Matej Mandić jedan je od najtalentiranijih mladih rukometnih vratara u Hrvatskoj i regiji. Rođen u Ljubuškom, ovaj perspektivni sportaš već u ranoj dobi pokazuje izniman talent i kontinuirano napreduje u svojoj karijeri, a kasnije je postao i član europskog prvaka Magdeburga. Elitni je golman hrvatske rukometne reprezentacije. 

IDEMOOO /

EP 2026: Evo kad igra Hrvatska! Donosimo kompletan raspored i satnicu svih utakmica

Hrvatska je kroz povijest imala sreću s velikanima među vratnicama, od Mirka Bašića, Tončija Peribonija, Venija Loserta, Valtera Matoševića, Marija Kelentrića i Vlade Šole do Mirka Alilovića i Marina Šege. Nakon njih, na scenu je stupio Matej Mandić, dvadesetdvogodišnji gorostas iz Ljubuškog koji svojim obranama i mirnoćom oduševljava stručnjake i navijače diljem Europe. Sa svojih 205 centimetara visine i nevjerojatnim rasponom ruku, Mandić nije samo budućnost, već i sadašnjost hrvatske reprezentacije i europskog klupskog rukometa.

Od očeve zabrane do krova Europe

Rukometni put Mateja Mandića, rođenog 2. svibnja 2002. godine, započeo je u hercegovačkom rasadniku talenata, Ljubuškom. Iako mu je kum bio rukometaš i lopta mu je stalno bila u rukama, otac Franjo imao je jasan uvjet: nema treninga prije polaska u školu. Matej je poslušao, ali nije čekao ni dana duže. Već u prvom tjednu prvog razreda upisao se u lokalni Izviđač, klub poznat po stvaranju vrhunskih igrača. Sudbina je htjela da nakon samo tri ili četiri treninga stane na gol i tamo ostane.

Njegov talent, upotpunjen naglim rastom u osmom razredu, nije mogao proći nezapaženo. S Izviđačem je osvojio dva naslova prvaka Bosne i Hercegovine (2019. i 2021.), a već sa 17 godina bio je prvi vratar momčadi. Logičan sljedeći korak bio je prelazak u redove regionalnog diva, RK Zagreba, 2021. godine. Taj se potez pokazao ključnim za njegov razvoj, a sa Zagrebom je u narednim godinama osvojio četiri dvostruke domaće krune.

Hobotnica od 205 centimetara

Mandićev stil igre temelji se na impozantnoj fizičkoj pojavi. S visinom od 205 centimetara, pet centimetara je viši od samog gola, a uz sjajnu koordinaciju i reakcije, protivničkim pucačima djeluje kao nepremostiva prepreka. Svoju je klasu dokazao na najvećoj pozornici, u EHF Ligi prvaka, gdje je iz sezone u sezonu oduševljavao Europu. Jedna od takvih utakmica, koja će se dugo pamtiti, bila je ona protiv moćnog Magdeburga, sadašnjeg kluba Mateja Mandića, u studenom 2024., kada je upisao čak 22 obrane. U drugoj legendarnoj predstavi, protiv istog protivnika, imao je 23 obrane uz nestvarnih 55 posto uspješnosti, od čega 14 u prvom poluvremenu. Nakon toga, čelnici Magdeburga zagrizli su za Mateja Mandića i odlučili da ga dovedu u svoje redove. 

Njegove izvedbe nisu prošle nezapaženo ni kod suparnika. Nakon jedne briljantne partije protiv Kielcea, prišao mu je jedan od najboljih vratara svijeta, Andreas Wolff, i rekao: "Svaka čast, odlična utakmica." Takva priznanja najveći su vjetar u leđa i motivacija za daljnji rad. Nominacija za najboljeg vratara Europe u lipnju 2024. godine bila je samo službena potvrda onoga što su svi već znali – Mandić pripada samom vrhu.

Ipak, put nije uvijek bio lagan. Prošao je i teške periode, poput borbe s cistom na trtici zbog koje je nakon operacije pauzirao pet mjeseci, ne mogavši raditi gotovo ništa. To iskustvo samo je ojačalo njegov karakter i pokazalo da se iza mirnog lica krije čelična volja.

Mandići: Rukomet u krvi i genima

Posebno poglavlje u njegovoj karijeri čini veza s rođakom Davidom Mandićem, također hrvatskim reprezentativcem. Obojica potječu iz istog sela Hardomilje pokraj Ljubuškog, iz ulice koja se, prikladno, zove Mandići. 

Iskusniji David nikada nije krio oduševljenje svojim mlađim rođakom, predviđajući mu nevjerojatnu karijeru. 

