De Exorcismis et Supplicationibus Quibusdam. Tako se zove službeni dokument Katoličke Crkve koji sadrži trenutačno važeći obred egzorcizma odobren za uporabu.
Ovo je službeni vatikanski dokument posvećen egzorcizmu, prenosimo na što upozorava
Taj priručnik objavljen na 84 stranice izdan je 1999. godine te predstavlja prvu značajnu reviziju obreda egzorcizma od 1614. godine.
Dokument predstavlja posljednju liturgijsku knjigu revidiranu nakon Drugog vatikanskog koncila (1962.-1965.). Nakon prvotnog izdanja iz 1999. godine, 2004. godine objavljeno je dopunjeno izdanje.
Iako je izvorno tiskan isključivo na latinskom jeziku, danas postoje i prijevodi na druge jezike, uključujući engleski prijevod pod nazivom "Exorcisms and Related Supplications" koji je Vatikan potvrdio 2016. godine.
Priručnik se sastoji od dva glavna poglavlja i dva dodatka: Prvi dio sadrži obred velikog egzorcizma; Drugi dio uključuje različite tekstove koji se mogu koristiti kao dio obreda; Dodatak I. sadrži molitve za posebne okolnosti Crkve; Dodatak II. sadrži molitve koje vjernici mogu privatno koristiti
Novo izdanje donosi nekoliko važnih promjena u odnosu na verziju iz 1614. godine: Naglašava važnost razlikovanja mentalnih bolesti od demonske opsjednutosti; Uklanja određene opisne elemente vezane uz Sotonu; Definira đavla kao "duha bez tijela, bez boje i bez mirisa".
Prema crkvenom pravu uporaba priručnika strogo je regulirana.
Naime, samo svećenici s posebnim dopuštenjem lokalnog biskupa mogu vršiti egzorcizme.
Svećenik egzorcist mora posjedovati pobožnost, znanje, razboritost i besprijekoran život.
Zabranjena je prisutnost medija tijekom obreda egzorcizma.
Prije provođenja obreda potrebno je savjetovanje sa stručnjacima iz područja medicine i psihijatrije.
Priručnik naglašava važnost temeljite istrage prije provođenja egzorcizma. Znakovi koji mogu ukazivati na opsjednutost uključuju:
Govorenje nepoznatim jezicima.
Otkrivanje udaljenih ili skrivenih stvari.
Pokazivanje fizičke snage nesrazmjerne dobi ili zdravstvenom stanju osobe.
Međutim, dokument izričito upozorava (!) da svi ovi znakovi mogu biti i pokazatelji bolesti, a ne nužno zla, što predstavlja značajan odmak od povijesnog pristupa egzorcizmu.