Andrija Jarak u Direktu: 'Ubojicu je trebalo držati pod nadzorom! Propišite doživotnu'

Je li se ubojstvo 19-godišnjeg Luke Milovca moglo spriječiti? I je li sustav kriv što jedan mladić nikada neće dočekati svoju maturalnu večer? Ubojica Kristijan Aleksić je uhićen. Prije 32 godine ubio je susjedu sa 17 uboda nožem. U međuvremenu je optužen za obiteljsko nasilje. Pronađeno mu je ilegalno oružje. Mnogima je prijetio, a svi su u Drnišu znali da se radi o problematičnoj osobi. 

Slučaj za Direkt komentira novinar koji cijelu karijeru prati crnu kroniku, suautor true crime serijala Dosje Jarak, Andrija Jarak. 

Odmah glavno pitanje, je li se ovo ubojstvo po tvom mišljenju moglo spriječiti?

Apsolutno se moglo spriječiti, evo zašto: Drniš je mali grad. Po zadnjem popisu stanovništva imaju 2700 ljudi. Dakle, to nije New York ili Istanbul i znalo se da je Aleksić ubojica, znalo se što je Aleksić napravio. Znalo se da isti taj Aleksić ide po cesti, prijeti ljudima, da je razdražljiv i agresivan i sve ostalo i moglo se intervenirati na način da ga se stavi pod nadzor. Što to znači?

Imate takozvanu usmjerenu represiju, gdje policija i tijela kaznenog progona nekoga prate, nadziru i rade, to je stručna terminologija. U praksi to izgleda ovako: moraš znati što on radi, jer nemaš takvih pet ili pedeset u Drnišu nego imaš samo jednog jedinog. Ja sam bio, na žalost, u tom gradiću, bolje ga upoznao u slučaju Antonije Bilić. Tamo se ljudi znaju po nadimcima i tamo ljudi znaju tko je tko i morala je znati policija, morale su znati službe i tog je čovjeka trebalo držati pod nadzorom nakon određenog vremena reći: on ima ozbiljne psihičke probleme, on je razdražljivi i agresivan, Izvolite ga smjestiti u neku zdravstvenu ustanovu i ne bi se dogodila ova tragedija.

TUGA U DRNIŠU /

Luka je kod Andrijane položio vozački: 'Trudio se da zaradi, da ne bude na teret roditeljima'

Zaboravio sam na početku izraziti najdublju najiskrenije sućut obitelji poginulog mladića. Ne bi se dogodilo ova tragedija - evo ti paralela iz Dosjea Jarak - radili smo generala Koradea koji od najvećeg heroja u Hrvatskoj, koji je digao zastor na kninsku tvrđavu, postao najveći zločinac u povijesti. Trinaest godina je terorizirao Hrvatsko zagorje, nitko ništa nije uradio. Zar to nije bila dovoljna škola? Ovaj je terorizirao Drniš u puno manjem obimu, ali ipak terorizirao, i nitko nije prstom maknuo.

Zanimljivo je večeras, kaže premijer Plenković, postoje situacije kad se ubojstvo ne može predvidjeti, ali ovo, nažalost, nije bila takva situacija. Znači priznaje de facto da je, da je sustav zakazao.

Priznaje i sigurno da premijer Plenković ima sve moguće informacije od nadležnih službi i potpuno je jasno da je ovo nešto što je neobranjivo. Ne možeš braniti činjenicu da nije hitan postupak za nasilje čovjeka koji je počinio teško ubojstvo i ono što mi je još nevjerojatnije, a to je opravdanje da on nije prekršajno prijavljivan pa da mu je to olakotna okolnost - to sam čuo od ministra Habijana i to mi je nevjerojatno, za čovjeka koji je napravio kazneno djelo ubojstva, da je to olakotna okolnost. 

Ono što me najviše iživciralo, dakle, cijeli dan smo preplavljeni s milijardu stručnjaka komentatora, moramo izbjeći te zamke. Ono što mene najviše vrijeđa, moj intelekt, je - Ministarstva šalju hitne timove. Kakve hitne timove? Napravi zakon, propiši kaznu zatvora od 40 ili 50 godina, doživotnu propiši za ovakve slučajeve, ali ne trebaš nikakav tim.

Što to znači, Ministarstvo šalje stručne timove ide za psihološku pomoć djeci, ok, ali šalju nadzor u Ministarstvo pravosuđa. Tko će biti Pedro koji će visiti nakon ovoga? Ovaj službenik suda koji je rekao da to nije za hitnu. Pa naravno da čovjek treba biti sankcioniran, ali kakve veze to ima s obiteljima djece?

