Hrvatski vatrogasci slave 150. godina! Jembrih: 'Vidimo stvari koje normalni ljudi ne bi trebali vidjeti'

Vatrogasci slave svoj dan i svoga nebeskog zaštitnika - svetog Florijana. Ova godina za njih ima i posebno značenje jer se obilježava 150 godina djelovanja Hrvatske vatrogasne zajednice, koja je jedan od najpouzdanijih sustava sigurnosti u zemlji. 

U Hrvatskoj danas djeluje više od 1800 dobrovoljnih vatrogasnih društava, te 74 profesionalne postrojbe u gradovima, u čijem je sastavu 150 tisuća članova, od čega 30 tisuća operativnih vatrogasaca, koji su tu za nas uvijek kad ih trebamo - bile poplave ili požari, potresi ili oluje. 

Za vatrogasce nema vremena ni za slavlje ni za obljetnice, jer zagrebački vatrogasci ovdje i danas rade. Čak rade i onda kad su im slobodni dani, odnosno u pripravnosti su, pa čak i za vrijeme godišnjih odmora.

Ako dođe do ikakve hitne intervencije, uvijek su spremni uskočiti i pomoći. Zato razgovaramo sa zapovjednikom Javne vatrogasne postrojbe Zagreb, gospodinom Sinišom Jembrih.

Kako izgleda taj život stalno u pripravnosti? Uspijete li kad odmoriti potpuno glavu od posla?

Koristim priliku da čestitam svim hrvatskim vatrogascima Međunarodni dan vatrogastva i Svetog Florijana. Posebno RTL-ovim novinarima koji me zovu za svaki manji požar, ali ne bi nazvali čestitati Međunarodni dan vatrogasaca. Ovo što ste rekli, da, zaista je tako, za početak nikada ne smijete ugasiti mobitel. Radno vrijeme vam je od 0 do 24, tako da je to malo teško na taj način raditi. Ali to smo izabrali, mi koji smo profesionalci, a i naše kolege koji su dobrovoljci izabrali su to kao posao sa strane.

SMRTONOSNA KLOPKA /

Šef zagrebačkih vatrogasaca otkrio što ubija u klubovima: 'Tisuće ljudi je tako poginulo'

Rekla bih da vam ovim putem upravo čestitamo na način da vam posvećujemo trenutak pažnje, jer zbilja jeste naši heroji. Upravo zato što prolazite razne takve situacije, na koji način ostajete psihički jaki?

Tko je rekao da smo jaki? Šalim se, ali ne bih htio da to zvuči lažno skromno, no zaista to je posao kao i svaki drugi. Kao što Vi sada razmišljate, vjerojatno, o sljedećem pitanju ili Vaš kolega snimatelj koju blendu mora koristiti, tako i mi razmišljamo o nekim tehničkim stvarima, koju opremu koristiti za spašavanje ili za gašenje. No, činjenica je da mi vidimo stvari – svi vatrogasci vide stvari, kao i mnoge druge službe, koje normalni ljudi ne bi trebali vidjeti u svom životu. Upravo zbog toga mi imamo beneficirani radni staž i imamo nekakvu psihosocijalnu pomoć ako nam je ona potrebna.

Postoji li neka posebna intervencija na koju ste posebno ponosni?

Teško je reći, 30 godina radim ovaj posao. Tako da, kako sam s godinama napredovao, na početku su mi neke intervencije bile teže, neke lakše. Sad su mi teške ove intervencije gdje su "moji ljudi" u opasnosti, kao što je bio nedavan požar u Vjesniku, kad smo zaista bili u neposrednoj životnoj ugroženosti i nekako bih rekao da je to teže nego kad ste osobno u opasnosti.

NJIHOV JE DAN /

[KVIZ] Koliko daleko ide tvoje znanje o vatrogascima i intervencijama?

Što vam ipak, kad ste osobno Vi u opasnosti, prolazi kroz glavu u trenucima prije nego morate ući u vatru? Ipak, riskirate i vlastiti život.

Pa dobro, to je dosta osobno. Neki ljudi pamte svaku i najmanju sitnicu, ja osobno moram reći da zaista vrlo malo ružnih stvari pamtim, više se zapamte nekakve smiješne situacije ili smiješne zgode. Ono što moram reći je da će se u našem poslu sigurno svi složiti da su najteži dio posla prometne nesreće i radne nesreće. To su situacije gdje ljudi teško stradavaju i to budu najteže psihičke intervencije za nas.

Ipak vjerujem, kad vidite da ste uspjeli nekoga spasiti, isplati se.

Pa je, lijep je to osjećaj. Mislim da je to najbolja i najveća nagrada svakom vatrogascu, bilo profesionalnom ili dobrovoljnom. A i evo, u zadnje vrijeme zaista imamo nekakav pozitivan feedback od ljudi; kad vas netko sretne na ulici i kaže vam obično "hvala" ili tako nešto, to zaista bude lijepo.