Bilo je to prije nekih 12-13 godina, ne znam točno. Duži period je u pitanju, uglavnom. Boysi su, silom prilika, bili na istoku. Represija je bujala. Nije nas bilo puno, ali se nismo dali.
"Jedva" da nas je bilo za držanje udarnih krpa. Ruke su ekipi od držanja doslovno otpadale, ali pjesma je bila sve jača i jača. Stajali smo ponosno. Krpe još više dizali u zrak. Bilo je to doba kad su ljudi dobivali zabrane zbog stvarno pizdarija. Vrijeme crnih lista. Hrpa redara, policije, maltretiranja na najjače, ali i ponosa...
Bunt i prkos ekipe samo je bujao. I nije to bila samo jedna utakmica nego jedan dugi vremenski period. Godine su u pitanju. Uf, kako su se zeznuli mnogi koji su mislili da će takvom jednom metodom uspjeti slomiti navijački otpor. Za***ali su se, da mi oprostite na izrazu, Kao da ih povijest nije jednom naučila... Marija Jurić Zagorka ostavila je u naslijeđe, baš me nedavno podsjetio stari i dragi prijatelj, fanatik kad je u pitanju Dinamo:
"Zlo uvijek proždire samo sebe. Potrebno je samo strpljenja da se dočeka taj tren".
U jednom trenutku, kao svjedok apstraktne i neviđene situacije u navijačkom svijetu, činilo se sve kao bezizlazna situacija. Međutim, ekipa je vjerovala. Luđački je vjerovala i bila strpljiva, uporna... nisu dečki pokleknuli, niti su promijenili kurs plovidbe prema konačnom cilju, odredištu - slobodnom i demokratkom Dinamu. A bilo je na tom putu jako puno izazova, događaja, bitki. Navijači Dinama izdržali su ono što bi malo koja grupa u Europi mogla. Mnoge navijačke skupine bi se ugasile odavno, ali ne i BBB-ovci.
Ne samo da su opstali i još više narasli, izdržali sav nalet sistema umreženog u opasni kriminal, nego su u nedjelju došli do konačne pobjede.
Odlazak Mirka Barišića i ljudi koji su držali ljestve i dopustili kriminal u klubu, odnosno otpuhivanje Nikole Hanžela, "malog Mamića", kako su mu nadjenili nadimak. Velimir Zajec na kraju je postao novi predsjednik Dinama i simbol jedne nove, pozitivne i zdrave ere najvećeg hrvatskog nogometnog kluba...
Kao i tog epskog 14. veljače 2000. kad se vratilo ime Dinamo, Zeko, Dinamovo med i mlijeko, ponosnim navijačima je rekao: "Imamo Dinamo".
Sad počinje nova era Ponosa Zagreba.
Istrenirani i izbaždareni na sve nedaće, vođeni karakterom tradicije prkosa i bunta, ekipa je izdržala sve i pobijedila. Mnogi su se u nedjelju na parkingu podno zapada maksimirskog stadiona, nakon što je pukla vijest iznutra da je Zajec uzeo 31 glas, pitali - je li to stvarno moguće?
Kao da niti sami nisu vjerovali, još uvijek valjda ne vjeruju da se ovo sve događa. Onako, pomalo sumnjičavo, navijački i ljudski, pogotovo kad si milijun puta doživio zabijanje noža u leđa, obrata na štetu svih koji bez interesa i fige u džepu vole Dinamo. Pomalo prazni emotivno, u njihovim se očima vidio taj pobjednički pogled. Umorni. Ratnički. Kao vojnik koji se vratio iz pobjedničke bitke. Pive su tekle u potocima...
I ja sam se kao papiga, onako u elementu, non-stop ponavljao. Da li se stvarno ovo događa? Kao da će netko sad upaliti svjetlo i reći - ajmo ekipa, game over, fajrunt. Gotov je party - idemo doma. Nekako smo svi naviknuli na takve razvoje situacija, ne partyja i tuluma, nego općenito u povijesti Dinamovih navijača i kluba kao takvog...
Nitko, hvala Bogu, svjetlo nije upalio, iako u u ovoj filmskoj priči svjetlo je nadvladalo tamu. Dobro pobijedilo zlo. Tulum je, stoga, trajao do dugo u noć i osjećat ću posljedice toga danima, ali kao da je to bitno. Najbitnije da je Dinamo konačno u rukama onih koji ga vole najviše i sad slijedi nova era Dinama. Jedan navijač iz Slavonije, sjajan tip inače, vrlo hrabar, super je to rekao:
"Kompa moj, priča nije gotova, tek sad počinje pravi posao".
Ovo je konačna pobjeda onih koji Dinamo vole bez interesa. I nikad više ne smijemo svi kolektivno, ne samo na razini grupe BBB, nego općenito društva, dozvoliti da takve jedne interesne skupine godinama rade na štetu kluba, samo za jednu odabranu kastu, da bi na račun jedne ili nekolicine obitelji, pojedinaca, sjedao ogroman novac. Nikad više svi skupa ne smijemo dopustiti da se takve stvari dogode. Pa valjda smo svi zajedno sad nešto i naučili.
