Sir Isaac Newton svakako je najpoznatiji kao matematičar, fizičar i astronom. Ovaj engleski znanstvenik postavio je temelje moderne fizike, proučavanja planeta, pa čak i svemirskih letova prije više od 300 godina.
Njegovi "Zakoni gibanja" (engl. Newton's laws of motion) i danas su nezaobilazni u elektrotehnici i mehanici. Osim toga, Newton je bio među prvima koji su konstruirali refleksni teleskop, na kojem se temelje i dizajni velikih svemirskih teleskopa današnjice.
Kristov povratak
Unatoč svom ogromnom znanju i znanstvenim postignućima, Newton je također bio sklon onome što bi se danas moglo nazvati teorijama zavjere. Iako odgojen kao kršćanin i anglikanski protestant, Newton je gajio mnoge religijske stavove koji su u njegovo doba, a dijelom i danas, smatrani heretičkima.
Među svojim kolegama znanstvenicima često je tvrdio da je "štovanje Krista kao osobe zapravo idolopoklonstvo, za koje nema mjesta u modernom svijetu i znanstvenoj zajednici."
Jedno od najintrigantnijih Newtonovih vjerovanja povezano je s prvim biblijskim rukopisima, u kojima se opisuje Kristov povratak i "kraj svijeta" negdje oko 2000. godine. U svojim proračunima Newton je zaključio da je vjerojatnija godina Kristova povratka zapravo 2060. godine.
U bilješkama, otkrivenima tek 1894. godine, Newton je pisao kako će nakon 2060. nastupiti "novo zlatno doba, ali samo za odabrane, posvećene znanosti i ljudskom napretku." Kao dokaz za svoje tvrdnje, Newton je navodio Knjigu proroka Danijela, u kojoj se spominje da će "vrijeme korupcije u kršćanstvu trajati točno 1260 godina."
S obzirom na to da je ta knjiga prevedena oko 1020. ili 1030. godine, ova predviđanja se otprilike podudaraju s godinom 2060.
Pokolnik alkemije
Osim ovih religijskih vjerovanja, Newton je bio veliki poklonik alkemije, pseudoznanosti koja je tvrdila da može pretvarati kemijske elemente jedne u druge ili uz pomoć "magičnih" procesa stvarati veće količine iz manjih.
Glavni cilj alkemičara bio je pronalazak tzv. Filozofskog kamena, mitske supstance (ili metala) za koju se vjerovalo da može živu pretvoriti u zlato ili srebro. Ovakve tvrdnje omogućile su mnogim alkemičarima luksuzan život na dvorovima tadašnjih vladara, kojima su obećavali "neograničeno zlato."
Mnogi snalažljivi alkemičari, uključujući i samog Newtona, znali su za svojstva minerala pirita (željezov disulfid, FeS₂), koji bi kemijskim reakcijama dobivao svijetložutu boju i sjaj sličan pravom zlatu.
Zbog svoje sličnosti pravom zlatu, ovaj je mineral tijekom stoljeća dobio nadimke "kraljevsko zlato" (King's Gold) ili "budalino zlato" (Fool's Gold), jer su alkemičari njime često obmanjivali kraljeve i careve, uvjeravajući ih da se radi o pravom zlatu.
