Kada se priča o uspješnom periodu određene sportske selekcije, često se koristi izraz "zlatna generacija“. Taj bi izraz trebao odvojiti tu skupinu igrača kao neku posebnu – drukčiju i uspješniju od onih ranijih.

Utakmicu Hrvatska - Farski otoci u petak od 20.45 u tekstualnom prijenosu možete pratiti na portalu Net.hr. 

U nogometu je taj pridjev "zlatna“ najčešće dan onim reprezentacijama koje nisu tradicionalno velike ili uspješne, pa je tako „prva“ zlatna generacija bila ona Mađarske iz 1950-ih, u kojoj su igrali Ferenc Puskás, Sándor Kocsis i drugi, a njoj možemo pridodati i Lászlóa Kubalu, koji je igrao za Španjolsku nogometnu reprezentaciju. Ta je Mađarska 1954. bila u finalu Svjetskog prvenstva, a Mađari su bili toliko dobri tih godina da je taj poraz prozvan „čudom iz Berna“. Malo recentniji primjer je reprezentacija Belgije, koja je taj pridjev nosila od 2014. do 2022., kada su za momčad igrali Thibaut Courtois, Eden Hazard, Kevin De Bruyne, Romelu Lukaku i brojni drugi talenti, a imala ga je i generacija Jugoslavije s kraja 1980-ih, koja je osvojila Svjetsko prvenstvo mladih 1987. u Čileu i bila juniorski viceprvak Europe 1990. Nju su činile ponajveće zvijezde hrvatskog, ali i nogometa općenito: Zvonimir Boban, Alen Bokšić, Robert Prosinečki, Igor Štimac i Davor Šuker – svi su oni bili „Čileanci“, kao i Predrag Mijatović, Siniša Mihajlović, Dejan Savićević i Darko Pančev. Upravo je ta generacija bila okosnica Hrvatske koja se 1998. predstavila svijetu i osvojila broncu u Francuskoj.

Srebro zlatnog sjaja

Nakon te bronce hrvatska se nogometna reprezentacija dugo tražila. Mnogi su očekivali velike stvari 2008., kada su u reprezentaciji bili Luka Modrić, Ivan Rakitić, Mladen Petrić, Eduardo da Silva i braća Kovač, između ostalih, ali poraz protiv Turske u četvrtfinalu i danas proganja brojne navijače Vatrenih. I tako, s teretom dvadeset godina optimizma i gotovo bez uspjeha, Hrvatska se kvalificirala na Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine nakon doigravanja s Grčkom. Očekivanja nakon 20 godina muke nisu bila velika, iako su brojni hrvatski reprezentativci igrali u velikim klubovima. Prolazak grupe po prvi put nakon 1998. za mnoge je tada bio uspjeh, a sve više od toga bonus. I onda je krenulo – 2:0 protiv Nigerije, pa 3:0 protiv Messijeve Argentine i 2:1 protiv Islanda, pa izbacivanje Danske nakon jedanaesteraca i Rusije u četvrtfinalu na isti način. Povijest je bila izjednačena – u najgorem slučaju igramo utakmicu za broncu.

I dođe ta utakmica s Engleskom, i Kieran Trippier već u petoj minuti fenomenalnim udarcem iz slobodnjaka dovodi Englesku u vodstvo. No lopta je očito te 2018. bila na našoj strani, te smo, kao i protiv Danske i Rusije, najprije izjednačili za produžetke, ali onda i zabili za preokret. Ovog puta nema jedanaesteraca, povijest je nadmašena – Hrvatska igra finale Svjetskog prvenstva. Ondje nas je čekao krvnik iz '98. – Francuska – koja je opet bila bolja. I to je trebalo biti to – kraj zlatne generacije. Nakon najvećeg uspjeha u povijesti i dočeka na trgu, na koji je došlo „pola države“, od reprezentacije su se umirovili Mario Mandžukić, Vedran Ćorluka i Danijel Subašić, dok je kapetan Luka Modrić imao 32 godine i rijetko tko je mogao zamisliti da će igrati četiri godine kasnije u Katru. Slijedilo je blijedo Europsko prvenstvo koje se, zbog pandemije koronavirusa, igralo 2021. i na kojemu je hrvatska reprezentacija ispala u šesnaestini finala od osvajača Španjolske, pa onda i reprezentativna mirovina još dvojice zlatnih: Šime Vrsaljka i Ivana Rakitića.

