Filip Ivić golman je francuskog Chambéry Savoie HB do kraja ove sezone, pa će odjenuti vratarsku trenerku Pelistera iz Bitole. Od 2013. brani za hrvatsku rukometnu reprezentaciju, ima i broncu sa SP-a iste godine, ali nije bio na svim velikim natjecanjima. Tako mu je, eto, sudbina izmiješala karte.
Dogodile su mu se neke stvari na koje nije mogao utjecati. Imao je Filip stvarno peha u karijeri, ali uvijek kad mu je bilo najteže, poput pravog je pobjednika, sportaša, stisnuo zube i išao, stremio i gledao samo naprijed. Kako se izboriti za bolje.
Privukao pozornost obranama u Francuskoj
Nekada prva reprezentativna opcija zbog previše traženja u karijeri nije uspjela ispuniti sav svoj potencijal, pa se Filip Ivić uputio u Francusku i nije pogriješio. Dobio je priliku o kojoj je samo mogao sanjati i ispunio je na najbolji mogući način.
Privukao je pozornost, ne samo francuske rukometne javnosti, nego i novog izbornika Hrvatske Dagura Sigurdssona koji mu je dao poziv za jaki prijateljski turnir u Oslu.
U tjednu kada će većina reprezentacija imati doigravanje za Svjetsko prvenstvo 2025. godine, od 9. do 12. svibnja u Oslu, Hrvatska, Danska i Norveška, zajedno s Argentinom, odigrat će turnir pod nazivom Gjensidige Cup 2024. Prvi sraz s Norveškom prenosit će RTL 2 dana 9. svibnja. Dva dana poslije, glavni kanal RTL-a donijet će susret s Argentinom, a dan nakon utakmicu Hrvatske i Danske.
Ivić je bio dio reprezentacije Hrvatske na ovogodišnjem EP-u koju je vodio Goran Perkovac u Njemačkoj.Protiv Španjolske, u onoj epskoj pobjedi naših rukometaša, je dao svoj obol posebno u prvom dijelu, ali nažalost zbog ozljede je oka otpao za olimpijski kvalifikacijski turnir.
Filip Ivić dao je veliki intervju portalu Net.hr. Pričali smo s njim više od pola sata...
"Super sam, hvala na pitanju. Odradio sam upravo trening. Iako je 1. svibnja, kod nas odmora nema. U subotu igramo u Nantesu, dok u nedjelju letim za Zagreb jer je u ponedjeljak okupljanje. Ostalo je još mjesec dana do kraja sezone. Ovo je najslađi dio sezone jer sad dolaze najvažnije utakmice, svatko se bori za neku određenu poziciju. Umor se nagomilao. Treba to privesti kraju kako treba", kazao nam je u uvodu razgovora Filip Ivić.
'Prošla sezona je bila puno bolja'
Da li je Filip Ivić zadovoljan sa sezonom?
"Prošla sezona je bila puno bolja, s tim da smo prošle godine igrali samo francusku ligu. Znači, jedna utakmica tjedno, puno manje ozlijeđenih, više imaš vremena da se pripremiš. Završili smo 4. što je super, s obzirom da je Francuska, uz Njemačku, po meni, najjača liga na svijetu. Bili smo iza Montpellier, Nantesa i PSG-a. Ove ćemo sezone biti negdje 5. ili 6. Ovisi o ostalim rezultatima, kako će se poklopiti. Jer smo prvi dio sezone igrali Europu. Bili smo u grupi s Bukureštom i Berlinom koji igraju Final Four Europske lige. Nažalost, realnost je bila takva da nismo imali roster za igrati na dva fronta. Momčadi koje igraju na dva fronta moraju realno imati puno veći broj igrača. Mi smo imali problema s ozljedama, igrali na dva fronta i izgubili neke susrete koje nismo trebali. Ali eto, ako završimo 5. bit će super. Ima u Francuskoj još momčadi koje mogu kao mi završiti kao 5. ili 6. Završimo li prema ovim mojim predviđanjima, sezona će biti korektna".
Ivićev reprezentativni suigrač Dominik Kuzmanović rekao nam je u velikom intervjuu kako je Filip bio jedan od najboljih vratara svijeta dok mu je trener u Zagrebu bio Mario Kelentrić. Kako to Filip komentira?
