Nakon ovoga je cijeli svijet znao tko je Ćiro Blažević: Prisjetite se osvajanja povijesne bronce na Mundijalu u Francuskoj

Hrvatskoj je donio veliku radost osvajanjem bronce s Vatrenima. "Drago mi je što više nisam pe*er", izjavio je Ćiro nakon što su mu navijači na dočeku 1998. skandirali ''Ćiro, majstore''

Iako poznat u javnosti kao trener Ćiro je bio i nogometaš. Svoju je nogometnu karijeru započeo 1954. godine u travničkom klubu "Bratstvo". Potom se preselio nakratko u Dinamo, 1955. odlazi u Lokomotivu, a zatim se vraća u Bosnu i Hercegovinu, u Sarajevo, gdje igra do 1958. godine. U Hrvatsku se vratio 1958. godine, ali ovoga puta u Rijeku, gdje je igrao sve do 1961. godine. Potom godinu dana igra za švicarski nogometni klub Sion, a prvo mjesto trenera dobio je u niželigašu FC Vevey.

Jamajka je izjednačila, no u drugom dijelu su Prosinečki i Šuker donijeli Vatrenima tri važna boda.

Prvi pogodak na SP-ima za Hrvatsku je zabio Mario Stanić.

Ono je ubrzo dosegnulo vrhunac kada su na tribinama vidjeli jamajčansku navijačicu koju bismo lako mogli prozvati Larissom Riquelme 90-ih.

Hrvatska je 1998. godina po prvi puta nastupala na Svjetskom nogometnom prvenstvu kojemu je domaćin bila Francuska. Mundijal smo otvarali protiv Jamajke, a uzbuđenje među hrvatskim navijačima bilo je neopisivo.

Pripreme za Japan mogle su početi.

Navijači ni u Nantesu nisu razočarali.

No, Davora Šukera tog ljeta ništa nije moglo zaustaviti.

Utakmicu u Nantesu obilježili su teški vremenski uvjeti.

Fotka od milijun dolara - Zvonimir Boban i Gabriel Batistuta.

Gol vrijedan pobjede i prvog mjesta u grupi postigao je Mauricio Pineda.

Pobjedom nad Japanom Vatreni su osigurali prolaz dalje, a u zadnjoj utakmici skupine protiv Argentine u Bordeauxu se odlučivalo o prvom mjestu.

Batistuti se posrećilo dvaput u istom danu jer je imao priliku biti na fotografiji i s, pokazat će se kasnije, najboljim strijelcem SP-a Davorom Šukerom.

Kako se i utakmica osmine finala s Rumunjskom igrala u Bordeauxu, a poznavajući naše navijače, jednostavno je moralo doći do sitnih koškanja s tamošnjom policijom.

Svejedno, na tribinama su bili raspoloženi kao i uvijek.

Veselo je bilo i u Vittelu gdje je bio kamp hrvatske reprezentacije.

Igor Štimac tih je dana išao glavom ondje gdje mnogi ne bi ni nogom.

U četvrtfinale nas je odveo Davor Šuker koji je hladnokrvno realizirao jedanaesterac.

Dražen Ladić izluđivao je njemačke napadače bravuroznim obranama.

Isključenje Christiana Wörnsa definitivno je bilo prijelomna točka susreta.

Vatreni su uspostavili dominaciju na travnjaku, a pri kraju prvog dijela bolju igru naplatio je Robert Jarni predivnim pogotkom s vrha kaznenog prostora.

Goran Vlaović povećao je vodstvo...

U Lyonu nas je čekao stari znanac - njemački Elf. Kako smo imali neka dugovanja prema Nijemcima (poraz u četvrtfinalu na Euru 1996.) navijači su bili nabrijani kao nikad dotad.

...a Davor Šuker postavio konačnih 3-0 za veličanstvenu pobjedu Hrvatske.

Slavlje hrvatskih navijača na ulicama Lyona moglo je početi.

Krenule su pripreme za polufinalni sraz s Francuzima.

Navijači su se pobrinuli za show na pariškim ulicama.

Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i hrvatska delegacija utakmicu na Stade de Franceu pratili su u društvu francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca i tada još uvijek samo legendarnog bivšeg nogometaša Michela Platinija.

Vatreni su poveli golom Davora Šukera.

Nažalost, uslijedio je hladan tuš. Francuska je preko Liliana Thurama ubrzo postigla dva pogotka i osigurala plasman u finale.

Razočaranje je bilo golemo, no pred Vatrenima je još bila utakmica za treće mjesto protiv Nizozemske.

Hrvatska je slavila, a činilo se kako bi se snovi o velikom finalu mogli i ostvariti.

Tog 11. srpnja prije točno 20 godina Hrvatska je golovima Prosinečkog i Šukera pobijedila 2-1 i osvojila brončanu medalju.

Do današnjeg dana to je daleko najveći uspjeh hrvatskog nogometa. Nadamo se da će Dalićevi izabranici u Rusiji uspjeti nadmašiti pothvat Ćirinih sinova.