Hoće li Trump anektirati Grenland kao Rusi Krim? Mirjana Rakić: 'Mogao bi ići mekšim putem'
Akciju Amerikanaca u Venezueli i moguću aneksiju Grenlanda za RTL Direkt komentirala je vanjsko politička analitičarka Mirjana Rakić
Prvo udari i eksplozije pa onda američki specijalci koji su helikopterima dovršili posao. Tako je izgledala otmica i blitzkrieg svrgavanje predsjednika Madura i njegove žene koji su uhićeni i nosačem aviona dovedeni na suđenje u New York.
Amerika ga tereti da je kao šef terorističkog kartela 'Sunca' uvozio kokain u Ameriku pa je zauzvrat Trump oružjem izveo demokraciju u Venezuelu. Maduro je danas na suđenju rekao da se ne osjeća krivim i da je i dalje predsjednik Venezuele. Akciju Amerikanaca za RTL Direkt komentirala je vanjskopolitička analitičarka Mirjana Rakić.
Tjednima prije smo slušali analize što bi se moglo dogoditi. Rijetki su baš spominjali ovako nešto. Je li vas iznenadilo?
Ja sam reagirala kao u vašoj rubrici 'Mooolim'. Stvarno me je iznenadilo. Tu se moglo svašta očekivati, jer to je cijela armada bila skupljena pred obalama Venezuele, tako da nije slutilo na dobro. Ali način na koji je to izvedeno, brzina kojom je to napravljeno, govori zapravo o dva elementa - o spretnosti Delta Force apsolutno, ali i o pomoći unutar okruženja samoga predsjednika.
Imali smo potpredsjednicu Venezuele koja je prvi dan odmah par sati poslije oštro osudila, a danas je preokrenula ploču
Bilo je logično da će preokrenuti ploču kad je vidjela što se sprema i na koji način se sprema. Ono što je zanimljivo kad je održao svoj govor, predsjednik Trump ni jednom riječju nije spomenuo niti demokraciju niti buduće izbore. On je govorio o narko terorizmu i o nafti. Nisam bilježila koliko puta je spomenuo naftu u govoru od sat vremena, ja sam mislila da će i duže trajati. On ide stopama Castra otprilike kada drži govor. To je jedan tok svijesti. Ali nafta je bila onaj osnovni element.
I ono što je u tom satu bljesnula činjenica da će Amerika upravljati Venezuelom. I to je bilo prilično šokantno. Na koji način? To nije rečeno i to je izazvalo niz pitanja. Što sad? Prijelazni period. Na koji način? Tko je u tom prijelaznom periodu? Na koji način postaviti nekoga? On je odmah rekao da će to biti Marco Rubio koji će voditi glavnu riječ, da bi se uspostavilo da ipak to nije tako lako ni tako jednostavno u zemlji u kojoj je sve moguće, da ne izazove i građanski rat i revoluciju unutar same zemlje.
I drugo, zašto što je ona dobila istog trenutka podršku i vojske i kongresa i svih ostalih dužnosnika same Venezuele? Ona je probala zadovoljiti formu, da je ona sada legalno izabrana predsjednica, odnosno privremena predsjednica i da će ona pokušati zemlju dovesti do bolje budućnosti, nazovimo to tako.
Ono što je sada pitanje, a to je tih 90 dana. Po Ustavu 90 dana možete imati privremenu vladu. Onda morate ići na izbore ili postaviti nekoga na mjesto predsjednika. Zanimljivo je da je danas na sudu u New Yorku, ročište za Madura određeno za 90 dana, 17.3.
Što se tiče same zemlje, mi svi gledamo na način, 'jao, pa gdje su sad ljudi, zašto se ne vesele na ulici, bit će oslobođeni politički zatvorenici, to je diktator za kojeg su mnogi odahnuli da je maknut s mjesta na kojem je bio'. Ali toga veselja nema iz jednostavnog razloga što svi sumnjaju u svakoga jer je ostala praktički cijela stara garnitura na istim mjestima. I ministar unutrašnjih poslova i ministar vojske je ostao na istom mjestu.
Dakle, imate snimke koju podržavaju dalje Madura, i sve ovo što se događalo, i tišinu. Tišina jedino nije od emigracije koja zapravo slavi da se riješilo pitanje Madura, odnosno da je uklonjen s tog mjesta. I sad treba vidjeti koji će biti koraci dalje. Na koji način će se ta oporba oformiti. Trump je bio tu vrlo jasan s Nobelovkom za mir kad je rekao otprilike kao Zelenskom 'vi nemate karte', a njoj je rekao 'vama nitko ne vjeruje' otprilike.