'Kele i Stivi su me izgradili kao golmana'
"Moj odnos sa Marijom Kelentrićem je specifičan i poseban. Kelentrić je, prije svega, jako dobar čovjek. Kad tako nešto štima, mora biti poslovno i privatno. I tu je u Zagrebu u tom periodu uz njega bio i Ivan Stevanović, njega ne smijemo zaboraviti. Uf, prošlo je od toga 8-9 godina sigurno. Tada se poklopilo puno toga. Te su sezone Škof, Pešić i Šego branili, a nakon toga otišli. Kao Zagrebov golman i kadetski reprezenativac Hrvatske dobio sam priliku ući u prvu ekipu i postati prvi golman. Tad je Kelentrić još prvih 6 mjeseci sezone činio tandem samom i Stevanovićem, a nakon toga, na polusezoni, završio je igračku karijeru i postao trener golmana."
Nastavio je pričati...
"Mario kao trener golmana, Stevanović i ja 4 smo godine bili zajedno. Nakon toga sam ja otišao u Kielce 2016. To je period kojeg ću se uvijek sjećati. Igrali smo dobro. Onaj period s Veselinom Vujovićem, dvije godine smo igrali četvrtfinale Lige prvaka. Bili smo dobra klapa. Govorim sad za čitavu ekipu, ali i nas trojica. I dan danas smo prijatelji. Sa Stevanovićem se čujem, bez pretjerivanja, svaki drugi - treći dan. S Keletom ću se sad isto ponovno stalno čuti, jer su nas posao i život malo razdvojili. Njih dvojica su me izgradili kao golmana".
"Imam osjećaj kao da mi je Kelentrić tata, a Stevanović brat. Eto, doslovno tako. Mi smo kao neka mala familija. S njima pričam o svemu. Mogu privatno, mogu poslovno. Jako se dobro treniralo i radilo. Mogu slobodno reći da je Kele meni i Stevanoviću puno pomogao i bio je zaslužan zašto smo tako dobro branili. To je bio jedan uspješni paket, zato to i je tako dobro funkcioniralo. Onda se dogodilo da sam otišao u Gummersbach, a kad sam otišao, došao je u klub Kele i postao trener golmana. Volio bi dan danas da nam se opet neki putevi susretnu, pa da mi opet u klubu bude trener golmana, ali poklopilo se da je u reprezentaciji opet trener vratara. Od ovog okupljanja. Posljednji put Kelentrić nije išao na EP u Austriju i Švedsku 2020. Tada sam odradio pripreme s njim".
U čemu je, generalno, problem današnjeg rukometa po pitanju golmanske struke?
'Problem leži u zanemarivanju trenera golmana'
"Problem u današnjem rukometu je što svi zanemaruju poziciju trenera golmana, ali trener vratara u rukometu je jako bitan, jer je sam golman u rukometu jako bitan segment. Bez dobrog golmana nema ni dobrog rezultata, tako da je ta stavka jako bitna. Ja sam se osjećao dobro, imao sam samopouzdanja uz njega. Ono što Kele kaže - najbitnije da kad si na golu da braniš i da znaš što radiš kad si na golu. Da imaš stabilnost i duži vijek trajanja na najvišem nivou", objašnjava nam Filip Ivić.
Što je još bitno?
"Konstanta je bitna, a svi golmani koji su s njim u tom periodu radili, imali su to. Drago mi je što se vratio u reprezentaciju, a posebno mi je drago što Kuzmanović ide u Gummersbach kod njega. To će biti izvrsno za njega. Nije ni svjestan Dominik kakvog će trenera vratara imati. Kele je već dugo u tom poslu i sam po sebi je bio dobar golman. Mario je sigurno jedan od najboljih trenera golmana na svijetu i to je za Kuzmanovića veliki plus. Zaslužio je da ide u najjaču ligu svijeta."
Manda je isto golmanski prospekt samo takav...
"I Mandić će imati priliku raditi s Kelentrićem u reprezentaciji, a ja ću se opet prisjetiti starih dana. Bez obzira što sam sad u nekim određenim godinama, imam 31., ali fizički se osjećam TOP i mislim da još puno toga imam za pokazati.
