Denis Špoljarić, proslavljeni bivši hrvatski rukometaš, legendarni "ministar obrane", pomoćnik izbornika srebrnih hrvatskih rukometaša sa Svjetskog rukometnog prvenstva, gost je u novom podcastu Net.hr-a. Po prvi put Špoljarić je pričao o nekim stvarima iza kulise nakon velikog uspjeha za hrvatski rukomet i sport. Kakvu su dojmovi dva tjedna nakon osvajanja srebra na SP-u i što, u biti, ova medalja znači za hrvatski rukomet? Što se stvarno događalo iza zatvorenih vrata srebrnih hrvatskih rukometaša, što je bilo ključno za uspjeh na SP-u i zašto je u reprezentaciji za neke stvari vladao "zakon šutnje"? Pričali smo s njim malo više od 40 minuta i to nisu bile jedine teme. Prošli smo s njim dosta toga...
"Veliki je ovo uspjeh za čitav hrvatski sport, ne samo rukomet. Drago mi je da vidim i ljude da su zadovoljni, svi te zaustavljaju kao prije 15-20 godina, pitaju te nešto, zanima ih, čestitaju ti, govore kako je bilo lijepo, koliko su ispunjenog srca sad. Lijep osjećaj, a za rukomet ovo srebro znači stvarno puno, ali ne samo za rukomet nego za čitav sport i državu. To je neki lanac koji se uvijek okreće i nešto dobro donosi rukometu. Evo, kod mene u Zaprešiću se upisalo tridesetak novih klinaca, neka ih za godinu dana ostane pet to je super, to je TOP. Tako je vjerojatno u cijeloj Hrvatskoj. Prepoznaju ljudi to i djeca, uspjeh reprezentacije nosi uvijek nešto dobro", rekao je Denis Špoljarić.
Ono što je možda i važnije od samog rezultata je je da ova reprezentacija ima odličan potencijal što je samo dokaz da u Hrvatskoj itekako dobro rade s mladim igračima...
"Je, dosta smo mlada reprezentacija. Prije samog prvenstva plan je bio malo drugačiji, ono, Duvnjak lijevi vanjski, zamjena Srna, Cindra, Mandić, onda nam se dogode ozljede. Što sad? Nema plakanja... ubacili smo mlade i promjenili koncepciju. Mladi su uletjeli u prvi plan i guraj. I super su dečki izgurali. Reprezentacija ima budućnost deset godina na svim pozicijama. Mlada smo ekipa, baš jesmo".
Denis Špoljarić i Dagur Sigurdsson
Ovo što je Denis Špoljarić rekao dokaz je da smo bez sumnje svjetski prvaci u improvizaciji i prilagođavanju situaciji u datom trenutku...
"Moralo se, ali nije bilo lako. Jer, kad igraš doma u Hrvatskoj na leđima imaš par vreća cementa, što ako se nešto dogodi krivo? Znaš da moraš doći do četvrtfinala, polufinala, ako ispadneš u polufinalu opet ne valja, znaš kakvi smo mi. Da, nije lako, ali tim klincima, dečkima je to veliko iskustvo koje je za budućnost TOP".
Domagoju Duvnjaku je ovo Svjetsko prvenstvo bilo posljednje veliko natjecanje za Hrvatsku, posljednji ples i to je dodatno motiviralo hrvatske rukometaše...
"Još na to se Duvnjak ozlijedio, dečki su vidjeli da mu nije lako, da ne može 100%, onda su tu dali još više od sebe i drugi. Evo recimo, što se tiče Dagura Sigurdssona, niti u jednom trenutku nije spomenuo medalju, od prvog dana. Govorio je idemo utakmicu po utakmicu, pokušat ćemo ispraviti jednu malu sitnicu, jedan posto za drugu utakmicu, pa za treću i tako... Nismo razgovarali o medaljama, naravno da je u podsvjesti ta medalja negdje tu. Kad se stvorila dobra atmosfera i jedna kemija među njima, sve je onda bilo lijepo. Nije bilo ni jedne ružne riječi u mjesec i pol dana, nije to malo, dvadesetak - tridesetak muških ljudi pod pritiskom, nije to lako. Izgurali smo to ne znam ni sam kako, ali TOP, dobro".
Denis Špoljarić tvrdi kako sukoba između Cindrića i Sigurdssona nije bilo i kako su se svi smijali medijskim napisima o tome.
