Iako uz dosta muke i uz tu neizbježnu dramu koja nas prati već godinama, hrvatska nogometna reprezentacija izborila je izravan plasman na Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. godine, a izbornik Zlatko Dalić postao je prvi izbornik u povijesti hrvatske koji je reprezentaciju odveo tri puta zaredom na veliko natjecanje.
Reprezentativci sada imaju godinu dana za pripremu jer Mundijal se održava od kraja studenoga do sredine prosinca sljedeće godine, a Dalić je odmah nakon utakmice s Rusijom na Poljudu najavio kako ćemo na SP-u možda gledati neku sasvim novu Hrvatsku, odnosno, najavio je moguću promjenu formacije.
"Pokušat ćemo s trojicom braniča, trebat će nam za Svjetsko prvenstvo da se jako dobro pripremimo, neće biti puno termina za uigravanje, od Hrvatske moramo očekivati velike stvari, ali oni ne mogu napraviti rezultat bez ovih starijih igrača", rekao je Dalić.
Nova formacija
U formaciji 3-5-2 Hrvatska nije igrala petnaestak godina, dakako, pričamo o kontinuitetnom korištenju te formacije. Dalić je povremeno u svom mandatu znao izletjeti s 3-5-2 formacijom, ali tada nije imao igrače koji bi mu tu formaciju i sustav mogli iznijeti i obično je vrlo brzo odustajao od ideje da igra s trojicom u zadnjoj liniji. Međutim, sada ima.
Početkom rujna pisali smo o tome da Hrvatska sada ima idealne igrače za postavu 3-5-2 i da je samo pitanje vremena, i odlučnosti, kada će Dalić početi razvijati igru u toj formaciji. Izgleda da je Dalić konačno i odlučio prebaciti se na novi sustav, a probat ćemo pojasniti i zašto.
Prije svega, većina nogometaša koje Dalić sada ima na raspolaganju i još poneki koje ima u vidu, u klubu igra u toj formaciji ili u nekom obliku formacije s trojicom u zadnjoj liniji. Počnimo upravo od ključnih pozicija, onih stoperskih. Najveća uzdanica u toj formaciji bit će Joško Gvardiol, jedan od najboljih mladih braniča na svijetu, ponajbolji obrambeni igrač RB Leipziga i jedan od ključnih igrača u reprezentaciji u ovom jesenskom ciklusu kvalifikacija za SP.
Gvardiol ključan
Gvardiol u Leipzigu igra uglavnom središnjeg braniča u formaciji s trojicom odozada, ali kod Dalića će gotovo sigurno igrati na onoj poziciji koja mu najviše odgovara, poziciji lijevog stopera. No, prije svega Gvardiol je važan za Dalića jer je riječ o vrhunskom i profinjenom modernom stoperu.
Od modernih stopera očekuje se aktivna igra s loptom u ranoj fazi napada, moraju znati poslati dugu loptu, moraju igrati okomito, moraju tražiti dubinu, moraju znati prebaciti težište na protivničku polovicu. Gvardiol može sve to, pa još i više. Joško je najkompletniji branič u reprezentaciji i briljira u svim segmentima obrane i napada, a posebice napada jer, baš eto, zna iznijeti loptu, igra okomito, zna kombinirati i kroz sredinu i po boku, zna proigrati, zna dati fantastičnu dugu loptu i dijagonalu, jak je u duelu i solidan u skoku, sjajno čita igru i pokriva golemi prostor te se vrlo brzo sinkronizira s ostatkom suigrača u obrani.
Dalić itekako dobro zna što može očekivati od Gvardiola i sam je kazao kako u njemu upravo vidi lidera obrane u budućnosti. "Joško Gvardiol je iznenađenje, mi smo na Euru prošli grupu, a to je bio cilj, a na njemu smo dobili Gvardiola. On će biti nositelj Hrvatske u obrani, ako bude pravi, ako ga ne prebaci, sljedećih deset godina", rekao je Dalić nakon završetka kvalifikacija.