Iz Filipa Ivića progovara skromnost, prizemnost i poniznost. Uvijek u službi momčadi, bez obzira branio ili bio na tribini.
'Svašta sam u karijeri prošao'
"Svašta sam u karijeri prošao. Bio sam i na vrhu, prošao ozljede, operacije, svašta nešto, ali reprezentacija je nešto drugo, posebno. Igraju samo najbolji i oni za koje se izbornik odlučio. Evo, sad sam imao peh s okom, zatvorilo mi se, upalilo. Trebao sam biti na kvalifikacijama za OI, ali nažalost nisam. Bio sam out 5 dana. Međutim, Sigurdsson, novi izbornik, ponovno me zvao. Vjerujem da vjeruje u mene i da mogu još sigurno dati obol reprezentaciji. Naravno da je lakše biti na terenu nego na tribinama, jer na terenu možeš pomoći. Dati svoj maksimum. Pomoći dečkima. Da mi je krivo, ne sad zadnje prvenstvo nego možda nekad prije što sam bio na tribinama. Je, krivo mi je. Ali to je sa sportske i ljudske strane nekako normalno."
Nastavio je monolog Filip Ivić...
"Za reprezentaciju Hrvatske uvijek ću davati svoj maksimum, branio zadnjih 5 minuta, ako treba stat na gol, stat ću. To je nešto gdje bi svi igrači trebali spustiti neki svoj ego i podrediti se momčadi. Mislim, nama je Domagoj Duvnjak primjer svima. Kapetan. Čovjek koji je već duži niz godina u reprezentaciji i sa bolovima, sa svim nedaćama koje je imao, on daje uvijek svoj maksimum i uvijek je u službi momčadi. Bez obzira na ulogu. Jako mu je stalo do reprezentacije i Hrvatske kao takve. Uzor je i primjer svima. Ja sam još, imao sma tu sreću, još prije 10 godina igrati sa svim vrhunskim igračima. Od Balića, od Šege, Gojuna, Čupića... kad vidiš koliko se oni svi bore i ginu za taj dres, onda i nama ne bi trebalo biti ništa teško. I te odluke kad se donesu, pa ponekad završiš na tribini, a ne u momčadi, primjer navodim, pregrmiš. Tu si. Daješ maksimum da pokažeš da si zavrijedio biti tu i zaslužio biti na terenu."
'Ne bih se složio to što se pričalo za naše golmane jedno vrijeme'
Filip je nastavio objašnjavati poantu...
"Ali, znate što je u čitavoj ovoj priči najbitnije od svega? Da Hrvatska ima budućnost hrvatskog rukometa u obliku Kuzmanovića i Mandića. Jedno se vrijeme pričalo da Hrvatska nema golmana, ali ne bih se s tim složio. Imali smo Šegu, Alilovića, Pešića, Šunjića i Stevanovića, bio sam i ja tu. Dogodile su se tu raznorazne situacije da na nekim prvenstvima golmani nisu bili na razini."
Je li se trenerski golmanski sustav u Hrvatskoj malo poremetio?
"Mijenjali su se treneri golmana, svašta nešto. Mislim da se sustav toga malo poremetio, da, to mislim. S Kuzmom i Mandom smo dobili budućnost. Nadam se samo da će ostati živi i zdravi, kako se kaže. Jer oboje su dobri golmani, vole raditi i učiti. Samo da nemaju ozljeda. Nadam se da će im se karijere razvijati kako treba. Stariji sam od njih 10 godina, iako se ne osjećam tako. U francuskoj ligi branim konstantno, dobro se osjećam, u dobroj sam formi i tu sam za Hrvatsku uvijek i kad god treba. Za rukomet i reprezentaciju Hrvatske živim, a Zagreb je zauvijek moj klub."
Od kud crpi snagu i u teškim trenucima da ostane fer, korektan i nabrijan za nove uspjeh?
"Nije lako, što si stariji, to je teže, ali ja crpim snagu iz ljubavi prema rukometu i reprezentaciji Hrvatske. Cijela reprezentacija je jedna dobra klapa i atmosfera je uvijek vrhunska. Uvijek ću svima biti podrška, kad treba bit ću tu, nikad neću dati na njih. I da nešto ne ide kako treba. Alilović i Šego su isto tako bili prema meni i naučiš neke vrijednosti što te na kraju izgradi kao čovjeka i golmana."