"Svi smo zajedno bili tamo i dečki i ono, ručak, večera, smijali smo se tim napisima. I Cindra i Dagur. Pričali normalno. Naravno, ima neka procedura. Nekog nešto boli, imamo doktora svog, on ga odvede na snimanje, vrati se u sobu i nama doktor prenese situaciju kakva je. Mi smo jednostavno pričali s Cindrom i rekli mu - Cindra, kad budeš osjećao da možeš trenirati, javi se i to je to. Dogodilo se da nije mogao i nema veze, ali je bio s nama. Odradio je tu jednu utakmicu i ponovno dobio udarac u isto mjesto. Tako je, kako je, protiv toga ne možeš."
Dagur Sigurdsson je ovim srebrom izbio adute iz ruke onima koji nisu bili sretni što je upravo on došao na izborničko kormilo reprezentacije...
"Što se može, ima i takvih. On nije da razumije hrvatski jezik, meni je rekao da ću mu prevađati sve. Neke stvari mu niti ne mogu prevađati, ne da mi se, ručne stvari neke, neću ni spominjati tko je to govorio, nebitno. On ti uvijek meni kaže - mene ti to ne zanima. Idemo raditi svoj posao pa kako bude. Ljudi su ga zavoljeli nakon ovog, a on kad je prvi dan došao rekao je kako je došao u Hrvatsku zbog toga što vi imate srce. Mi Islanđani nismo više kao Šveđani, Norvežani, Danci, mi imao srce kao i vi Hrvati. Zato sam ja došao tu, zato me ovo privlači. Čovjek je gledao naše repke i prije i vidio da mi imamo nešto drugo. I fasciniran je našim navijačima, nije to kao u njemačkoj, pljeskanje, kazališna publika, nego je kod nas kad se stvar malo zalaufa, zakotrlja, onda gori sve. Ono što se dogodilo na Trgu Dagur nikad nije vidio niti doživio. I u svlačionici dok smo bili, dok smo se pripremali, sve se treslo. I s busom dok smo išli iz Karlovca, one baklje i sve, on je samo rekao - što je ovo, jel to moguće?! I doček taj... on je mislio bit će to malo oko aerodroma i to je to. Ja mu kažem: Dagur, slušaj. Vidi sad ovo, a tu za sto metara ćeš vidjeti nešto drugo. On kaže meni - ma daj. Kad smo došli na to mjesto, on je samo rekao wow, što je ovo, vi Hrvati niste normalni."
Špoljarić nam je otkrio i kako je naglasak na sastancima bio da kad Hrvatska gubi, da ne gubi glavu. Na Olimpijskim igrama je Hrvatska u nekim susretima gubila dva - tri razlike i raspadala se. Teško smo se vraćali...
"Dagur je govorio nema veze, igramo dalje, suparniku će isto doći crna rupa pa ćemo se vratiti. Gubimo tri razlike? Nema veze, igramo svoju igru i dalje. To su oni nekako i prihvatili i kad smo bili u minusu nismo se predavali i nagradilo nas je na kraju."
Obrana 5-1 je bila sjajna. Kad se došlo na ideju koristiti je više nego inače i kad je pao dogovor?
"U studenom smo Dagur i ja gledali Leipzig par utakmica, Marko Mamić igra dosta tamo na toj poziciji prednjeg u toj 5-1 obrani, malo drugačije igra nego što je normalna ta 5-1 obrana. On je krakat, velik, ogroman. Rekli smo da to moramo implementirati u naš sustav, sistem, da imamo kao adut, ako bude trebalo. Isto tako, morali smo paziti, morali smo paziti da to nitko ne vidi, da ne čuje, da ne procuri u javnost i da naši suparnici to ne vide. Morali smo skrivati neke stvari, da kamere ne snime, da se ne priča vani. Dečki su znali da moraju biti tiho. Nismo čak puno ni mogli raditi jer su uvijek kamere bile oko nas, svi su nas pratili, sve se snimalo i gledalo. Samo smo jedno 5 do 6 treninga odradili tu obranu 5-1. I čuvali smo ju do onog trenutka kad je bilo bitno. Dagur je od početka govorio kako njegovi Islanđani ne znaju igrati na 5-1 obranu i to moramo staviti u naš sustav i tako je i bilo. Pomoglo nam je puno. Morali smo skrivati neke stvari jer brzo se ekipe prilagode. Da su vidjeli, odradili bi i oni dva do tri treninga, postavit će si akcije na tu obranu, pronaći formulu za napadati. Ovako nisu imali vremena, nisu možda ni razmišljali o tome jer smo i na OI i kasnije, kao i na SP-u, više - manje smo igrali 6-0 obranu."
O čemu smo sve razgovarali s Denisom Špoljarićem pogledate u priloženom videu gore.
POGLEDAJTE VIDEO: Patrik Ćavar u podcastu Net.hr-a kod Silvija Maksana prekinuo šutnju nakon 22 godine: 'Nije istina da sam odbio igrati za reprezentaciju'
