Posljednje Zbogom Ćiri Blaževiću
'Pati bez suze, živi bez psovke, i budi mirno nesretan. Tašte su suze, a jadikovke ublažit neće gorki san. Podaj se pjanom vjetru života, pa nek te vije bilo kud; pusti ko listak nek te mota, u ludi polet vihor lud. Leti ko lišće što vir ga vije, za let si, dušo stvorena. Za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena' - Tin Ujević - 'Igračka vjetrova'
11:32 - Komemoracija je završila emotivnom snimkom o Ćiri i uz dugotrajni pljesak čitave dvorane. Ćiro je to i zaslužio.
11:23 - Miroslav Blažević, sin našeg Ćire, kroz suze se počeo svima zahvaljivati...
"Mi smo ovdje da slavimo njegov život. Njegov život je bio prekrasan. Ostvario je svoje snove, ostvario je naše snove. Tata, meni je privilegija bila biti tvoj sin i uz tvoju karijeru biti uz tebe i upoznati sve ove divne ljude i dogodovštine i sve lijepo što si nam uspio dočarati i donijeti. Ja mogu samo biti sretan jer imam jednu veliku obitelj ispred mene, a mi smo svi njegovi sinovi.
Moj otac je bio čovjek koji je imao veliku ljubav prema svima i dijelio je tu ljubav bez ikakvih kompromisa. Nije imao predrasuda prema nikome, boju kože, rasu, sve je volio. Obožavao je ljude i dijelio je ljude koliko god je mogao.
Držao je do svojih ideala, do svojih principa. Nije se tu nikad dao odvesti na drugi put. Tuđman i Hrvatska su mu dali potpuno povjerenje i bili su tu kad je on trebao njih, a bogami im je i on uzvratio na svoj način. Bosna mu je dala taj životni instinkt, Švicarska preciznost, Francuska virtuoznost, ali nadasve je volio Hrvatsku. Hrvatska mu je bila sve. Bio je istinski građanin ovog svijeta i nije se nikad razdvajao i radio nekakve razlike između malih i velikih ljudi. Volio je sve nas, volio je puno mamu Nenu, Catherinu, Barbaru, mene, svoju unučad Filipa, Mikaela, Vincenta, Linu, Marie, Damjana, tetu Seku, Ljubicu, možda nije uvijek mogao biti tu, ali uvijek smo ga osjećali i njegovu prisutnost, njegovu sigurnost. Sve nam je dao. Zadnje dane mi je govorio da ga pustim da ode. To je bila njegova želja. Otišao je svjestan do zadnjeg daha. Otišao je u miru i spokojan. Ljubice, hvala ti što si bila tu za tatu do posljednjeg pogleda i što si dala svu tu dobrotu i ljubav, cijelo svoje vrijeme", rekao je.
"Ipak mislim da sad on negdje gore slaže svoju najdražu ekipu Vatrenih. I taj njegov pozitivni duh će živjeti uvijek i uvijek ćemo ga nositi, jer tko je bio sa Ćirom Blaževićem, njegovo je srce bilo ispunjeno. Vjerujem da je on sada tu negdje, htio bi da slavimo taj njegov život, jer treba živjeti taj život kao što ga je živio moj otac, kao što ga je živio Ćiro. Tata, ponosan sam na tebe. Živjet ćeš vječno i svi te volimo", rekao je Blažević.
11:19 - Sada je zapjevao Tony Cetinski, lijepo i emotivno
11:13 - Igor Štimac se obraća u ime 'Ćirinih sinova', igrača koji su stavili hrvatski nogomet na mapu...
"Vjerovali smo mu kad govori istinu i kada smo znali da laže. Toliko smo ga bili spremni pratiti. Nije mu mogao nitko odoljeti. Imao sam sreću da sam 2005. godine uspio ostvariti mu želju i dovesti ga u naš klub Hajduk", rekao je Štimac.
11:05 - Marijan Vlak prisjeća se 1982. godine, Dinama i Ćire
10:53 - Sada je Emir Hadžihafizbegović, popularni glumac i Ćirin prijatelj, odlučio reći koju riječ o čuvenom nam Ćiri.
"Kad bi samo jednu riječ mogao staviti uz riječ jednakosti u Ćiru, stavio bih riječ - antika. Ćiro jednako antika. Riječ koja sadrži u sebi i aorist i prezent i futur. Kad govorimo o Ćiri, govorimo o njegovoj sjajnoj karijeri iz prošlosti, govorimo o njemu danas ovdje u Lisinskom. Kažu da ljudi umiru dva puta, jednom kad odu fizički, a drugi kad se prestane spominjati njegovo ime. Njegovo ime se neće prestati spominjati do sudnjeg dana", ispričao je.