Kad si spomenuo već, trebaju li nam onda veće zatvorske kazne? Čuli smo danas, Nikola Grmoja kaže, oni će predložiti da nam treba doživotna zatvorska kazna. Jel nam treba?

Strah je dobar, strahopoštovanje još i bolje. Ja mislim da treba. Zato jer kad bi se napravile takve kazne, ne bi se dogodilo. Evo, Dragan Paravinja je tu negdje, iza ćoška viri, kroz koji mjesec ili godinu bi trebao izaći vani. Znate, onaj Paravinja, silovanje, kamion, Antonija Bilić. Znam da znaš ti, ali nadam se da znaju i gledatelji. Tako da, dobijem osip kad mi ljudi pričaju o ljudskim pravila zasilovatelje za ubojice. Znači, četrdeset i pedeset.

'NESTVARNO MI JE' /

Emotivna ispovijest Lukinog prijatelja Ivana: 'Znao sam da moram biti s njim do zadnjeg'

Baš me zanima to, jer znam da su ti neki zamjerili da previše upozoravam na te recidivista. To su znači da osuđeni počinitelji ponovno počine kaznena djela.

Ja sam to upozoravao u Dosjeu Jarak kada smo radili emisiju o Srđanu Mlađanu i imao sam za to nekoliko uporišnih točaka. Najprije, on je trostruki ubojica, a druga stvar, imao sam u rukama njegovo pismo - pisano njegovim rukopisom - gdje je do u detalje poput holivudskog scenarista piše što bi radio svojoj supruzi, što bi radio nekim neprijateljima, gdje svom kumu naređuje koga treba ubiti. I naravno da sam tu rekao da postoji opravdana opasnost da bude recidivist.

Dobio sam barem pedeset mailova i poruka gdje me ljudi upozoravaju - Znate, gospodine, uz dužno poštovanje. sve super, ali i on ima svoja ljudska prava. Dakle, to kad sam napisao na društvenim mrežama, mislio sam konkretno na njega.

Ovdje, dosta je sličan slučaj.

Baš sam ti htjela pitati, jer dosta smo čuli danas usporedbe između Srđana Mlađana i Aleksića, vidiš li neke sličnosti?

Najveća je sličnost da su ubijali u intervalima. Dakle, prošlo je određeno vremensko razdoblje. Mlađan je izašao iz zatvora, ubio dvoje ljudi na dopustu, a ovaj je nakon nekoliko godina ubio drugi put. Dakle, što je ovdje sporno? Sporno je - ja ne tvrdim da su svi zatvorenici da su recidivisti - međutim, moj apel ljudima je, slušajte ljude iz zatvorskog sustava. Slušajte ljude koji 20-30 godina otključavaju ćelije tim monstruma i koji tvrde da će ubiti.

Mi sada u Dosjeu Jarak radimo priču o Edinu Gačiću. To je ubojica iz Bosne i Hercegovine gdje su upravitelj zatvora i stručne službe poslale apel gdje su rekli on će ubiti. Znaš što se dogodilo? Ubio je dvoje ljudi. Ista stvar se događa i ovdje.

Rekli smo sad već neke okolnosti. Bio je u zatvoru zbog ubojstva i to okrutnog ubojstva gdje je susjedu ubio sa 17 uboda nožem, imao je ilegalno oružje, dobio je novčanu kaznu za obiteljsko nasilje, prijetnje majci. Moje je pitanje zašto je taj čovjek uopće bio na slobodi? Neki odvjetnici kažu da je on mogao biti u zatvoru. 

Pa recimo da mu je određen istražni zatvor i da se to djelo kvalificiralo kako se moglo kvalificirati, naravno da je on mogao dobiti kaznu od nekoliko godina.

Znači, za ovo ilegalno oružje, da je netko odmah tražio istražni zatvor i onda da je požurio to, umjesto da stoji tri godine u ladici. Je li tako?

Tako je. Moja vječna dvojba je, što je sporno reći da je netko psihički bolesnik ili da netko ima psihičke smetnje ili da ima poremećaj ličnosti i da takvu osobu treba zbrinuti u zdravstvenu ustanovu? Ne ga nužno zbrinuti u zatvor, ali ga zbrinuti u zdravstvenu ustanovu gdje neće predstavljati opasnost za okolinu.

Voškion u Puli, koji je ubio cijelu svoju obitelji, spomenuo sam malo prije Koradea, dakle imali smo nekoliko takvih slučajeva. Ne znam čega se ljudi u Hrvatskoj boje? Stalno je taj gida - ljudska prava, ljudska prava. Kakva ljudska prava? Tko će pogledati u oči roditeljima ovog dječaka kojega je ubio? Dijete je donijelo pizzu da bi preživio da bi, da bi sebi nešto priskrbio i on mu je pucao u glavu.

