Europi pokažu mišići. U samom postupku niti jedna olakotna okolnost mi nije uzeta u obzir, čak ni očinstvo nad dvoje malodobne djece. Čak mi je to uzeta kao otegotna okolnost jer sam htio otrovati 300 tisuća tuđe djece. 

Vi ste u zatvoru završili pravni fakultet, danas imate udrugu koja se bavi integracijom i pomoći ljudima koji su izašli iz zatvora. Nažalost nisu sve priče takve. Što država može učiniti da ima pozitivnijih priča s ljudima koji su proveli dio života iza rešetaka?

Jedino tko tu može nešto učiniti je država, ali tragično je da ne radi ništa da bi pomogla tim ljudima. Kad si jednom kažnjavan, stigmatiziran si cijeli život. Od početka lipnja, ljudi koji su u kaznenoj evidenciji neće moći ni voziti taksi što je za mnogo njih bila zadnja šansa u životu. Što će raditi ti ljudi? Najveći problem je recidivizam. Zašto je visok? Jer ne postoji nikakva organizirana postpenalna pomoć.Zatvorenici su prepušteni sami sebi. Dat ću vam primjer na svom slučaju. Izašao sam van i počeo sam raditi u Hrvatskom helsinškom odboru za ljudska prava. Obećana su mi brda i doline, na kraju se to svelo na četiri sata i 400 eura plaće. Jer zatvorenik sam, bolje išta nego ništa.

JARAK I KOŠUTA ZA DIREKT /

Jedan od najuglednijih hrvatskih psihijatara o ubojici iz Drniša: 'Struka to ne smatra bolešću'

Onda sam našao odvjetnički ured koji me htio prijaviti kao odvjetničkog vježbenika. Odvjetnička komora me nije htjela upisati u registar vježbenika jer sam nedostojan. Nakon toga sam napravio program i poslao upit Ministarstvu obrazovanja i sporta da bih održavao predavanja po srednjim školama, djeci u formativnom uzrastu, reci ne kriminalu. Da iz mog primjera izvuku pouku. I dan danas mi je neshvatljiv odgovor, rekli su mi da je to nepoželjno jer bi neki učenici mogli iz toga zaključiti da je lako postati popularan nakon zatvora. Onda sam napravio program da bih išao po zatvorima nakon isteka uvjetne kazne, da držim zatvorenicima isto takva predavanja. Na to mi je rečeno da je to nemoguće jer nisam bio primjeran zatvorenik. Sad zamislite apsurd, jedan sustav čiji je glavni zadatak da se ljudi tijekom izvršavanja kazne rehabilitiraju.

Nakon 18 godina u sustavu, završenog fakulteta, tri godine bavljenja humanitarnim radom, sustav smatra da se nisam promijenio. Ovaj sustav treba promijeniti i posegnuti za norveškim modelom čijom primjernom je dokazano da je recidiv puno manji. Više se ne smije služiti ovakvim velikim zatvorima jer u njima zbog nepravilne kategorizacije zatvorenika, stariji punoljetnici ne bi trebali služiti s punoljetnicima. Ljudi koji su prvi put osuđeni ne bi trebali služiti kaznu s recidivistima. Međutim, u našem sustavu takva kategorizacija ne postoji. Tvrdim da iz postojećeg zatvorskog sustava nitko nakon izvršetka kazne ne može izaći bolje, nego samo gori. Budućnost je u tim zatvorima manjeg opsega gdje će se s ljudima, posebno profila Aleksića, moći raditi, razgovarati, donijeti se pravilna procjena sigurnosnog rizika kad ih se pušta van. 

Cijeli intervju pogledajte u videu na vrhu članka.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!