10:41 - Prekrasna i emotivna izvedba Novkovića je završila, a sada je Drago Ćosić stao na podij kako bi održao govor. Nije mu lako, pun je emocija... "Nikad mi se ruke ovako nisu tresle...", počeo je.
"Onaj dan kad smo izgubili polufinale protiv Francuske svi smo bili tužni i razočarani. Otišli smo na kasnu večeru u Parizu i duboko iza ponoći pojavljuje se jedan od naših igrača, sa suprugom. Mi smo u šoku, ne znamo kako se to dogodilo. Nakon 15-ak minuta dolazimo do njega i pitamo što se događa, kaže on: 'Nemate vi pojma tko je Ćiro. Rekao je sada ste slobodni, a tko pretjera, sutra ću vam izvaditi dušu na treningu'. To je bio Ćiro", prisjetio se 1998. godine.
10:37 - Nakon opsežnog govora Srebrića, zapjevao je Boris Novković za našeg Ćiru
10:32 - Govor drži i Zorislav Srebrić
"Kao što znamo, obitelj je temelj društva. U sportu to posebno dolazi do izražaja. Rijetko tko je u sportu uspio, a da nije imao jaku podršku svoje obitelji. Ovoj obitelji, dragim članovima obitelji Blažević, dugujemo dodatnu zahvalnost što su uz sve vrijeme od njegovog početka njihovih zajedničkih postanaka, do zadnjih sati, bili njegovo uporište koje je omogućilo da postane jedan istinski i pravi nogometni erudit, da dođe u status trenera svih trenera. Zato u ime svih nas koji smo s njim bili bliži ili indirektni suradnici, još jednom hvala obitelji koja je utkana kroz svog eminentnog predstavnika u sva događanja u hrvatskom nogometu".
10:25 - Nakon njega predsjednik Dinama Mirko Barišić uputio je nekoliko lijepih riječi našem Ćiri.
"Otišao je maestro koji je skladao nezaboravne simfonije. Stvaratelj kulta hrvatske reprezentacije, graditelj temelja na koji su se kasnije nizali uspjesi. Sve nas je oduševljavao svojom karizmom", rekao je Barišić.
10:20 - Publici se obratio predsjednik HNS-a, Marijan Kustić
"Ćiro je u svom odlasku uspio u onome što je radio cijeli život, a to je da je ujedinio cijelu Hrvatsku. Ćiro je postavljao temelje tog nevjerojatnog zajedništva koji je i dalje najveća snaga hrvatskog nogometa. Nije lako izaći ovdje i reći nešto novo što niste već čuli o Ćiri. Znate koji je značaj imao, a i znate koliko su njegovi ključni uspjesi značili i za hrvatsku državu. Bilo bi pogrešno reći da je Ćiro izgubio bitku s bolešću. Nije, bio je šarmantan, britak, točno onakav kakvog smo ga voljeli. Ono što mogu rijetki ljudi. Znao je živjeti. Ćiro je volio ljude. Drago mi je što sam u proteklih nekoliko godina imao privilegiju provesti dosta vremena s Ćirom. Samo vas Ćiro može poslati u onu stvar, a da vam je nakon toga još simpatičniji nego prije", rekao je.
10:20 - Puno je lijepih riječi za našeg Ćiru, legendu, trenera svih trenera
10:12 - Glasnogovornik HNS-a Pacak obratio se Ćirinoj obitelji: "U svojoj veličanstvenoj karijeri dotaknuo je živote mnogih pojedinaca, ali i ostavio trag i u europskom i svjetskom nogometu".
10:08 - Sada je pušten kratki film posvećen legendarnom Ćiri, prolaze nas trnci
10:00 - Počela je komemoracija prekrasnom izvedbom Nere Stipčević
9:55 - Stigao je predsjednik Zoran Milanović
9:45 - Stigli su Pletikosa, Soldo, Dalić, Niko Kovač, igrači Dinama, vrh HNS-a, čitava sportska i politička scena je u Vatroslavu
9:40 - Nema koga nema, stigao je i Niko Kovač iz Njemačke, razne legende su stigle u KD Vatroslava Lisinskog
9:38 - Sve je više ljudi u dvorani, čeka se početak komemoracije
9:31 - Posljednje pripreme za početak komemoracije
9:24 - Polako se skupljaju ljudi na komemoraciji u KD Vatroslava Lisinskog
9:12 - Naš Silvijo Maksan je na licu mjesta
9:08 - Diljem Lijepe naše zastave su spuštene na pola koplja, svi odaju počast našem velikom Ćiri
8.21 - Robert Prosinečki javio nam se prošlu srijedu odmah ujutro, po objavljivanju tužne vijesti o Ćiri Blaževiću.
