Sveti Nikola je simbol darivanja, ali što se zapravo krije iza njegove legende?

Njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam. Željan širenja ljubavi i dobrote, postaje svećenik. Uskoro mu umire stric, biskup Mire, i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovog puta nije mogao pobjeći te postaje biskup.

Ubrzo je postao poznat po svojoj izvanrednoj velikodušnosti i brojnim dobrim djelima. Legende govore o njegovom tajnom darivanju siromašnih, spašavanju nedužno osuđenih i zaštiti djece i pomoraca.

Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Neki ga zamjenjuju sa svetim Blažom pa tvrde da je svojim blagoslovom ozdravio dijete kojemu je zapela riblja kost u grlu.

U svakom je slučaju zaštitnik djece i prema legendi o nesavjesnu ocu s dvjema kćerima i darovima koje im je svake godine donosio, pa je stoga njegov spomendan 6. prosinca, a povodom toga roditelji darivaju svoju djecu.

Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 343. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo.

Međutim, politička nestabilnost u regiji dovela je do zabrinutosti za sigurnost ovih svetih ostataka. Godine 1087., grupa talijanskih trgovaca iz Barija, potaknuta pobožnošću i možda ekonomskim interesima, organizirala je ekspediciju u Miru.

Uspjeli su prenijeti većinu Nikolinih kostiju u Bari, grad na jugu Italije, gdje su dočekane s velikim slavljem i poštovanjem.

Crkva Svetog Nikole, koja danas služi kao muzej, predstavlja najznačajniji povijesni i kulturni spomenik u Demreu.

Ova impozantna građevina, izvorno podignuta u 6. stoljeću, svjedoči o dugoj i burnoj povijesti kršćanstva u ovom dijelu Male Azije.

Tijekom stoljeća, crkva je prošla kroz brojne faze obnove i preinaka, pri čemu je svako razdoblje ostavilo svoj jedinstveni trag na njenoj arhitekturi i umjetničkom ukrasu.

Unutrašnjost crkve posebno je dojmljiva, s bogatom zbirkom fresaka koje potječu iz različitih povijesnih epoha. Ove freske ne samo da imaju veliku umjetničku vrijednost, već i pružaju fascinantan uvid u evoluciju bizantske umjetnosti i ikonografije kroz stoljeća.

Među mnogim dragocjenostima koje crkva čuva, posebno se ističe sarkofag u kojem su nekada počivale relikvije Svetog Nikole. Ovaj sarkofag, ukrašen složenim reljefima i simbolima, predstavlja središnju točku hodočašća i podsjetnik na duboku duhovnu važnost ovog mjesta.

Iako su relikvije svetca kasnije prenesene u Bari, sarkofag i dalje ostaje snažan simbol povezanosti Demrea s likom i djelom Svetog Nikole, tako što privlači tisuće posjetitelja koji dolaze odati počast ovom voljenom svecu.

Lik svetog Nikole doživio je značajnu transformaciju tijekom stoljeća, tako što se prilagođavao se različitim kulturama i tradicijama diljem svijeta. Najpoznatija inkarnacija ovog svetca nesumnjivo je Santa Claus u anglosaksonskim zemljama ili Djed Mraz u slavenskim kulturama.

Ove moderne interpretacije, iako ponekad udaljene od izvornog lika biskupa iz Mire, i dalje nose u sebi srž onoga što je sveti Nikola predstavljao. Unatoč promjenama u izgledu i običajima vezanim uz njegov lik, temeljna poruka njegova života ostala je nepromijenjena. Nesebično darivanje, bezuvjetna pomoć potrebitima i širenje dobrote i dalje su središnje vrijednosti koje se vežu uz svetog Nikolu, bez obzira na kulturološki kontekst.

Ova univerzalna poruka ljubavi i milosrđa nastavlja inspirirati milijune ljudi diljem svijeta, prelazeći granice religija, kultura i društvenih slojeva. U današnjem svijetu, opterećenom materijalizmom i individualizmom, primjer svetog Nikole služi kao podsjetnik na važnost empatije, velikodušnosti i brige za bližnje, vrijednosti koje su jednako relevantne danas kao i prije 1700 godina.