Snajperist je policajac, vojnik, ili član druge oružane skupine obučen za precizno gađanje s velikih udaljenosti, kao i za izviđanje terena. Snajperist izvršava zadaće selektivnom upotrebom posebno namijenjenim vatrenim oružjem, uglavnom na udaljenosti u rasponu iznad 600 pa sve do 2.500 metara, ako ne i više.
Snajperist na bojištu ima zadatak eliminacije važnih ciljeva, primjerice neprijateljskih snajperista, položaja s teškim naoružanjem poput mitraljeza, topova, minobacača ili čak posade oklopnih vozila na bojnom polju.
Uz sposobnosti za precizno gađanje snajperskom puškom, snajperisti moraju imati odgovarajuće psihofizičke osobine, poput sposobnosti dugog čekanja odgovarajućeg trenutka za izvršenje zadaće, moraju posjedovati mirnoću, savršen "orlovski" vid, moraju biti u odličnoj kondiciji, ali njihova primarna zadaća je svojim djelovanjem iz sjene, iz pozadine, pružati potporu i štititi živote svojih vojnika na polju. Biti nešto poput anđela čuvara.
Snajperisti nikada neće biti u prvom planu, kao jurišnici, kao oni hrabri vojnici i časnici na prvoj liniji fronta ili kao generali i zapovjednici koji svojim briljantnim taktičkim idejama dobivaju bitke. No, snajperisti su u mnogim bitkama upravo ključne figure i glavna sredstva kojima se dolazi do cilja, ali im se nekako predaje premalo pažnje i važnosti.
Jedini snajper u reprezentaciji
Znamo da je teško, i u ovim ratnim vremenima pomalo neoprezno, usporediti nogometaše s vojnicima, ali u nogometu postoje, barem mi to tako vidimo igrači koji djeluju kao snajperi. Igrači iz pozadine, o kojima se ne govori previše, na koje se računa da su tu bez da im se pridaje previše pažnje, igrači za koje znamo da će odraditi svoj posao dobro pa se njima gotovo i ne bavimo, igrači koji zahvalno odrađuju svoje zadatke, ne pitaju previše i stavljaju se potpuno u službu ostatka momčadi. U svijetu nogometa malo je takvih igrača, spremnih žrtvovati sve samo kako bi ekipa ostvarila rezultat, spremnih strpljivo čekati i onda u pravim trenucima reagirati kako bi se osigurao cilj. Past će vam, ako ste istinski poklonik nogometa, možda prvi napamet Karim Benzema, ali ima i Hrvatska jednog svog "snajperista", anđela čuvara kojeg zaista, svi mi, premalo cijenimo. Riječ je, dakako, o Ivanu Perišiću.
Perišić je uvijek tu i gotovo uvijek na optimalnoj razini kada je hrvatska nogometna reprezentacija u pitanju. Uvijek, bez obzira na to igrao u klubu ili ne igrao, bez obzira na dobro ili lošu formu. Perišić je valjda jedini reprezentativac na kojeg izbornik, gospodin Zlatko Dalić, uvijek može računati da će dati svoj maksimum i trenutno je jedini koji opravdava status - snajperista. Već svi znamo da Hrvatska ima akutnih problema s napadačima-golgeterima. Da, imamo i Andreja Kramarića i Marka Livaju i Antu Budimira pa i Brunu Petkovića, ali nitko od njih nema konstantu, neki od njih čak niti ne žele igrati na poziciji centarfora, na kojoj izbornik inzistira, a neki jednostavno ne daju impuls dovoljan da se na njih gleda kao na trajno rješenje i jednostavnije rečeno - nisu pouzdani.
Njihovu ulogu odavano je na sebe preuzeo upravo Ivan Perišić. Iako u klubu već dugo ne igra krilnog napadača, već je prekomandiran na "wing beka", Perišić u reprezentaciji igra i krilnog napadača i napadača pa prema potrebi čak i drugog napadača i sa svih tih pozicija on predstavlja direktnu opasnost po protivnička vrata. Zahvaljujući svom atleticizmu, vrsnoj motorici, eksplozivnosti i agilnosti, okomitosti u igri, nepredvidljivim ulascima s boka u sredinu teren, te preciznom udarcu, Perišić je trenutno, barem prema našem mišljenju, najopasniji igrač Hrvatske. A baš da nemamo dokaze za to.
Zabija važne golove
Za reprezentaciju je Perišić odigrao 113 utakmica, u kojima je zabio 32 gola i upisao 24 asistencije. No, Perišić je bio igrač odluke za Hrvatsku u mnogim vrlo važnim utakmicama. Prije svega on je bio taj koji je zabio za izjednačenje protiv Engleske u polufinalu Svjetskog prvenstva 2018. godine kada je Hrvatska uzela srebro, a kasnije je i asistirao Mariju Mandžukiću za pobjednički pogodak. Spašavao je ranije Hrvatsku i poraza protiv Belgije u kvalifikacijama još tamo davne 2012. godine, zatim je izvukao remi protiv Italije 2014., njegovim golovima i asistencijama srušena je Bugarska, odnosno Malta također u kvalifikacijama za SP 2016. Na Euru 2016. godine zabio je u remiju s Česima i golom i asistencijom srušio je Španjolsku.
