Ove stvari nikako ne smijete raditi u korizmi: Navodno privlače zlo koje ostavlja posljedice
Korizma, nekoć razdoblje strogih vjerovanja i zabrana, bila je vrijeme odricanja, tišine i duhovnog pročišćenja, a kršenje tih pravila smatralo se prijetnjom nesreće
Korizma, četrdesetodnevno razdoblje priprave za Uskrs, u suvremenom se svijetu svodi uglavnom na osobnu odluku o odricanju od slatkiša, alkohola ili društvenih mreža.
No, zavirimo li u ne tako davnu prošlost naših predaka, otkrit ćemo da je korizma bila vrijeme prožeto strogim, nepisanim pravilima čije je kršenje, vjerovalo se, donosilo nesreću ne samo pojedincu, već i cijeloj zajednici.
Uz crkvene propise o postu i nemrsu, postojao je čitav sustav narodnih vjerovanja koja su diktirala svaki aspekt života, od odijevanja do bračnih odnosa.
Odricanje od veselja i buke
Temeljno pravilo korizme bila je opća tišina. Dok Crkva i danas nalaže post i nemrs na Pepelnicu i Veliki petak te nemrs svakog korizmenog petka za vjernike starije od četrnaest godina, narodna je tradicija išla mnogo dalje.
Svako javno veselje, pjesma koja nije bila crkvena, a pogotovo ples, smatrali su se teškim prijestupom. U selima bi glazbala poput tambura, harmonika i gusala utihnula i bila pospremljena sve do Uskrsa.
Vjerovalo se da buka i veselje u vrijeme spomena na Kristovu muku i žalost narušavaju sveti mir i prizivaju zlo. Ovaj običaj nije bio samo odraz pobožnosti, već i duboko ukorijenjenog straha. U vremenu kada je život ovisio o hirovima prirode, korizma se poklapala s prijelaznim, neizvjesnim razdobljem ranog proljeća.
Svako narušavanje uspostavljenog reda smatralo se opasnim. Život se usporavao, a dani su se provodili u radu, molitvi i tišini. Čak su se i poljoprivredni radovi, koji su se s dolaskom proljeća intenzivirali, obavljali bez uobičajene galame, pjesme ili dovikivanja.
Ljubav i brak na čekanju
Jedna od najstrožih zabrana odnosila se na sklapanje brakova. Vjenčanje u korizmi bilo je gotovo nezamislivo, a vjerovalo se da će brak započet u razdoblju pokore i tuge biti nesretan, bez potomstva ili obilježen tragedijom.
Povijesni zapisi iz crkvenih matičnih knjiga diljem Hrvatske potvrđuju da je u korizmenim mjesecima broj vjenčanja drastično padao, gotovo na nulu. Parovi su svoje slavlje morali odgoditi za vrijeme nakon Uskrsa.
Tradicija je zadirala i u najintimnije sfere života. Postojala je snažna preporuka, a u nekim krajevima i izričita zabrana spolnih odnosa među supružnicima. Ovo se pravdalo potrebom za potpunim tjelesnim i duhovnim pročišćenjem.
Iz tog se vjerovanja rodilo i jedno od najraširenijih praznovjerja, zabilježeno u starim propovijedima, da će dijete začeto u korizmi biti "vražje dijete", nesretno, boležljivo ili na neki drugi način obilježeno zlom sudbinom. Iako je Crkva takva vjerovanja kasnije ublažavala, strah je ostao duboko utisnut u narodnu svijest.
Skromnost kao štit od zla
Korizmena pokora morala je biti vidljiva i izvana. Nosila se tamna, skromna i neugledna odjeća, takozvana "korotna roba". Šarene boje, raskošni materijali i ukrasi smatrani su neprimjerenima i znakom oholosti. Žene su obavezno skidale sav nakit, od naušnica do prstenja, kao vanjski znak odricanja i poniznosti.
U nekim je krajevima postojao i neobičan običaj prekrivanja ogledala u kući. Smatralo se da ogledalo potiče taštinu, a pretjerano ogledanje u vrijeme priprave za Uskrs moglo bi privući zle sile.
Baš kao što se kuća na Pepelnicu temeljito čistila od ostataka masne hrane i karnevalskog nereda, tako se i duša morala očistiti od ponosa i usmjeriti isključivo na duhovno.
403 Forbidden