'Mogao sam ispuniti svoj potencijal još više, ali dogodile su se razne stvari'
Je li Filip zadovoljan svojom karijerom i zašto do kraja nije ispunio svoj enormni potencijal?
"Da, mogao sam ispuniti svoj potencijal još više, ali dogodile su se neke stvari na koje ne možeš utjecati. Svašta se izdešavalo. Stvarno svašta. Period u Zagrebu, odlazak u Kielce. To je klub koji je tad osvojio Ligu prvaka. Bio sam u tom klubu tri godine. Prva godina kad sam otišao u Zagreb je bila odlična. Praktički sam igrao svaki dvoboj 60 minuta. E nakon toga, dogodile su mi se, iako ne volim tražiti opravdanja, ali kad pričamo o tome, dogodile su mi se dvije operacije. Operirao sam koljeno i lakat u istoj sezoni. To je bila sezona 2017./2018. 2017. sam operirao koljeno, 2018. lakat. Od tog perioda, nisam u reprezentaciji bio 4 godine."
Bilo mu je teško, ali nije htio odustati. Odustajanje Filipu nikad nije bila opcija.
"Bilo mi je strašno teško. Još na sve to, sezonu iza, tad je Cupara došao u Zagreb i potpisali su novog igrača, a meni nakon treće godine kazali da mogu ići. Pa je onda Cupara otišao u Veszpream, pa su htjeli da ostanem, a ja onda nisam htio. Ne bi imalo smisla. Nakon toga, Gummersbach me zvao kad mu je trener bio Denis Bahtijarević. Tad me i Zagreb zvao, znači, paralelno. Odlučio sam se za Njemačku. Bilo mi je izazovno više jer do tad nisam igrao u Njemačkoj, a u Zagrebu sam već bio."
Lomio se Filip Ivić...
"Bilo je stvarno 50-50. Neki su govorili da sam se trebao vratiti, ali pukla me Bundesliga, najjača liga na svijetu. Međutim, Gummersbach je vezao sedam-osam poraza i ispao u drugu ligu. Kako sam ja u ugovoru imao stavku da neću doći ukoliko klub ispadne u drugu ligu, pa sam ostao bez kluba. To su bile kvalifikacije protiv Belgije i Švicarske. Bio je to lipanj i Červar je bio trener. Igrali smo u Zadru protiv Srbije i u Švicarskoj protiv Švicarske. Nakon toga 4 godine nisam bio u reprezentaciji."
'Bože daj zdravlja i malo sreće'
Taj mu je period bio težak...
"U tom periodu sam ostao bez kluba. Gummersbach me svakako zvao bio da dođem u drugu ligu, a kako nisam imao opcija, prihvatio sam poziv. A to ljeto smo igrali Final Four s Kielceom."
Znači, iz Final Foura u drugu ligu.
"Onda sam izgubio reputaciju u reprezentaciji. Nakon toga sam potpisao za Celje i tu me nekako vratilo u život. Ali, onda opet, iza Nove godine, veljača-ožujak, operirao sam isti lakat. Moja treća operacija i drugi put lakat. E, tad sam se, nakon toga, vratio u Zagreb i onda mi se, iskreno, ne znam što se izdogađalo. Na početku sezone sam dobio ponudu od Chambéry Savoie HB. U Zagreb sam se vratio po dogovoru s upravom na godinu dana, da ja pomognem njima koliko i oni meni. Međutim, tada je Ivica Obrvan odlučio jednostavno staviti me na tribine. Zašto se sve to tako izdogađalo, ne znam. Ja praktički u Zagrebu godinu dana nisam branio. Samo sam trenirao. Kad su bili Slavić i Mandić. Na početku sezone sam potpisao za Chambéry i sad sam dvije godine ovdje. To me vratilo u život. Prošle sezone sam, po statistici, bio 4 golman lige. Završili smo kao 4. sezonu. Vratio sam se nakon toga u reprezentaciju."
Otkrio nam je i jednu bitnu stvar...
