Obaramo rekorde u potrošnji, Vedriš otkrio hoćemo li ikad više doživjeti da cijene budu niže nego sad
Rekordnu potrošnju za RTL Danas analizirao je ekonomski stručnjak Mladen Vedriš
Potrošnja u Hrvatskoj u ovom prosincu obara rekorde. Prema podacima Porezne uprave za sve djelatnosti u prvih 19 dana prosinca fiskalizirano je nešto više od 133 milijuna računa, što je oko šest i pol milijuna više nego u istom razdoblju lani, odnosno porast od pet posto.
Veći je i iznos na računima. Od početka prosinca dosegnuo je 2,4 milijarde eura što je za gotovo 11 posto više nego u prvih 19 dana prošlog prosinca. A vrhunac potrošnje tek se očekuje. Rekordnu potrošnju za RTL Danas analizirao je ekonomski stručnjak Mladen Vedriš.
Iznenađuju li vas ovi podaci o potrošnji?
To je moć statistike. Nominalno stvari rastu, međutim, u realnom životu za ono što se za Advent najviše troši, taj krug artikala je sigurno porastao između 10 i 15 posto, a po pojedinim proizvodima i više. Realna potrošnja ili stagnirala ili nešto pala. Veći broj računa znači da ljudi paze na novac pa idu više puta i kupe možda ono što im je neophodno. Tako da u nekom realnom kontekstu možemo reći da je potrošnja na razini ona ostvariva kao prošle godine, onda je to dobro.
Znači, građani su zapravo u pravu kad kažu da je zapravo sve puno skuplje nego što pokazuje službena statistika?
To psiholozi zovu mudrost mase. Ljudi itekako osjećaju. Tako kad govorimo o realno - inflacija na onome što čini 50 do 60 posto našeg budžeta je znatno veća od one službene statistike koja uključuje u sebi negdje 800 artikala. Mi možda negdje 100 - 150 trošimo i to je skupo.
Kad zaključimo ovu godinu, kakvu inflaciju očekujete u odnosu na prošlo?
Pa vrlo vjerojatno će se nastaviti slični trendovi kao što je bilo. Ja ne vidim nekog razloga za njeno ubrzanje, iako je ona gotovo dvostruka od onoga što će biti prosjek EU. Eurozona očekuje negdje dva 2,1 - 2,2 posto. Mi smo negdje među tri četiri zemlje, s pribaltičkim, gdje je ona najveća i tu. Nije jednostavno prihvatiti činjenicu da je to posljedica gospodarskog rasta jer gospodarski rast mora omogućiti da mi živimo bolje. To je suština gospodarskog rasta. Ako inflacija potire nominalni rast prihoda, penzija, mirovina i sl., onda ciljevi ekonomske politike se ne ostvaruju.
Hoćemo li ikad više doživjeti da cijene budu niže?
Neće biti niže, ali ne smiju biti više. Znači, moramo se zaustaviti i kamo sreće da uđemo ponovno u tu mjeru do dva posto. Do dva posto inflacija se smatra da potiče konjunkturu i onda negdje 2 - 2,5 posto je porast nadnica tako da se to međusobno kompenzira. U Hrvatskoj ta inflacija ima više uzroka i s time se poput hobotnice ili hidre, država mora ozbiljno pozabaviti. Ja bih rekao da je to jedan od glavnih odgovornosti države u idućoj godini, da se tim pozabavi i spriječi uzroke. Mi se samo bavimo i razgovaramo o posljedicama.
Država tvrdi da pokušava obuzdati tu inflaciju. Imaju li te Vladine protu inflacijski mjere učinka?
Ono što je dobro sigurno krug 100 artikala nije mali, a kad gledamo u dućanu na policama se na znatno više mjesta pojavljuje, ali to je vatrogasna mjera. Suština je koja se svodi negdje na tri komponente. Jedno je svojevrsni oligopol trgovačkih lanaca gdje jedan drugome ne ruši cijenu, nego jedan ili dva artikla snizi cijenu da vas dobije u dućan, pa onda kupite i ostalo.
Što onda radi agencija koja bi to trebala nadzirati?
To su prava pitanja To je malo dublji rad. To je po prilici kao kad vidite santu leda, a vidite trećinu gore, to su cijene, a dvije trećine što se dešava i na koji način i na koji način to obuzdati je drugi dio priče. Tu su veliki dobavljači koji opet formiraju cijene prema pojedinim tržištima. Hrvatska je izložena visoko uvozu i tu onda velike kompanije i u dogovoru s trgovačkim lancima formiraju cijene prema onome što je potrebno. Znači, mi imamo relativno malu proizvodnju vlastitu, pogotovo voće, povrće i bijelo meso i onda ste tu izloženi uvoznim lancima.
Je li HNB napravio sve što je mogao da obuzda inflaciju?
HNB ima samo jednu komponentu. To je monetarna politika i on je relativno ograničio plasmane kredita, pooštrio uvjete. Međutim, naravno da je potrošnja euforično porasla u jednom trenutku s porastom plaća, poglavito u javnom sektoru. Ona je probudila požar zvan inflacija i dobar dio tog povećanja s inflacijom je anuliran.
Očekujete li da bi još moglo pooštravati kad je riječ o kreditima?
Možda da možda ne, jer imate stambene kredite, tu su u pitanju mladi ljudi koji moraju rješavati stambeno pitanje, jer onaj klasični tržišni dio se rješava preko ušteda iz drugih izvora. Tako da kod stambenih kredita ne bi se smjelo dalje poštivati uvjete. Dapače, kod onih potrošačkih kredita to je pitanje ne euforije, nego vrlo često socijalne komponente gdje se tim kreditima krpaju troškovi koji su obavljeni već prije po karticama i sl., a manje je neka nova potrošnja. Tako da u sferi monetarne politike možete naći dio odgovora, ali manji dio odgovora.
Dakle, kad je riječ o idućoj godini, bit će zanimljiva kad je riječ o inflaciji i cijenama?
Da. Znate kako se kaže, sretni su narodi koji žive u dosadni vremenima.
403 Forbidden