Hrvatska rukometna reprezentacija poražena je od Njemačke rezultatom 28:31, što nas sada vodi u borbu za brončanu medalju. Svjetski doprvaci u ovom Europskom prvenstvu suočili su se s brojnim izazovima – od logističkih i organizacijskih problema do kadrovskih poteškoća. Iako su mnogi na početku turnira Hrvatskoj davali minimalne šanse, naši igrači pokazali su snagu, volju i mentalitet pobjednika kroz sedam zahtjevnih utakmica.

OSTAJE ŽAL /

Poraz u polufinalu nije tragedija, ali zbog ovoga smo ostali bez nečeg velikog

U većini susreta rezultat je bio izjednačen, svaka utakmica sa stajališta gledatelja bila je na nož, a Hrvatska je tijekom ključnih trenutaka protiv Švedske, Slovenije, Islanda i Mađarske podigla razinu igre i pokazala pravi karakter reprezentacije. Put do polufinala bio je težak i neizvjestan, s brojnim problemima – od premještanja hotela, organizacijskih propusta, pa do ozljeda, uključujući i ovu najveću Srninu. Unatoč svemu tome, vjerovali smo u momčad, baš kao što su navijači i komentatori kroz prijenose primijetili kada se često pitalo gdje su ključni igrači poput Ivana Martinovića ili Luke Cindrića, da li su zdravi, da li imaju kakvih problema.

Protiv Njemačke igrala se egal utakmica gol za gol u prvom dijelu. Hrvatski napad funkcionirao je solidno, a obrana je pratila tempo, no svaki pokušaj brzih kontri ili prisiljavanja Nijemaca na pogrešku neutralizirao je vratar Wolff, čija je izvedba bila ključna za njemačku pobjedu. Taktički gledano, Dagur Sigurdsson postavio je momčad iznimno dobro, ali polarnost igre i nedostatak golmanske podrške u kritičnim trenucima odigrali su odlučujuću ulogu.

Statistički podaci potvrđuju ovaj osjećaj: prvi vratar Hrvatske, Dominik Kuzmanović, imao je ukupno 37,16% obrana (55 od 148 udaraca), što ga po EHF standardima svrstava na 10. mjesto. Matej Mandić obranio je 29 od 113 udaraca, odnosno 25,66%, što ga stavlja na 11. mjesto. Za usporedbu, Andreas Wolff imao je 33,58% obrana (92/274), a Emil Nielsen 39,49% (77/195).

U samom susretu protiv Njemačke, Kuzmanović je imao tek 22,7% obrana (5/22), a Mandić 23,1% (3/13). Wolff je istovremeno zadržao 33% obrana (14/42). Ovi podaci ne služe kao kritika vratara, već pokazuju koliko je u ključnim trenucima nedostajala dodatna sigurnost između stativa. Vrijedno je spomenuti da ni jedan od naših golmana u svojim njemačkim klubovima trenutno nema minutažu koja bi im omogućila ritam s prošlog prvenstva – usporedimo li s polufinalom protiv Francuske prošle godine, Kuzmanović je tada imao 35% obrana (15 obrana).

Unatoč porazu, hrvatska reprezentacija pokazala je karakter i borbenost koja nas je dovela do samog vrha. Brončana medalja ostaje nam na dohvat ruke, ali jasno je da je najveća snaga, naša golmanska podrška, izostala kada je najviše bila potrebna.

POGLEDAJTE VIDEO: Nećete vjerovati koliko minuta smo bili bez obrane vratara u drugom polufinalu