Dinamo je u jednoj turbulentnoj sezoni - najtežoj u posljednjih 20 godina sigurno, najbitnijoj u modernoj klupskoj povijesti zbog demokratskih izbora - uspio osvojiti dvostruku krunu (HNL i Kup), odnosno trostruku, ako računamo i Superkup s početka sezone. Međutim, najveća Dinamova pobjeda ne dolazi na nogometnom terenu, nego izvan njega. Do jučer su, praktički, bile (ne)zamislive scene s glavnog gradskog Trga bana Josipa Jelačića od prošle nedjelje, kad su u pitanju Dinamove proslave i euforija širih razmjera...
Zagreb u transu zbog Dinama.
Danas je priča drugačija i hvala Bogu da je tako. Grad Zagreb zapalio se za Dinamo, svi koji vole plavu boju kao da su u nekom svom svijetu proživljavanja nove mladosti i jedne posebne nogometne romantike. Traži se ulaznica više. Priča se o godišnim ulaznicama, raspravlja je li bitnije biti član kluba ili imati godišnju, odnosno zašto je bitno imati oboje u novčaniku. Svi žele hodočastiti Dinamo. Zagrebački klub slavi se kao na misi. Nakon svake utakmice, bilo na strani ili kod kuće, ekipi s tribine potreban je svećenik za ispovijed koliko je bilo otkačeno, ludo i perverzno dobro, koliko je bilo nemoguće. Utakmice i dogodovštine pričaju se danima. Adrenalin je prisutan tijekom čitavog tjedna. Nekako je kao, znate ono, kad si kao klinac tek počeo ići na utakmice, pa jedva čekaš novu za vikend...
Prizori kao u Argentini, Brazilu, Napulju... gori sve.
Plava boja ponovno je omiljeni fiks mnogima u glavnom gradu svih Hrvata, a ove sam sezone uočio i jednu jaku bitnu stvar. Da dosta ljudi, posebno najmlađih, nose dresove ili majice Dinama. E to je bitno. Da su klinci ludi za klubom, da nose dresove Dinama više nego, primjerice, Reala ili Cityja. I to je najveća pobjeda Dinama - zaluđenost Dinamom. Zagreb živi za Dinamo, ali ne samo Zagreb, nego i svi ostali navijači - od Vukovara do Beča, Njemačke, diljem svijeta. Otvorila se dizna i sad samo ide.
Da se razumijemo, Bad Blue Boysi su uvijek, bespogovorno, bili uz Dinamo, ali ovdje govorimo o širim masama, ne o ultrasima. Ovdje govorimo o obitelji s djecom, o simpatizerima, ne HC navijačima, kao i o onima koji godinama nisu bili na stadionu iz ovog ili onog razloga. I stvorila se sinergija navijačkog puka i igrača, kao i Futsal Dinama i KK Dinamo Zagreb s velikim, najvećim Dinamom. Tu su još i ŽNK Dinamo kao i OK Dinamo Zagreb.
Dolaskom Velimira Zajeca na mjesto predsjednika i njegovih suradnika u najveći hrvatski nogometni klub ranije ove godine, u Maksimirskoj 128 zapuhali su novi, pozitivni vjetrovi.
Međutim, čitavu sezonu navijači su pokazivali kako se bodri svoj klub. Bez ikakvog pritiska prema igračima, zvižduka, vrijeđanja, bilo kakvih napada. Samo potpora, pjesma, samo ljubav. I uz to su dobivali na brojnosti. Pa je nerijetko Dinamov Sjever bio rasprodan, kao primjerice sad protiv Rudeša (sve dostupne ulaznice bile su rasprodane). Zagrepčani su osjetili važnost trenutka kluba i svom Dinamu, Ponosu Grada, dali vjetar u leđa. Nezaustavljiva lavina sad je pokrenuta i teško će se zaustaviti. Jer, Dinamo ima nešto jako bitno u čitavoj ovoj priči. Dobru škvadru u svlačionici, oko kluba, na ulici, na tribinama. Ima simbiozu igrača i navijača, momentum koji obećava, budućnost koja je svjetla i bez granica.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