Tko uz Joška?
Osim Gvardiola, Dalić ima i sve boljeg Duju Ćaleta-Cara. Ćaleta-Car ove sezone sjajno igra u Marseilleu i to baš u formaciji s trojicom u zadnjoj liniji i može pokrivati poziciju desnog stopera, kao i centralnog stopera. Kao i Gvardiol, Ćaleta-Car je dobar na lopti, može igrati na 30-35 metara od gola, može odigrati prvu fazu i započeti kreaciju napada. Isto tako odličan je u skoku, priključuje se napadu, doduše nije baš tako brz kao Gvardiol, ali već ima određenu kemiju s njim i vrlo se dobro slažu kada igraju u paru.
Trećeg stopera vrlo će vjerojatno igrati Dejan Lovren. Lovren je prekaljeni branič i vjerojatno neće trebati bog zna koliko dugu adaptaciju na ovu formaciju, a gotovo sigurno će zaigrati na poziciji centralnog stopera. Centralni stoper nema toliko velik radijus kretanja kao lijevi i desni stoper koji će morati zatvarati i bočne poziciji kada to situacija bude iziskivala, no Lovren je zbog neke sasvim druge stvari vrlo važan za reprezentaciju. Lovren ima određenih mana, poput recimo kašnjenja prilikom vraćanja u obranu, razbijanja ofsajd-zamke, zna se loše pozicionirati u kontri i katkada iz nekog razloga slabije čita igru, pogotovo kada bi bio daleko od gola. No, ono što Gvardiol i Ćaleta-Car nemaju, Lovren ima, a to je liderska crta i vokalnost i to je nešto što je itekako potrebno obrani i zbog toga bi on možda bio najbolje rješenje za centralnog stopera.
Ova bi trojica u 3-5-2 formaciji trebala riješiti jednu od najvećih boljki reprezentacije. Budu li igrala njih trojica, više neće biti potrebe da se veznjaci spuštaju u zadnju liniju i iznose loptu, već će moći ostati na svojim pozicijama, odnosno, izlaskom braniča sve do centra s loptom, veznjaci će se moći pomaknuti za deset ili 15 metara bliže protivničkim vratima. Samim time veznjaci će biti bliže napadačima i moći će bolje kombinirati s njima i ulaziti u završnicu.
'Wing bekovi'
Osim braniča, Dalić sada ima i popularno zvane "wing bekove". S lijeve strane je vrlo dobro popunjen. Borna Sosa i Ivan Perišić igraju tu poziciju vrhunski, s tim da Perišića, ako želi može i postaviti na poziciju drugog napadača i tako odigrati i sa Sosom i s njim. O Sosi ne treba puno govoriti, čovjek je prototip modernog beka, igra po cijeloj okomici, ima onaj bekemovski centaršut, posjeduje suludu moć ponavljanja i može 90 minuta jurcati iz obrane u napad i ponavljati radnje.
Mali problem mogla bi biti desna strana. Tamo Dalić ima samo Josipa Juranovića, koji je sjajno igrao tu poziciju u Legiji u formaciji 3-5-2, ali ga u Celticu sada koriste na poziciji lijevog beka. Juranović je sjajno rješenje za poziciju desnog "wing beka", ali Dalić mu tek mora pronaći alternativu. Možda će to biti Josip Stanišić iz Bayerna, ali njegov set vještina više odgovara igri stopera nego beka, a pogotovo beka koji mora djelovati i kao krilo. Nismo zaboravili niti na Šimu Vrsaljka, ali on pod hitno mora pronaći ili novi klub ili puno bolju formu, ako želi da ga Dalić uzme u obzir.
Spomenimo usput kako je Dalić promijenio i politiku selekcije. Od sada više neće zvati igrače koji ne igraju ili nisu u formi, što ranije baš i nije bio slučaj.
