Pokazalo se da je i on bio pozitivan, ali se još uvijek ne zna na koju je zabranjenu supstanciju. U najgorem slučaju Ademiju (24) prijeti čak četiri godine suspenzije. A dok rođeni Šibenčanin koji nije dočekao pravu priliku u hrvatskoj reprezentaciji, pa je odlučio igrati za Makedoniju, čeka eventualnu kaznu, mi smo se prisjetili još nekoliko slučajeva dopinga koji su posljednjih godina potresli naš sport.
Sandra propustila SP
Za početak treba podsjetiti da Ademijev slučaj nije jedini u kojem je Dinamo spominjan u kontekstu dopinga. U listopadu 1998. vratar Tomislav Butina i australski napadač hrvatskog porijekla Mark Viduka odbili su nakon derbija protiv Hajduka pristupiti doping-kontroli. Baš kao i danas, Hrvatski nogometni savez je i tada bio 'obojan' u plavo, pa ni zagrebački klub ni njegovi igrači nikada nisu kažnjeni.
Tomislav Butina
Najviše pozornosti svakako su privukle 'optužnice' ispisane protiv atletičarke Sandre Perković i tenisača Marina Čilića. Oboje su iz toga izašli jači, pa su tako prošle godine stajali jedno do drugoga na pozornici na kojoj su se dijelile nagrade najboljim hrvatskim sportašima. Za Sandru se neugodne vijesti došle u lipnju 2011. godine. Tada je već bila europska prvakinja u bacanju diska i glavna favoritkinja za zlato na nadolazećem Svjetskom prvenstvu u Daeguu. No, rezultati doping-testova provedenih na mitinzima u Rimu i Šangaju pokazali su prisutnost nedopuštenog stimulansa metilheksanamina u njezinu tijelu i Zagrepčanki se u trenutku srušio sav svijet.
Pravdala se da je zabranjenu supstanciju unijela u tijelo ne znajući da je u energetskom piću koje je naručila iz Amerike. No, pravila su jasna, sportaši su odgovorni za sve što konzumiraju, dužni su provjeriti sastojke svih napitaka i lijekova, pa Sandra nije mogla izbjeći kaznu. No, budući da metilheksanamin nije sredstvo koje može pomoći u njezinoj disciplini, za našu je atletičarku to bila olakotna okolnost, pa je suspendirana samo na šest mjeseci. Propustila je SP, ali u godinama koje su slijedile je osvojila olimpijsko, svjetsko i još dva europska zlata, pa je priča o dopingu danas praktički zaboravljena.
Čilićeve muke s glukozom
Sličnu je pogrešku poput Sandre napravio i Marin Čilić. Kad se 2013. povukao usred Wimbledona zbog navodne ozljede, nitko nije sumnjao da se u pozadini skriva nešto drugo. No, mjesec dana kasnije je objavljeno da je pao na doping-testu zbog uzimanja preparata u kojem je bio i zabranjeni niketamid. Čilić je tvrdio da je poslao majku u ljekarnu po glukozu, a ona mu je donijela preparat sličan onome koji je ranije koristio i koji je bio 'čist'.
Mama, naravno, nije snosila posljedice, ali je sin suspendiran na devet mjeseci. Kaznu mu je naknadno Sportski arbitražni sud reducirao na četiri mjeseca, a nešto kasnije se pojavila priča da Međugorac uopće nije bio pozitivan na niketamid nego na njegov marker koji nije na popisu zabranjenih sredstava. Kako god bilo, Marin je izgubio četiri mjeseca, ali satisfakciju je dočekao sljedeće godine osvajanjem US Opena.
Strahijin tumor, a ne doping
Najneobičniji je vjerojatno slučaj plivača Marka Strahije. U njegovu je tijelu u lipnju 2002. pronađena povišena razina hormona hCG-a što može upućivati i na postojanje tumora. Strahija je prošao liječničke preglede koji nisu pokazali ništa sumnjivo, pa je 2003. dobio dvogodišnju kaznu. Po njenu se isteku vratio u bazene, da bi 2007. opet bio pozitivan na hCG. Novi liječnički testovi tada su otkrili da ima tumor testisa zbog čega je završio na hitnoj operaciji. Međunarodna plivačka federacija poništila je suspenziju i očistila ga od prijašnjih sumnji, pa je na kraju nastupio na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008.
Marko Strahija
Osim Sandre Perković, u atletici je bilo još nekoliko slučajeva dopinga. Godinu dana nakon Igara u Pekingu, objavljeno je da je 800-metrašica Vanja Perišić bila pozitivna na krvni doping (CERA) zbog čega je na dvije godine udaljena sa sportskih borilišta. Dvogodišnju suspenziju u ovom trenutku, do kolovoza sljedeće godine, odrađuje hrvatski rekorder u bacanju diska Martin Marić u čijem je urinu lani utvrđena prisutnost anaboličkog agensa ostarina i njegovih metabolita.
Uoči Svjetskog rukometnog prvenstva u Njemačkoj 2007. za doping je optužen Davor Dominiković. Njegov B-uzorak je, međutim, bio negativan na zabranjeni stimulans, ispostavilo se da je došlo do pogreške, pa ja ipak zaigrao u drugom dijelu natjecanja.
Joto 'punjena patka'
Šok je na Europskom prvenstvu u Portugalu 2004. doživio i napadač hrvatske nogometne reprezentacije Ivica Olić u čijem je uzorku pronađen nedopušteni metilpresnisolon. Sporna je supstancija bila sastojak injekcije protiv bolova koju je Olić primio prije puta, ali administrativnom pogreškom lijek nije prijavljen Liječničkoj komisiji UEFA-e. Napadač je oslobođen krivnje, a Hrvatski nogometni savez je platio 6600 eura kazne zbog nepoštivanja procedure.
Ivica Olić na utakmici s Brazilom na SP-u u Njemačkoj 2006.
Mnogi su vjerojatno zaboravili da je naš košarkaški reprezentativac Krunoslav Simon 2009. bio pozitivan na diuretik indapamid koji je unio u tijelo u lijeku za reguliranje krvnog tlaka. Tvrdio je da mu liječnici u klubu i reprezentaciji nisu rekli da lijek sadrži zabranjenu supstanciju, a Hrvatski košarkaški savez ga je suspendirao na dva mjeseca.
Nakon što je kupljeni Bugarin Nikolaj Pešalov donio Hrvatskoj olimpijsko zlato u dizanju utega, stigao nam je i njegov sunarodnjak Joto Jotov. Taj je, međutim, bio 'punjena patka', Bugari su nam ga fino podvalili. Nema što nije pronađeno u njegovom tijelu na Mediteranskim igrama 2001. u Tunisu, pa je morao vratiti obje zlatne medalje.
Za kraj podsjetimo i da je nekoliko hrvatskih sportaša bilo suspendirano zbog uživanja marihuane. Najpoznatiji su svakako slučajevi vaterpolista Marija Oreba i Višeslava Sarića. Prvi je pao uoči OI u Sydneyju, a drugi nije ništa naučio iz njegova primjera, pa je i on uhvaćen godinu dana kasnije na spomenutim Mediteranskim igrama u Tunisu. Iz vaterpola nam dolazi i jedan od zadnjih slučajeva. Naš zlatni olimpijac Nikša Dobud suspendiran je jer se nije odazvao na doping-kontrolu. Tvrdio je da je u pitanju nesporazum, ali nadležna tijela nisu imala milosti.
(Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama od 24. listopada)
