U Zagrebu je u 88. godini života nakon duge i teške bolesti preminuo bivši hrvatski nogometni izbornik Miroslav Ćiro Blažević. Hrvatska tuguje za trenerom svih trenera - čovjekom koji je svojim radom oplemenio najvažniju sporednu stvar na svijetu u Hrvata. Bio je Ćiro i ostao poseban i nikad ga nećemo zaboraviti...
Borio se protiv opake bolesti
Inače, Blažević je preminuo nakon što se duže vrijeme borio sa zloćudnom bolešću, koja je, nažalost, metastazirala i raširila se i na kosti, jetru te ostale organe. Prvi put dijagnosticiran mu je karcinom prostate 2011. godine, no Blažević se othrvao opakoj bolesti. Godinu dana nakon toga operiran je i zbog melanoma u početnoj fazi. U rujnu 2019. teška se bolest još jednom vratila, a nažalost ovoga puta Ćiro nije izašao kao pobjednik, iako se do kraja borio hrabro...
Njegovo trenersko umijeće, a prije svega osobna karizma, osvajala je navijače i ljude gdje god je radio. Blažević je službeno rođen 10. veljače 1935. godine u Travniku, no Ćiro je nekoliko puta objasnio kako se njegov otac Mato malo više zadržao u kafiću pa ga je kod matičara upisao dan kasnije.
Nogometnu karijeru započeo je 1954. godine u travničkom klubu “Bratstvo”. Potom je preselio u Dinamo, a 1955. odlazi u Lokomotivu, a zatim se vraća u Bosnu i Hercegovinu u Sarajevo, gdje igra do 1958. godine. U Hrvatsku se vratio 1958. godine, ali ovoga puta u Rijeku, gdje je igrao sve do 1961. godine. Potom godinu dana igra za švicarski nogometni klub Sion, a prvo mjesto trenera dobio je u niželigašu FC Vevey.
'Bio je jedinstven'
Trener svih trenera je u dugogodišnjoj trenerskoj karijeri vodio 19 klubova u Švicarskoj, Francuskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Kini i Iranu, a trenirao je i pet reprezentacija (Švicarsku, Hrvatsku, Iran, BiH, kinesku U-23).
Međutim, dva velika rezultata obilježila su mu karijeru. Dinamov naslov prvaka bivše države 1982. godine, te bronca hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj. Čuli smo se jutros s Vahidom Halilhodžićem, uglednim stručnjakom iz Bosne i Hercegovine, koji je osobno poznavao Ćiru i s njim bio prijatelj. Njih dvoje izuzetno su se cijenili, razmijenjivali iskustva...
"Ma čuo sam, užas. Pamtit ćemo ga kao jedinstvenu osobu. Imao je taj poseban šarm, personaliti, karakter, energiju i osobnost. Rijetko tko je imao i ima ono što je u sebi nosio Ćiro. Takvi se više ne rađaju. Iako, Miroslav Ćiro Blažević je bio malo na svoje... Neke stvari je kazao na onaj svoj poznati način", govori nam Vahid Halilhodžić i nastavlja:
'Bilo nam je drago kad smo se vidjeli'
"Ispričat ću vam sad jednu priču. Znate i sami da je Ćiro trenirao Nantes, da je radio u Francuskoj i on kao i ja. Tada su me puno pitali za Ćiru i vjerojatno je moja riječ pritom bila odlučujuća da ga prime, da ih trenira... Prije sam imao više možda kontakata s njim, zadnjih godina i nisam baš ali kad smo se vidjeli bilo bi nam drago. Razmjenjivali smo naša mišljenja. Ćiro mi je bio drag. Svima će nam na ovim prostorima puno nedostajati. Ćiro je bio ponosan štp je bio Bosanac, iako je u Hrvatskoj doživio najveće počasti. Da, takva jedna osoba će nam puno nedostajati", završio je Vaha Halilhodžić.
