David Mandić otkrio nam je plan nakon završetka karijere, gdje gradi kuću i zašto ne želi živjeti u Zagrebu
David Mandić gost u rubrici Izvan terena Maje Oštro Flis
Zbog ozljeda je propustio nekoliko velikih natjecanja, pa i završnicu prošlog Svjetskog prvenstva. On je David Mandić. Živi u Melsungenu, gdje je našoj Maji Oštro Flis ispričao kakav je život u Njemačkoj, ali i otkrio kako već gradi kuću u Hercegovini, i planira povratak u rodni Ljubuški.
U njemačkom Melsungenu, gradiću koji se nalazi oko 150 kilometara od Frankfurta, hrvatski reprezentativac David Mandić živi nešto više od 3 godine. Gradić je poznat po izuzetno očuvanim poludrvenim kućama, koje nazivaju fahwerk - mnoge datiraju iz 16., 17. stoljeća. Mirna, obiteljska atmosfera kojom odiše Melsungen najviše i odgovara 28-godišnjem lijevom krilu.
"Baš neki dan sam gledao koliko ima stanovnika, ima 13 tisuća stanovnika, mali, tih grad, uglavnom je starija populacija. Kada sam došao ovdje, trebalo se malo naviknut. Je li ti bilo teško u početku? Nije jer mi je Domagoj Pavlović bio tu, i dosta mi je pomogao. Brzo sam se uklopio", priča David.
'Odličan tip i moj susjed'
"Tko je David Mandić? Ja sam jako miran, ali kad me naljute, znam bit zeznut na treningu i svemu, familijarni sam čovjek".
Mandić je potekao iz velikog, kultnog ljubuškog rukometnog kluba - Izviđača. Preko Zagreba došao je do Bundeslige i Melsungena. Ovdje je 3 godine i tvrdi, užitak je igrati pred prepunim tribinama u izvrsnoj atmosferi.
"Imamo dobru momčad, prošle godine smo bili treći u Bundesligi, na final fouru Europa lige, velik je to uspjeh za klub. Ove godine smo slabiji, imamo puno ozljeda", govori David o svojoj ekipi.
"Vozio me svugdje uokolo prvi tjedan kad sam došao, nisam imao automobil. Obitelj mi je bila još u Švedskoj. Brinuo se za mene. Odličan je tip, i moj susjed", kaže o Mandiću njegov švedski suigrač Schefvert.
"Naravno, on je borac. Kad nije na terenu, onda je miran, dobar. Uvijek mi je ugodno družiti se s njim. Posljednje bih rekao - pun je ljubavi. Njemu je obitelj sve na svijetu", govori drugi suigrač Dorsten.
"Jedva čekam se vratiti doma kad završim karijeru sigurno ću se vratiti u Izviđač- to je neki moj plan, vidjet ćemo kad i što. To je lijepi krug, od tamo di krenuo, tamo ćeš se vratit. Da, odlučio sam tamo i živjeti, kuću pravim, mislio sam hoću li u Zagreb, ali velik grad, ali stvarno mi se ne da ta gužva. Zato sam i ovdje u Melsungenu a ne u Kasselu jer ne volim gužvu. Sigurno ću se vratiti, odigrati još koju sezonu u matičnom klubu", govori nostalgično Mandić.
'U dresu Hrvatske, pritisak je uvijek velik'
Ozljede su mu godinama remetile reprezentativni put ali David Mandić, u maniri pravog profesionalca nije odustao. Za njega je prošlo svjetsko prvenstvo bila kobna utakmica sa Slovenijom - u 7 minuti ozlijedio je šaku. Nije ga to zaustavilo, sa slomljenom šakom dočekao je kraj, bio na operaciji - i pratio momčad do kraja.
"Još sad kad je u Hrvatskoj bilo, baš me pogodilo. Stvarno je bilo jako teško, želim pomoći svojoj ekipi, ja sam odmah rekao ja ću se vratiti, moram igrat i to je to. Što da vam kažem volio bih da sam bio na terenu više nego išta. Što ću, život ide dalje, ako bog da bit će sve dobro", kaže David.
Zato - nema odustajanja. Spreman je za Švedsku i Europsko prvenstvo. Željan ispisivanja novih stranica sportske povijesti.
"U Hrvatskoj nekako kad obučeš hrvatski dres, pritisak je oduvijek, bez medalje ne vraćajte se kući, još sada nakon drugog mjesta bit će veliki pritisak i motiv da se pokažemo u velikom svijetlu. Bit će teško, morat ćemo svaku utakmicu davat maksimum", zaključio je Mandić.