Umro je Lorenzo Buffon (95),legendarni talijanski vratar i bivši kapetan talijanske reprezentacije.

NAJTEŽA BITKA /

Nogometni svijet u šoku: Legendarni trener ima tumor na mozgu

Buffon je obilježio zlatnu eru talijanskog nogometa 1950-ih i 1960-ih godina.

prvi hnl koraci /

Modrić otkrio nepoznate detalje početka karijere: 'U Zrinjskom sam plakao pod tušem'

Okolnosti smrti i posljednji dani

Prema informacijama koje je potvrdila njegova kći Patricia, Lorenzo Buffon preminuo je u Latisani od posljedica iznenadnog srčanog zastoja. Iako je bio u dubokoj starosti, vijest je iznenadila mnoge, s obzirom na to da je Buffon bio poznat po svojoj vitalnosti. Da je poživio još samo nekoliko tjedana, 19. prosinca proslavio bi svoj 96. rođendan.

Njegova smrt nije samo gubitak za njegovu obitelj, već i za širu nogometnu zajednicu koja ga pamti kao jednog od posljednjih živućih svjedoka romantičnog doba nogometa, vremena kada se igra temeljila na strasti i viteštvu na terenu.

Ikona Milana i "Lorenzo Veličanstveni"

Rođen u mjestu Majano u pokrajini Udine, Buffon je svoju profesionalnu afirmaciju doživio u dresu AC Milana. U klub je stigao 1949. godine, a debitirao je u siječnju 1950. sačuvavši mrežu netaknutom protiv Sampdorije. To je bio početak desetljeća dominacije.

Tijekom 15 sezona u Serie A, od kojih je većinu proveo u crveno-crnom dresu, Buffon je postao sinonim za sigurnost. Za Milan je upisao nevjerojatnih 277 nastupa (ukupno 300 u svim natjecanjima), postavši jedan od samo četiri vratara u povijesti kluba koji su dosegli tu brojku, uz bok velikanima poput Christiana Abbiatija, Sebastiana Rossija i Dide.

Njegove bravure na golu donijele su mu nadimak "Lorenzo il Magnifico" (Lorenzo Veličanstveni). Bio je ključni dio momčadi koja je osvojila četiri naslova prvaka Italije (Scudetto) i dva Latinska kupa. Iako je Milan u tom razdoblju dvaput pokleknuo pred Real Madridom u Kupu prvaka – jednom u polufinalu i jednom u finalu 1958. godine – Buffonove predstave ostale su upamćene kao svjetska klasa.

Prijelaz u Inter i rivalstvo s Ghezzijem

Nakon desetljeća vjernosti Milanu i kratke epizode u Genovi, Buffon je 1960. godine napravio potez koji je uzburkao talijansku javnost – prešao je u redove gradskog rivala, Intera. Zanimljivo je da je u oba navrata, i u Genovi i u Interu, dolazio kao zamjena za Giorgia Ghezzija, vratara s kojim je imao veliko profesionalno, ali i privatno rivalstvo.

U dresu Nerazzurra, pod vodstvom legendarnog Helenija Herrere, Buffon je doživio drugu mladost. Bio je dio momčadi koja je započela eru "Grande Intera", osvojivši svoj peti i posljednji Scudetto u sezoni 1962./63. Njegova sposobnost prilagodbe i konstantna kvaliteta omogućile su mu da i u tridesetima brani na vrhunskoj razini, izmjenjujući se na golu s Ottaviom Bugattijem.

Rivalstvo s Ghezzijem nije bilo ograničeno samo na travnjak. Talijanski mediji godinama su punili stupce pričom o njihovom privatnom životu, posebice nakon što je Buffon oženio talijansku glumicu i televizijsku ličnost Edy Campagnoli, koja je prethodno bila u vezi upravo s Ghezzijem.

