Hrvatski profesor razotkrio što se sve promijenilo u Ukrajini: 'Kad Rusiji ne ide, kreće zastrašivanje'
'Ili je riječ o tome da nemaju pristupa informacijama ili je riječ o tome da su to namjerno slane određene poruke nama na Zapadu, kao tipa propagandnih poruka'
Četvero mrtvih, razoreni Kijev i pogođena civilna infrastruktura - posljedice su jednog od najžešćih ruskih napada ove godine. U napadu je korištena i balistička raketa Orešnik, a Ukrajina zbog svega traži hitnu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a.
Dok rakete zasipaju ukrajinske gradove, na bojištu Rusija ne ostvaruje ozbiljniji proboj. Otvara se pitanje - krije li se iza najvećeg ovogodišnjeg napada frustracija i nemoć Vladimira Putina?
RTL Danas razgovarao je s Hrvojem Cvijanovićem, profesorom na Fakultetu političkih znanosti, o tome zašto je rusko napredovanje na bojištu stalo.
Prema dostupnim podacima, rusko napredovanje u Ukrajini je stalo. Što se po vama promijenilo?
Promijenilo se mnogo toga. Prva stvar - u veljači ove godine Rusi više nisu imali mogućnost koristiti Starling, čime im je onemogućen Starling njihove postrojbe - na terenu su se osjećale izgubljen. Tako da je jednostavno u tom trenutku sva njihova ofenzivna djelovanja su praktički prestala. Ovo što se događa - što vidimo da Rusi postupno uspijevaju zauzeti neki drvored ili nešto slično - znači, to su manje manje stvar i manje ofenzivne akcije. Često puta je zapravo riječ o tome da oni šalju svoje ljude u linijama kao valove kao potrošne potrošne ljude koje mogu naprosto žrtvovati. A promijenilo se i to da je logistika. Kad pogledate promijenila se na način da su Ukrajinci uspjeli nadoknaditi svoju vojnu manjkavost, s time da velikom količinom proizvodnje dronova kojima su anulirali svoje manjkavost ljudskih snaga na terenu.
No, nakon što je Ukrajina također krenula s dubljim napadima na vojne, pa i na energetske ciljeve, osjetili se sada rat i u Rusiji?
Pa da - to je jedna interesantna situacija, gdje kada pratite što se događa iz njihovih medija, tj. što oni šalju prema Europi nama da vidimo, a s druge strane imate stanovnike nekih njihovih gradova, gdje se oni čudom čude kako zapravo i rat dolazi k njima doma. Zapravo je riječ o tome da Ukrajina također pokušava anulirati infrastrukturu koja njih gađa, kao što su logistički pravci, naftni terminali, rafinerije itd. Znači, oni se tamo čude kao da se rat negdje drugdje događa.
Nemaju pristup informacijama?
To je jedna stvar. Ili je riječ o tome da nemaju pristupa informacijama ili je riječ o tome da su to namjerno slane određene poruke nama na Zapadu, kao tipa propagandnih poruka, ali ja, recimo, ne kupujem taj argument da njihovo stanovništvo nema potpuni uvid u to što se događa. To je kao da kažete, ne znam '41. da njemačko stanovništvo nije znalo što se događa.
U kontaktu ste sa brojnim Ukrajincima, što oni kažu koliko sada rat drukčije izgleda i gube li Rusiji više vojnika nego što ih mobiliziraju?
Pa da zapravo podaci govore da trenutno u prvom kvartalu Rusi su uspjeli potpisati oko 70 500 ugovora, što je najmanje do sada. To je zapravo riječ o slomu te regrutacije koja je bazirana na na svojevrsnom krvavom novcu. To su ljudi koje obično Ukrajinci, s čak i sa žaljenjem, nazivaju kao potrošnu robu. Dakle ljude koje se šalju u valovima i koji su zapravo žrtve financijskih nemogućnosti u Ukrajini. Dakle, imate slom regrutacije u Rusiji imate, dakle, slom regrutaciji s jedne strane u Rusiji i s druge strane ukrajinsko jačanje ovih svojih kapaciteta kroz dronove.
Ali vidjeli smo isto tako da je Rusija upozorila stanovnike i diplomate danas da napuste Kijev. Što iščitavate iz toga?
Ja zapravo vidim da je to jedan dio tipične ruske informativne kampanje i propagande zastrašivanja. Svaki put kada Rusiji ne ide dobro ili kada Ukrajina uspije pogoditi nešto što je od izričite važnosti strateške ili možda neku taktičku poziciju ili mjesto - tada zapravo Rusi cijelo vrijeme naglašavaju napustite Kijev. Sad ćemo mi lansirati velike količine projektila i tako dalje od toga zapravo ništa. Imate Karganova - jednoga od ruskih politologa koji zapravo već ne znam koliko godina najavljuje nuklearne napade i da bi ih trebalo eskalirati po Europi itd. To su zapravo čisto informativno ratovanje i pokušaj zastrašivanja europske javnosti da ne pomaže Ukrajini.
U posljednje vrijeme. Zaista dosta analitičara spominje tzv. zone smrti na frontu - kilometre bojišnice gdje dronovi zaustavljaju svaki pokušaj pješačkih napada. Mislite li vi, s obzirom na sve što smo vidjeli, da dronovi mogu presuditi ovaj rat?
Mislim da ne mogu, ali rade odličnu situaciju, pogotovo za ukrajinsku stranu koja, kako sam rekao, nema dovoljno ljudi za potrošiti, u tom smislu, kao što Rusi imaju. Tako da, recimo, danas imate čitave jedinice koje, ne samo zračnih dronova, nego i dronova koji su terenski i koji zapravo rade operacije na terenu koji zaustavljaju ta neprekidna nadiranja ruskih snaga i na taj način zapravo Ukrajinci kupuju vrijeme, nadograđuju svoje sustave i vidjeli smo, po ovim vježbama koje su imali sa NATO-om, da su danas Ukrajinci u smislu ratovanja sa dronovima najobučenija vojska u Europi. Ne mogu dronovi sami presuditi rat, trebat će im ostale konvencionalne pomoći, ali ovaj mogu definitivno umanjiti ovo što Rusija trenutno pokušava napraviti.