Istrebljivači su pomalo nategnuto ime, trebali bismo se zvati: Oni koji se riješe gamadi na par mjeseci

Radim u jednom velikom dućanu, a mrkve koje prodajem, bilo da su poznate marke ili povoljnije marke dućana rastu na istom polju i nema nikakve razlike među njima, osim u cijeni.

Radim kao čistačica, a šef mi je jednom rekao da ne mora sve baš biti čisto nego mora IZGLEDATI čisto.

Primama donacije na karitasu. Bacimo 90 posto svega što dobijemo.

Radim u velikoj trgovini u Nizozemskoj i na kraju svake akcije, maknemo većinu proizvoda s police jer ljudi više kupuju kada je proizvod 1) na rasprodaji, 2) skoro rasprodan, 3) misle da je proizvod popularan, 4) misle da firmi općenito ide dobro. Nije baš velika tajna, ali mislim da je dosta smiješno.

Naši kineski dobavljači uopće nemaju problema nabaviti nam certifikat da su kartonsko i papirnato pakiranje naše elektronike 100 posto reciklirani i ekološki. Što je 10000 postotna laž.

Prije nego što kupite elektroniku, naročito televizor, neka vam prodavači otvore kutiju jer se u skladištima svašta događa i paketi često padaju.

Dok sam radio u Subwayu, stavljali smo laganu majonezu u obje boce jer je jeftinija od normalne majoneze.

Radio sam u jednoj velikoj teretani u kojoj su pokušali ostvariti što više neaktivnih korisnika. Namjerno bi stavljali pokvarene sprave ili ih vječito popravljali tako da bi ljudi prestali dolaziti i da u teretani ne bi bila gužva, što bi privlačilo nove članova, a odustajanje od članstva bilo je pravi pakao.

Kad sam radio u restoranu, šef je tvrdio da nikome ne smijem govoriti da salatu od tune radimo sa sojinim sosom. Nisam siguran je li me samo strašio ili je to neka mračna tajna, ali sam ga slušao jer je rekao da će mi inače dati otkaz.