"Ćiro i ja imali smo specifičan odnos, čitava moja karijera veže se uz njega. Pamtim samo sretne dane, kako ide ona pjesma. Ćiro je, bez daljnjeg, bio poseban. Nedostajat će nam nevjerojatno, svima će nam nedostajati, pogotovo nama koji smo ga viđali, koji smo mu bili blizu. To je jednostavno život. Posljednji put sam ga vidio prije jedno mjesec dana. Rekao mi je samo da mu nije dobro. Živjeli smo blizu, viđali smo se, sretali tu po centru, ali evo, sad ga više nema".
8.19 - Goran Vlaović također je tužan i naviru mu sjećanja...
"Ćiro je apsolutno bio velik i trener koji je oplemenio i utkao puno toga u hrvatski nogomet. Naravno, Ćiro je bio i dio moje karijere. Stoga je ovo težak i tužan trenutak i za mene, ali i za sve ostale. Baš ono - tuga i nevjerica da ga više nećeš vidjeti i čuti. Žalostan sam, pogodilo me... Bio je bolestan, svi smo znali da je u teškoj zdravstvenoj situaciji ali opet, čovjek se nekako nada... S njim osobno sam stvarno proveo dosta smislenog profesionalnog a onda dosta i postprofesionalnog druženja. Za vrijeme profesionalnog je bilo suza i smijeha, a poslije je ostalo samo smijeha."
"Imao sam jednu osobnu jednu situaciju s njim, ostavio bih ju za sebe i po tome ću je najviše pamtiti. I ja pamtim samo sretne dane, moramo ih pamtiti... Imao je poseban pristup prema svojim igračima, često i neshvaćen, barem u tim trenucima kad se tebi samom događa nešto tako. U svakom slučaju da, tretirao nas je sve na jedan specifičan način, između ostalog i dan danas se priča o tome. Zauvijek će se govoriti da je Miroslav Ćiro Blažević trener svih trenera".
8.17 - Za Slavka Ištvanića Ćiro je kazao kako je bio vođa kakvog svaki trener može samo poželjeti...
"A on je meni bio poput nogometnog oca. Bojao sam ga se ali i cijenio. Ne samo ja nego i svi. Ćiro je držao strogoću, držao je disciplinu pogotovo na treninzima. Morali smo dati 150% da bi 100% dali na utakmicama."
8.11 - Vaha Halilhodžić otkrio nam je sljedeće:
"Pamtit ćemo ga kao jedinstvenu osobu. Imao je taj poseban šarm, personaliti, karakter, energiju i osobnost. Rijetko tko je imao i ima ono što je u sebi nosio Ćiro. Takvi se više ne rađaju. Ispričat ću vam sad jednu priču. Znate i sami da je Ćiro trenirao Nantes, da je radio u Francuskoj i on kao i ja. Tada su me puno pitali za Ćiru i vjerojatno je moja riječ pritom bila odlučujuća da ga prime, da ih trenira... Prije sam imao više možda kontakata s njim, zadnjih godina i nisam baš ali kad smo se vidjeli bilo bi nam drago. Razmjenjivali smo naša mišljenja. Ćiro mi je bio drag. Svima će nam na ovim prostorima puno nedostajati. Ćiro je bio ponosan što je bio Bosanac, iako je u Hrvatskoj doživio najveće počasti. Da, takva jedna osoba će nam puno nedostajati".
8.09 - Nikola Jurčević kazao nam je kako je Ćiro među njima - igračima imao autoritet baš zbog svojih izraženih specifičnosti, posebnih. Obilježio je posljednjih 40 godina našeg nogometa.
"Sasvim sigurno, itekako će naš Ćiro ostati upamćen po velikim trenerskim djelima. I sami ste rekli, bezbroj priča, bezbroj sličica - Bio je čovjek jedne posebne komunikacije i inteligencije. Nedostajat će nam... Uf, kad ovako sad vrtimo film, kad pričamo o njemu, pamtit ću ga upravo po tome što je bio jedinstven i specifičan sa svojim načinom priče i komunikacije koja je bila uistinu posebna. Ćiro gdje kod da se pojavio plijenio je pažnju svojom energijom. Kod nas igrača imao je autoritet baš zbog tog načina vođenja i pričanja, zbog tih svojih specifičnosti. Jednostavno, od njega se moglo puno naučiti i ostavio je naš Ćiro veliki trag".