"Imamo slatke brige, ali i težak posao za igrače, svi će se morati potruditi za mjesto u Kataru, ići će oni najbolji, u najboljoj formi, koji se budu u ponašali u skladu s pravilima reprezentacije, to me veseli, izbor će biti težak", rekao je Dalić.
Vezni red nije problem, ali napad...
Nadalje, vezni red je u toj formaciji slatka briga za Dalića. Na te tri pozicije u sredini može staviti koga god želi i teško da će pogriješiti. No, nekako mislimo da će mu igrati Luka Modrić, Marcelo Brozović i Mateo Kovačić, a ima i pregršt alternativa u Nikoli Vlašiću, Mariju Pašaliću, Lovri Majeru, Luki Ivanušecu i koga god već bude priključivao svom standardnom popisu. U sredini će mu gotovo sigurno jedan od trojice biti na isturenoj poziciji, onoj polušpice. Nagađamo kako bi to mogao biti baš Luka Modrić jer Kovačiću više odgovara igrati na poziciji centralnog veznog gdje igra i u Chelseaju, a opet velimo, izbornik ima toliko igrača na izboru da će mu to biti najmanji problem u ovoj formaciji.
I sada dolazimo do kritične pozicije, one napadača. Kazali smo već ranije da bi jednu od dvije pozicije u napadu mogao obavljati Ivan Perišić, jer na poziciji "wing beka" ipak je ponešto bolji Borna Sosa. No, Dalić već dulje vrijeme ima kroničnih problema s pronalaskom golgetera i one prave "devetke". Idealno bi bilo kada bi Bruno Petković održao formu i kada bi poštovao sve Dalićeve zadatke, odnosno, da se drži zadnje trećine terena, ako je moguće kaznenog prostora, da koristi svoju kombinatoriku, vrhunsku duel igru, visinu i pokretljivost kako bi razbijao zadnju liniju, spuštao lopte igračima i na koncu zabijao.
Petković, ako će se držati Dalićevih instrukcija, može igrati, de facto, s bilo kime. Odgovarao bi i Andreju Kramariću i Marku Livaji i Ivanu Perišiću, pa na koncu i Mislavu Oršiću, ako će još biti tu, Josipu Brekalu i da ne nabrajamo dalje. Petković svima njima, ako će igrati kako će Dalić tražiti, može omogućiti veću slobodu kretanja, može zadržati loptu, igrati okrenut leđima golu, namjestiti im priliku za udarac, proigrati ih na malom prostoru, odigrati kakav dupli pass. Sve u svemu Petković bi morao igrati, ali pitanje je s kim. Nagađamo ipak kako će to biti Kramarić.
Opasnija Hrvatska
Sve u svemu, Hrvatska bi u ovoj formaciji, s ovim igračima, mogla biti izuzetno opasna, ofenzivna, okomitija. Igra bi se svakako mogla ubrzati, mogli bi se bolje eksploatirati neki prostori na terenu koji su do sada bili slabo korišteni, upravo zbog nisko postavljene obrane koja je rijetko sudjelovala u napadu i spuštenog veznog reda koji im je mogao pomagati te posljedično i tog golemog brisanog prostora između linija.
Ova bi formacija mogla biti pun pogodak na SP-u između ostalog i zbog toga što ostale reprezentacije nisu navikle da Hrvatska igra u tom sustavu i protivnici će teže pronaći brz i adekvatan odgovor na tu novu igru Hrvatske. Važno je samo da Dalić ustraje u svojoj novoj ideji i da se dečki do Mundijala uspiju uigrati i stvoriti barem neke automatizme i mehanizme u igri.
Svakako ćemo ovom prilikom naglasiti kako nam se izuzetno sviđa rad Zlatka Dalića u posljednje vrijeme, uvođenje novih igrača, uspostavljanje meritokracije, sada i uvođenje novog sustava, pa onda i ta odrješitost, discipliniranost i odlučnost prilikom donošenja odluka. Jedino što preostaje jest da Dalić u svojim idejama ustraje do kraja, pa što bude.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