"U Kielceu, Gummersbachu, nisam imao trenera golmana, a ja sam takav da volim raditi i ulagati u sebe i da sam imao nekog, neću reći istog kao Kelentrić, približno sličnog, mislim da bi to sigurno puno drugačije izgledalo. Nešto je moja krivica, nešto krivica drugih, jer neke stvari stvarno nisam zaslužio. Međutim, nekako uvijek krećem od sebe, pa zato i kažem da je tu bilo i moje krivice."
Znači, nema ljutnje?
"Nema, ali što bi i postigao s ljutnjom. Da sam radio neke cirkuse kad mi nije bilo po volji, pa gdje bi me to dovelo... tako se sportaš u jednom momčadskom sportu ne ponaša. Ovako imam svoj obraz i uvijek se mogu pogledati u ogledalo. S nikim nemam nikakav konflikt. Nikad mi nitko nije dao u karijeri i životu. Roditelji su me naučili tim nekim vrijednostima i na tome sam im vječno zahvalan. Sretan sam što se tiče sportske karijere. Fizički se TOP osjećam i branit ću dokle mogu, dok ne padnem s nogu, a to je sigurno još sedam-osam godina. Daj Bože samo zdravlja i malo sreće".
'Tako je sve očito trebalo biti'
Da li Filip Ivić žali za nečim?
"Ne, tako je očito trebalo biti, ali zbog nekih stvari mi je krivo. Žao mi je samo tih operacija koje te sputavaju u nekim stvarima. Teško se poslije toga vratiti. Od iduće sezone igrat ću za Pelistera. Igrat ću EL, borit ćemo se za Ligu prvaka."
Olimpijske igre će biti povratak rukometne reprezentacije Hrvatske na najveću sportsku scenu.
"To je jako bitno. Sigurdsson ima neku svoju viziju, znanje i da se ne opterećuje smilijun nekih drugih stvari. Njemu je bitno samo napraviti rezultat i zbog toga je došao. Donio je jednostavnost, brzinu, imamo takav tip igrača kao što su Martinović, Cindrić, Klarica i Srna. Naravno, tu su i ostali igrači, da sad ne nabrajam. Imamo dosta vremena za pripreme. Da nismo, ne mogu to ni pomisliti, ali slučajno da nismo otišli na OI, to bi bio olimpijski ciklus od 12 godina bez nastupa na OI. To bi bila velika šteta za hrvatski rukomet. Sve je moguće na OI. Olimpijske igre su san svakog sportaša. Ritam će biti ubitačan, ali ako ostanemo zdravi, možemo napraviti rezultat. Hrvatska rukometna reprezentacija uvijek je imala kvalitetu. Da vrijedimo, vrijedimo, a koliko ćemo pokazati, to je na nama".
Kakav golmanski stil gaji?
"Svaki golman ima svoje specifičnosti. Moj uzor su bili Landin i Omeyer. Sviđa mi se njihov stil, ali nikad nisam pokušavao po njima braniti. Drže visinu, dobro se postavljaju, to mi se sviđa. To je kombinacija neke balkanske i skandinavske škole. S Keletom sam puno radio i profilirao me kao golmana. Ono što mi je rekao, usadio, je da ne branim napamet, nego da se postavljam, pratim igru, pokrete tijela, ruke i bloka. Ako, lupam sad bezveze, Hansen deset puta puca u jednu stranu u jednoj utakmici, ne mora značiti da će opet pucati tako i u drugoj utakmici. Za golmana je jako bitno da je fizički i psihički spreman, da ima samopouzdanja. Golmani su specifična biljka. Jesmo dio momčadi, ali smo sami za sebe. Jedinka. Jer smo na golu. Zato je tu trener golmana jako bitan. Kele je taj tip trenera da je uvijek pored gola i stalno priča s tobom", rekao je Filip Ivić i dodao:
'Teže je danas braniti, jer ima više šuteva nego prije'
"Da to što ti govori, da ti uđe u glavu. Spominjem stalno Keleta. Bio je tu i Valter Matošević, isto super trener golmana. Korektno smo surađivali. Hrvatska je dobro pokrivena na poziciji golmana i trenera golmana, a golmani su jako bitni u današnjem rukometu. Teže je danas braniti, jer ima više šuteva nego prije po utakmici. Psihički te to istroši. Da, danas je golmanima teže jer moraju biti više fokusirani, do krajnjih granica, više nego prije zbog većeg broja šuteva po utakmici", zaključio je Filip Ivić.