8.04 - Silvio Marić nam je otkrio neke detalje iz svoje karijere i suradnje s Ćirom:
"Ćiro i ja imali smo dugogodišnji odnos, tamo još od klinaca. Prvi sam ugovor potpisao pod njim. Tu je i taj period u reprezentaciji, a poslije sam bio i kapetan u Dinamu kod njega. Dugo godina smo surađivali i bio mi je jedan od bitnijih trenera u karijeri. Pamtit ću kod njega svašta, ali stvarno svašta. Kad sam bio mlad igrač morao sam trčati okolo krugove, a kad sam bio stariji imao sam sve ovlasti, tako da je to sve s Ćirom bilo posebno zanimljivo. Bilo je tu, ima tu puno smiješnih anegdota. Pamtit ću ga kao trenera koji je imao možda i najbolju motivaciju od svih trenera koje sam imao u karijeri. Bio je veliki motivator i to je bila jedna od njegovih najjačih karakteristika".
7.52 - Željko Kopić napisao je komentar o liku i djelu Miroslava Ćire Blaževića za Net.hr.
"Samo rijetki treneri mogu se pohvaliti svime onime što je u životu prošao, te uspjesima koje je u svojoj trenerskoj karijeri postigao Ćiro Blažević. Ćiro je trener koji je vodio sve najveće Hrvatske klubove, tri reprezentacije, osvajao trofeje, netko tko je svojom karizmom okupljao mase i stvarao euforiju gdje god se pojavio. Uz veliko nogometno znanje, posjedovao je neiscrpnu energiju, nevjerojatne komunikacijske i motivacijske vještine. Njegova osobnost i karizma koju je posjedovao, kojom je privlačio pozornost ne samo navijača, nego i onih površnih promatrača nogometnih zbivanja, osigurali su mu društveni status nekoga koga narod voli i poštuje. Sve ono što je ostavio u zalog Hrvatskom sportu i nogometu zaslužuje najveće divljenje i respekt". Što je još napisao Željko Kopić pročitajte - OVDJE.
7.45 - Proteklih dana razgovarali smo s mnoštvo osoba koje su surađivale s Ćirom, bile mu pod trenersko-izborničkom palicom, ljudima kojima je Ćiro oplemenio i život i karijeru. Ivan Katalinić, Ćirin pomoćnik - trener golmana u reprezentaciji Hrvatske koja je 1998. uzela broncu na SP-u u Francuskoj, rekao nam je nedavno sljedeće:
"Kad su mi javili, negdje oko 8 i 30 za Ćiru, bio sam cijeli u trncima. Nažalost, neću ići na pogreb jer sam doživio traumu kad sam bio mali, ne volim vam ja pogrebe. Sa 15 godina mi je umro otac i to mi je ostavilo traumu. Rijetko kad idem na pogrebe, odmah vam bježim. Jednostavno, ne mogu."
Popularni Kate o Ćiri je rekao sljedeće:
"S Ćirom je bilo vrlo lako raditi zbog jednog ključnog detalja u svom radu, trenerskom pristupu i filozofiji - želio je svakog saslušati a on je na kraju donosio odluke. On nije samo imao nas samo da, eto, ima pomoćnike po nekoj dužnosti, mene, Branka Ivankovića, gospodina Srebrića, bio je tu i predsjednik Mikša, Ćiro je od svih nas želio čuti mišljenje. Tih godina bio je veliki nacionalni naboj, igrači koje je Ćiro imao na raspolaganju tad su bili vrhunski, igrali su u vrhunskim klubovima i tim je Ćiri i svima nama bilo lakše. Međutim, u tome svemu je bila jedna zamka - klase od igrača najteže je voditi - a Ćiro je tu znao s njima, znao je kome će davati više pažnje, kome će davati manje. Nekome ništa čak, ovisno o situaciji, ali znao je nekako najviše, po meni, uvijek je to Ćiro govorio za ručkom ili večerom - 'S novinarima treba biti na jednoj distanci'. Ćiro je dosta govorio neke stvari koje su se događale i to je bilo zanimljivo novinama".
5.50 - Dobro jutro dragi čitatelji Net.hr-a. Došao je, nažalost, tužan dan kad ćemo se oprostiti od Miroslava Ćire Blaževića, Trenera svih trenera, utemeljitelja, oca uspješnosti hrvatskog nogometa i pozicioniranja, izlaženja na veliku nogometnu scenu... Čovjeka koji je svojom karizmom, energijom i motivacijom, pristupom igračima i ljudima, bio poseban, neponovljiv. No, život vam je, kad se to nekako sažme, jedna Igračka vjetrova. Citirat ćemo Tina Ujevića - Pati bez suze, živi bez psovke, i budi mirno nesretan. Tašte su suze, a jadikovke ublažit neće gorki san. Podaj se pjanom vjetru života, pa nek te vije bilo kud; pusti ko listak nek te mota, u ludi polet vihor lud. Leti ko lišće što vir ga vije, za let si, dušo stvorena. Za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena.