Ta skromnost i radna etika, usađeni od malih nogu, ostali su Mandićeva glavna karakteristika. Kao uzore ističe legende poput Niklasa Landina i Arpada Šterbika, čijem tehničkom savršenstvu teži. Iako su ga tražili europski velikani poput PSG-a i Kielcea, ostao je vjeran Zagrebu do ljeta 2025., kada će njegova karijera dobiti novo poglavlje prelaskom u redove njemačkog i europskog prvaka SC Magdeburg. 

Incident s Kosom i propuštanje SP-a 2025.

Incident koji ga je trebao slomiti i koji mu je oduzeo san o nastupu na Svjetskom prvenstvu na domaćem terenu, na kraju se pretvorio u priču o nevjerojatnoj mentalnoj snazi, oporavku i konačnoj pobjedi koja je potvrđena transferom u redove europskog prvaka.

Kraj studenog 2024. godine trebao je biti tek još jedan u nizu uobičajenih sportskih tjedana za Rukometni klub Zagreb. Utakmica Lige prvaka protiv francuskog Nantesa u Areni Zagreb završila je, a igrači su se uputili prema svlačionici. No, ono što je uslijedilo nije imalo nikakve veze sa sportom. Tenzije koje su se, kako se kasnije doznalo, počele stvarati još na terenu između vratara Mateja Mandića i njegovog suigrača, srpskog rukometaša Miloša Kosa, eskalirale su na najgori mogući način.

Prema informacijama koje su kasnije dospjele u javnost, sve je počelo zbog prigovora na lošu igru i međusobnih psovki tijekom utakmice. Nervoza je kulminirala kada je Kos navodno uputio prijetnju Mandiću riječima: "Vidjet ćeš u svlačionici". Nažalost, prijetnja se i ostvarila. Čim su igrači stigli u svlačionicu, Mandić je prišao Kosu s pitanjem: "Što ću vidjeti?". Prije nego što je uspio dovršiti rečenicu, uslijedio je brutalan i neočekivan udarac šakom u lice.

Od siline udarca, dvjestotinjak i pet centimetara visoki Mandić pao je na pod. Prizor je bio šokantan, svlačionica je bila puna krvi, a prva liječnička dijagnoza potvrdila je najgore sumnje: fraktura jagodične kosti. U gužvu koja je nastala umiješali su se i drugi suigrači, a Zvonimir Srna pokušao je stati u obranu teško ozlijeđenog Mandića, no veći sukob spriječili su ostali igrači koji su ih uspjeli razdvojiti. Cijela situacija postala je još bizarnija uz saznanje da su Mandić i Kos zajedno igrali u Izviđaču iz Ljubuškog od 2019. do 2021. godine te su čak zajedno pohađali školu.

Suspenzije, kaznena prijava i propušteni san

Epilog sramotnog čina bio je brz i dalekosežan. Matej Mandić hitno je prevezen u bolnicu gdje je podvrgnut operaciji. Prognoze su predviđale oporavak od četiri do šest tjedana, što je u tom trenutku značilo samo jedno: san o nastupu na Svjetskom prvenstvu, koje se u siječnju 2025. godine trebalo održati u Hrvatskoj, Danskoj i Norveškoj, bio je uništen. Za mladog vratara, koji se profilirao u jednog od ključnih igrača reprezentacije, bio je to neizmjeran udarac. Mjesec dana nakon incidenta, tragovi ozljede i dalje su bili vidljivi na njegovu licu, a neizvjesnost je dodatno pojačavala činjenica da nije bilo sigurno hoće li mu Međunarodna rukometna federacija (IHF) dopustiti nastup sa zaštitnom karbonskom maskom.

Rukometni klub Zagreb reagirao je promptno. Stegovno povjerenstvo donijelo je odluku o privremenoj suspenziji za Miloša Kosa, kao izazivača sukoba, ali i za Zvonimira Srnu, sukladno klupskom pravilniku. U priopćenju za javnost, klub je osudio svaki oblik neprofesionalnog ponašanja. Ubrzo je postalo jasno da su Kosu dani u Zagrebu odbrojani te mu je uređen transfer u njemački Erlangen, dok je klub stao iza Srne, koji je pokušao zaštititi suigrača. Protiv Kosa je, zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda, podnesena i kaznena prijava. 

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

Matej Mandić je dokaz da se talent, upornost i nevjerojatne fizičke predispozicije mogu spojiti u vratara za iduće desetljeće. Od dječaka kojem otac nije dao na trening prije škole, do stupa obrane reprezentacije i budućeg člana jednog od najjačih klubova svijeta, njegov uspon je priča o uspjehu koja ulijeva nadu u blistavu budućnost hrvatskog rukometa.

POGLEDAJTE VIDEO: Igor Vori nas je u podcastu Net.hr-a nasmijao do suza: 'Nekad sam imao balzam za kosu, šampon i fen, a danas...'