Da ne zaboravim to reći - dakle, ovi dušebrižnici roditeljima neka to kažu, ali dovoljno je samo reći, on je pored toga što je napravio ubojstvo radio improvizirano vatreno oružje. Čovjek je doma na terasi vario, pilio, bušio, pravio pištolje i kao, 'nemoj mu se zamjeriti'.

DA TI SRCE PUKNE /

Majka je odlučila Luku pokopati u ovom odijelu: Trebao ga je nositi na maturalnoj idući petak

Ja sam možda u nekim stvarima, neću reći pre radikalan, ali me 30 godina crne kronike naučilo sljedećoj stvari: Mora se dogoditi tragedija da bi se uopće pričalo o sustavu koji ne funkcionira. I nemojte ljudima mazati oči sa stručnim timovima, sa nadzorom. Ljude ne zanima hoće li neki službenik na šibenskom sudu dobiti 30 posto plaće ili otkaz, to građana ove zemlje ne zanima. Građana ove zemlje zanima da hodaju sigurni po ulicama i da ubojice maknete s ceste.

Hoće li to biti doživotna kazna zatvora? Da, da! Svi koji ste protiv, koji se borite za ljudska prava, otiđite sutra na sprovod i pogledajte u oči roditeljima ovog djeteta.

Spomenuli smo ovaj istražni zatvor koji mu uopće nije određen. Međutim, svjedoci smo skoro svaki dan, kad se radi politički šou, kad se uhićuju ministri, kad se uhićuju političari, svi idu u istražni zatvor i onda ovaj put za ubojicu s ilegalnim oružjem Općinsko državno odvjetništvo ni ne traži.

Uz kakvo obrazloženje i uz kakve olakotne okolnosti? Nije prekršajno prijavljivan i to nije hitan slučaj. Pa to je slučaj gdje svi alarmi svijeta moraju biti upaljeni. Znači, svi alarm moraju biti upaljeni i ovo je još jedna potvrda, policija mora biti više na cesti. Jesi li vidjela ovaj ping-pong, kako se prebacio? Kao, policija je svoje odradila, podnijela je prijavu pa je onda pravosuđe to napravilo pa je trebalo službe...

Ljudi, moramo napraviti sustav koji će funkcionirati, ne prebacivati. Cijeli dan je taj ping-pong, tko je kriv? Ljude ljude zanima da su sigurni da hodaju po cesti. Svim dušebrižnicima ponavljam, što se treba dogoditi da shvatite da ovakvi ljudi i još neki koje sam nabrojio - gdje su njihova ljudska prava?

Kolegica Ana Rajić s Indexa piše da ostavke trebaju ponuditi ministar pravosuđa i unutarnjih poslova i ministrica zdravstva jer su na čelu sustava čije ne djelovanje je dovelo do ove tragedije. Slažeš li se s njom?

Pa ja mislim da se ostavke trebaju podnijeti. Je li to do razine ministra, tko je odgovoran? Netko mora podnijeti ostavku zato što je ovo prevršilo svaku mjeru. Mi nismo Divlji zapad, mi moramo težiti tome da smo uređena zemlja. Opet, kažem, treba razlikovati ubojstvo na mah, treba razlikovati kad netko napravi ubojstvo u prometu, ali ovo što se dogodilo - ovo ubojstvo je počinio čovjek za kojeg je cijeli grad znao da je riječ o problematičnoj osobi sa ozbiljnim zdravstvenim problemima.

Sigurna sam da ćete i ovu tragičnu priču obraditi jednom u tvom serijalu...

Sto posto.

Prije toga, što nam spremate ti i Dario Todorović u sljedećem?

Ide sad na programu RTL-a Mlađan i još neke epizode. Sad u petak imamo priču o Slavku Stolniku, slikaru naivcu. Evo, s time ćemo zaključiti emisiju, da najavimo to gledateljima. Znači, imamo slučaj da su ga ubila dva čovjeka, jedan kriminalac okorjeli i jedan njegov pomagač. Taj njegov pomagač je nakon izlaska iz zatvora - prošlo je 10 ili 15 godina - nastupila je rehabilitacija. 

Znači, postoje i neke zatvorske kazne, postoje neke odluke koje ipak imaju svoj smisao i taj čovjek je danas zakonski rehabilitiran. Dakle, ponovit ću ti još jedanput: ne trebamo se iščuđavati, ne trebamo slati inspekcije, trebamo donijeti zakon. Strah je dobar, strahopoštovanje još bolje. Kad on zna da će dobiti 40 godina, razmislit će hoće li ubiti nekog.