Foto: Dalibor Urukalovic/pixsell

POSLJEDNJI PLES /

Pogledajte s kim bi Hrvatska mogla igrati u skupini Svjetskog prvenstva u Sjevernoj Americi

I tako, na otvaranju Svjetskog prvenstva u Katru protiv Maroka, igrala su samo četvorica Vatrenih koji su bili starteri u finalu četiri godine ranije – Luka Modrić, Ivan Perišić, Marcelo Brozović i Dejan Lovren. Ta je utakmica završila neriješeno, kao i ona protiv Belgije u trećem kolu, dok je Hrvatska u drugom kolu pobijedila Kanadu. I tako je, nakon osrednje izvedbe u grupi, stigla osmina finala protiv Japana. I kao i u Rusiji – opet penali i opet prolazak dalje. Ta pobjeda nam je donijela Brazil, koji je napadao cijelu utakmicu, no nije uspio, i utakmica je otišla u produžetke. Tada je Neymar zabio i u 105. minuti Brazilcima zagolicao maštu kako će opet biti nogometna sila, ali onda se ukazala Dinamova veza – Mislav Oršić kao asistent i Bruno Petković kao strijelac pogotka koji je utakmicu doveo do penala. Ako čitate, možete pretpostaviti kako je završilo. Obrana Dominika Livakovića i promašaj Marquinhosa izbacili su Brazil s prvenstva, a Hrvatsku po drugi put u četiri godine odveli u polufinale. Ondje smo izgubili od osvajača Svjetskog prvenstva, Argentine, s 3:0, no u utakmici za treće mjesto Vatreni su slavili 2:1 golovima Mislava Oršića i tada dvadesetogodišnjeg Joška Gvardiola.

Nakon bronce u Katru mnogi su mislili da će tridesetsedmogodišnji kapetan uzeti predah i završiti karijeru s reprezentacijom. No, on je ostao. Slijedilo je EURO 2024., gdje je hrvatska reprezentacija (opet) podbacila i završila natjecanje u skupini, nakon kojeg se umirovio Marcelo Brozović, a mnogi su očekivali da će otići i Luka Modrić i tako zaključiti priču o „zlatnoj generaciji hrvatskog nogometa“. Jedna od uspješnijih zlatnih generacija ikad, ali, kao i Mađarska, Jugoslavija i Belgija prije, hrvatska zlatna generacija završila je bez da je osvojila zlato... Ili da li je?

Novi početak

Naime, Luka Modrić se nije umirovio. Naš je mlađahni četrdesetogodišnjak ostao uz reprezentaciju i sada je vodi prema novom velikom uspjehu. Hrvatska se gotovo sigurno kvalificirala na Svjetsko prvenstvo u Sjevernoj Americi, a od „Rusa“ će se Modriću tamo pridružiti samo Andrej Kramarić, Ivan Perišić, Mateo Kovačić i Dominik Livaković. Izbornik koji je predvodio zlatnu generaciju, Zlatko Dalić, već je osam godina na klupi Vatrenih te je već sada rekorder po broju vođenih utakmica. Iako mu brojni navijači (s pravom) zamjeraju neke odluke, uspjeh mu ne može nitko oduzeti. A kada kažem uspjeh, tu ne mislim samo na osvojeno srebro i broncu, već i na bezbolnu tranziciju generacija.

DUGI RAZGOVOR /

Dalić u miru Rujevice priprema novu taktiku i sustav: Jednom je igraču davao posebne upute

I time dolazimo do glavne teme ovog članka – je li zlatna generacija hrvatske završila? To je veoma teško za odgovoriti, no to na kraju krajeva i nije bitno, jer slijedi nova, možda još i sjajnija generacija. Hrvatska je blagoslovljena kao nikad prije igračima koji u svojoj mladenačkoj dobi igraju u najboljim svjetskim ligama. Joško Gvardiol (23) se već u Katru dokazao kao talent, a danas je neizostavan dio planova Pepa Guardiole, Luka Vušković (18) je starter u bundesligaškom velikanu HSV-u, a Josip Stanišić (25) dio Bayerna koji „melje sve pred sobom“. Tu su i Petar (22) i Luka (23) Sučić, ali i Toni Fruk (24). Ne treba zaboraviti ni igrače koji još nisu debitirali za reprezentaciju, kao što su Adriano Jagušić (20), Moris Valinčić (22) ili Patrice Čović (18), koji je ove sezone skupio 202 minute u Bundesligi. Ima još mnogo igrača koje bi se mogli izdvojiti, no ova trojica zaslužuju biti posebno istaknuta. Dinamov Leon Jakirović (17) već od svog debija protiv Slaven Belupa kao šesnaestogodišnjak slovi kao jedan od najvećih talenata ne samo Dinama, već hrvatskog nogometa općenito, dok su tu i dvojica hajdukovih bisera – Luka Hodak (19) i Branimir Mlačić (18). koji se se nedavno, zajedno s Vuškovićem, našao u kategoriji najboljih mladih igrača u igri glavom.

Dakle, je li zlatna generacija gotova ili tek započinje? Ne znamo, ali znamo da nema straha za budućnost. Sada slijede Farski otoci i Crna Gora a jednim bodom u te dvije utakmice opet idemo na Svjetsko

Hrvatsku nogometnu reprezentaciju i kvalifikacije za SP 2026. možete gledati na kanalu NOVE TV na platformi VOYO

POGLEDAJTE VIDEO: Zlatko Dalić polagano počeo otkrivati karte za petak