"Tenaglia": Stil igre koji je mijenjao standarde

Lorenzo Buffon bio je prepoznatljiv po svom specifičnom stilu branjenja. Bio je atletski građen, snažan, ali iznimno agilan. Njegova najveća kvaliteta bila je hvatanje lopte. Za razliku od mnogih vratara koji su boksali loptu, Buffon je imao nevjerojatnu sposobnost "lijepljenja" lopte za rukavice, zbog čega je dobio nadimak "Tenaglia" (Klješta).

Stručnjaci su hvalili njegov osjećaj za pozicioniranje i učinkovitost. Nije bio sklon nepotrebnim paradama ako one nisu bile nužne; svaka njegova intervencija bila je proračunata i sigurna. Iako su mu neki kritičari zamjerali povremenu nekonzistentnost i slabije izlaske na ubačaje, njegova sposobnost zaustavljanja udaraca ("shot-stopping") bila je bez premca u to vrijeme.

Njegova kvaliteta prepoznata je i na globalnoj razini kada je, uz legendarnog Leva Yashina, izabran da predstavlja FIFA All-Star momčad tijekom 1960-ih godina, što je u to vrijeme bilo najveće moguće individualno priznanje.

Reprezentativna karijera i Svjetsko prvenstvo

Buffonova izvrsnost na klupskoj razini prelila se i na reprezentativni nogomet. Za talijansku reprezentaciju (Azzurre) upisao je 15 nastupa. Debitirao je 1958. godine u remiju protiv Francuske, a vrhunac reprezentativne karijere doživio je na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu.

Tamo je predvodio Italiju kao kapetan i prvi vratar. Odigrao je dvije utakmice, sačuvavši mrežu protiv Zapadne Njemačke (0:0) i Švicarske (3:0). Nažalost, prvenstvo je za Italiju završilo kontroverznim ispadanjem u grupnoj fazi, ali Buffon je svoje zadatke obavio besprijekorno, ne primivši niti jedan pogodak u utakmicama u kojima je branio.

Dinastija Buffon

Za mlađe generacije ljubitelja nogometa, prezime Buffon prvenstveno asocira na Gianluigija Buffona, jednog od najboljih vratara modernog doba. No, važno je istaknuti da je upravo Lorenzo bio začetnik ove vratarske dinastije. Lorenzo je bio drugi rođak Gianluigijevog djeda.

Ova obiteljska veza često se spominje kao dokaz genetske predispozicije za sportsku izvrsnost. Gianluigi je u više navrata isticao poštovanje prema Lorenzu, naglašavajući kako je njegova karijera bila inspiracija i putokaz. Obojica su dijelili sličnu dugovječnost, karizmu i nevjerojatan talent za čuvanje mreže.

Oproštaj nogometnog svijeta

Vijest o smrti Lorenza Buffona izazvala je val reakcija diljem Italije i svijeta. Njegov voljeni AC Milan oprostio se od njega emotivnom objavom:

"Njegove ruke poput 'kliješta' učinile su Milan velikim protagonistom bezbrojnih pobjeda u pedesetima. Lorenzo Veličanstveni, dobar čovjek velikog rossonerskog srca, napustio nas je. S velikim emocijama opraštamo se od Lorenza Buffona i častimo njegovu uspomenu."

Ni Inter nije zaboravio svog bivšeg čuvara mreže, ističući njegovu ulogu u osvajanju osmog klupskog Scudetta i početku ere "Grande Intera". Izrazi sućuti pristižu i iz drugih klubova u kojima je igrao, poput Genoe i Fiorentine, kao i od Talijanskog nogometnog saveza.

Lorenzo Buffon ostat će upamćen ne samo po svojim trofejima i statistikama, već i po gospodskom držanju koje je zadržao do posljednjeg dana. Bio je istinski velikan calcia, čovjek koji je svojim rukama ispisao neke od najljepših stranica nogometne povijesti.

POGLEDAJTE VIDEO: Obrvan pred SP: 'Vjerujem u djevojke, bit će teško, ali možemo iznenaditi'