Nevjerojatna priča unesrećenog: 'Liječnici su u bolnici razgovarali s duhom moje pokojne supruge'

Priča Jeffreyja Olsena započela je tragedijom koja bi slomila većinu ljudi, ali se pretvorila u svjedočanstvo koje nadilazi granice poznatog svijeta.

Naime, nakon stravične prometne nesreće u kojoj je izgubio suprugu i najmlađega sina, doživio je nešto što naziva iskustvom bliske smrti. Ono što njegovu priču izdvaja od tisuća drugih jest tvrdnja da nije bio jedini svjedok duhovnog događaja te kobne noći jer su, tako barem navodi, duh njegove preminule supruge vidjeli i liječnik i medicinska sestra!

Nesreća se dogodila 1997. godine kada se Olsen, tada 33-godišnjak, vraćao s obiteljskog putovanja u Utahu. Bilo je dovoljno da na trenutak zaspe za volanom i da zbog toga ostane bez supruge Tamare i sina Griffina. 

"Ne opravdavam se, ali radio sam vrlo naporno i bio sam mladi otac pod svim pritiscima uzdržavanja i zaštite obitelji", izjavio je Olsen, koji je vozio otprilike 120 kilometara na sat kada je izgubio kontrolu. 

Supruga i sin poginuli su na mjestu, dok je on zadobio ozljede opasne po život. Presječeni su mu unutarnji organi, a usto je i do te mjere ozlijedio nogu da je naposljetku amputirana. 

Međutim, ključni dio Olsenove priče su tvrdnje o svjedočanstvima dvoje članova medicinskog osoblja, koja je, kako kaže, dobio mjesecima nakon nesreće tijekom oporavka u bolnici. 

Liječnik iz hitne službe i jedna medicinska sestra, ustvrdio je, neovisno su mu ispričali doživljaje iz operacijske dvorane. "Liječnik s hitne i medicinska sestra posvjedočili su da su doživjeli prisutnost Tamarinog duha", prisjetio se i nastavio: 

"Liječnik je vidio duh moje žene kako stoji iznad mojih nosila i kazao mi da je Tamara komunicirala s njim."

Taj liječnik, identificiran kao dr. O'Driscoll, navodno mu je prenio i poruku njegove supruge. "Supruga mu je jednostavno izrazila zahvalnost za sve što čine kako bi me spasili", ispričao je. 

Olsen je naglasio kako su mu ta iskustva pomogla da preživi gubitak obitelji i iznimno težak fizički oporavak koji je uključivao osamnaest operacija. Tvrdi da je tijekom oporavka, u trenutku očaja, doživio još nešto slično. 

"Svjetlost me ponovno okružila, osjećao sam se kao da se uzdižem iznad bolničkog kreveta. Bio sam na najljepšem, nevjerojatnom mjestu."

Svoja iskustva ni danas ne smatra halucinacijama izazvanim traumom, već stvarnim događajima koji su mu dali snagu za oporavak i nastavak života.