Zanimljivo je i Trump i Marco Rubio su kasnije nekoliko puta nakon te prvotne presice probali objasniti što to znači 'upravljat ćemo Venezuelom' ali ostalo je dosta nejasnih stvari. Postoje ta naftna polja. Na neki način oni očekuju da će tamo doći američke tvrtke, kako bi to trebalo izgledati, u kojem periodu, je li išta jasnije sada?
Za sada ne, jer da bi vam bilo koja tvrtka u bilo koju zemlju došla, ona mora biti politički stabilna. Ovdje je sada tih 90 dana i ne zna se hoće li se uvesti uz postojeću predsjednicu jače snage koje će kontrolirati red, rad i mir unutar zemlje ili što će se događati. Dakle, to nije vrijeme kad će kompanije ulaziti.
Moramo biti svjesni da je prije 20 godina Chávez nacionalizirao sve to. Dakle, to treba sve vraćati, to je ono na što se poziva Trump kad kaže da su ih opljačkali i da su oni ostali bez sredstava, da bi to trebalo vratiti. Osim Shella koji se prilagodio nakon nekog vremena jer u krajnjoj liniji sve tvrtke tamo su na ovaj ili onaj način državne. Bilo da država izravno barata s njima ili da su to Rusi ili Kinezi koji imaju pravo preko svojih firmi koristiti naftu.
Danska premijerka danas kaže da je NATO gotov ako dođe do američke aneksije Grenlanda. Koliko sad u svjetlu ovoga svega što se događalo u zadnja tri dana ta aneksija izgleda, a da tako kažem, malo manje nezamisliva?
Činjenica ostaje da do sada, u drugom mandatu predsjednik Donald Trump ispunjava svaku svoju želju. Tu je dosta veliki upitnik i logična zabrinutost i danske premijerke koja je rekla nek makne ruke od Grenlanda i da u krajnjoj liniji to pitanje Danske i Grenlanda kako će odlučiti za budućnost.
Ali činjenica je što bi to značilo unutar NATO-a, jer onda NATO više ne postoji. Naime, ako NATO zemlja napadne NATO zemlju, gdje onda onaj članak 5.? Tko će koga napasti tada? Mi smo došli u 2026. s takvim pitanjima da više zapravo ne zna na koju stranu može se oslanjati. Na koji način je tko mislio da će Vijeće sigurnosti osuditi ovo što se dogodilo ili bilo kakav stav dati? Jedna glavna zemlja članica ima pravo veta u krajnjoj liniji kao što su Rusi imali pravo veta kad se radi o Ukrajini ili Kinezi o nekom drugom pitanju.
Je li sad onda ta aneksija malo manje nezamisliva, odnosno je li realnija i kako se treba postaviti Europa, gdje su tu najjači lideri?
Kod najjačih lidera se vidi sad i u ovoj situaciji da su oni svi jako, jako oprezni. S jedne strane su svjesni da se krši međunarodno pravo, ne da se krši, nego je ono zgađeno, ne postoji, a s druge strane nije se zgodno zamjeriti Donaldu Trumpu jer nikad ne znaš što se može dogoditi.
Vidjeli smo s početka njegovog mandata kad je krenuo s ekonomijom i carinama do neba, pa su svaki išli na poklonjene kralju da bi se te carine smanjile. Dakle, ne možeš biti protiv, ali ne možeš biti ni za. To je ono vječno europsko pitanje, ne zna na kojem stolcu će sjediti. Ovo je vrlo neugodna situacija.
Mislim da će se tu možda ići s jednim, koliko je to moguće u slučaju Trumpa, mekšim putem, a to s većim približavanjem Grenlandu. Znate da vas oni kao prihvate kao svojega. Tamo je vojna baza već američka, ali baš da će moći anektirati kao što su Rusi Krim... mislim da je sve moguće. Na žalost, tu čovjek mora zadržati tu jednu dozu skepse gledajući Trumpa da je sve moguće.
Koliko je sad ova akcija koja se dogodila daje Kini zeleno svjetlo da isto napravi u Tajvanu?
Kina uvijek ima za sebe zeleno svjetlo. To je onaj trenutak kojeg se zapravo svi drugi boje. Kina i dan danas ide onom Deng Xiaoping idejom 'mi imamo vremena, drugi izgube živce i iscrpe se kad krene Kina na kraju'.
Kina zna da će Tajvan biti jednog dana dio teritorija integralni, odnosno ne više dva sustava jedna država, nego da će biti jedna država, integralna. Kina zna svoj put i način na koji će to rješavati.
403 Forbidden