Na SP-u u Rusiji 2018. godine valja izdvojiti i njegov za pobjedu protiv Islanda u skupini, kao i gol u finalu Francuzima. Nakon toga, Perišić nas je spasio poraza od Portugala u prijateljskoj utakmici, u kvalifikacijama za Euro 2020, Perišić je golom i asistencijom razbio Wales, a dva put je zabijao i Slovacima te smo u obje utakmice slavili. Njegovim golom pala je i Gruzija u prijateljskoj utakmici prošle godine, zatim je opet u kvalifikacijama upisao gol i asistenciju protiv Malte i de facto ih sam porazio.
Zbog njegova gola Hrvatska nije izgubila prijateljsku utakmicu s Armenijom lani, a na Euru 2020 baš je Perišić bio taj koji je osigurao remi s Češkom i koji je ugradio gol i asistenciju u 3:1 pobjedu nad Škotskom. Nakon toga Perišić je započinjao obje golijade u kvalifikacijama za SP 2022. Zabio je prvi gol protiv Cipra u 3:0 pobjedi i prvi je zabio protiv Malte u 7:1 slavlju Hrvatske. Izostavili smo još podosta Perišićevih golova, ali ovo su zaista najvažniji i da ih nije zabio danas vjerojatno Hrvatska ne bi imala srebro.
'Divim se Perišiću'
Slično Perišić djeluje i u klubovima. Ne zabija toliko često, ali nerijetko zabije baš u velikim utakmicama. Eto, krenimo od najsvježijih golova. Zabijao je u dresu Intera: Milanu, Napoliju, Laziju, Fiorentini, Real Madridu, Romi, Juventusu, a znao je dosta puta svojim golovima odlučivati manje utakmice ili spašavati Inter debakla i poraza. U dresu Bayerna osvojio je Ligu prvaka, zabio Barceloni i Chelseaju u nokaut-fazi tog natjecanja. Dok je ranije u karijeri, kada je češće zabijao, briljirao u dresovima Borussije Dortmund, Wolfsburga i Club Bruggea.
Da ne hvalimo samo mi Perišića o njemu su i to ne tako davno, unazad mjesec dana, govorili i Jurgen Klopp i recimo, Arrigo Sacchi, legendarni trener i tvorac onog kultnog Milana s kraja 80-ih i sredine 90-ih. Perišić je nedavno odigrao briljantnu utakmicu protiv Liverpoola u Ligi prvaka, Inter je ispao, ali Hrvat je sve oduševio svojom igrom, Sacchija pogotovo.
"Uvjeren sam kako rezultat nije realan i da je Inter zaslužio daleko više. Usprkos uvjerljivom porazu, mislim da prvak Italije ima veliku šansu proći ako na Anfieldu ponovi igru s Meazze, posebno i drugog poluvremena. Inter prije svega mora poboljšati presing, kako u pogledu toga da sam jače i češće pritišće protivnika, tako i u onom da bolje podnosi suparnikov pritisak. Inter nije lošiji od Liverpoola u pogledu individualne kvalitete igrača. U tom smislu me najviše impresionirao Ivan Perišić. On je iznad svih u Interu, sjajan igrač. Odmah nakon njega moram istaknuti Brozovića, koji me skoro nikada ne razočara", rekao je Sacchi.
Klopp je pak bio izvan sebe zbog Hrvata. "Mi nismo bili sjajni, ali za to treba zahvaliti i Interu. Perišić je odigrao čudesnu utakmicu, čak su nam i braniči stvarali neprilike", rekao je Klopp dok je uoči uzvratne utakmice kazao da je upravo Perišić najopasniji: "Moram izdvojiti Perišića, osvojili smo duplu krunu u Njemačkoj. Divim mu se, jako mi se sviđa", rekao je Klopp.
Ivan Perišić
'Igrač za velika natjecanja'
O Perišiću je nedavno pisala i ugledna Marca koja ga istaknula kao najjače oružje za Svjetsko prvenstvo 2022. u Kataru. Legende hrvatskog nogometa oprostile su se nakon srebra na SP-u 2018., ali zamijenili su ih sjajni mladići Gvardiol, Sosa i Majer… Ono gdje Hrvatska radi razliku u odnosu na druge reprezentacije je sredina terena. Ima tri vrhunska veznjaka Modrića, Brozovića i Kovačića, koji jednim pasom, driblingom ili trkom slamaju protivničke linije. Hrvatska posjeduje i velikog džokera na krilu. Perišić uvijek igra odlično na velikim natjecanjima", pisala je tako Marca.
Možda i najveće priznanje može mu dati Inter, ako se napisi koje smo čitali posljednjih dana pokažu istinitima. Naime, Perišić ima ugovor s Interom do kraja sezone, dakle nešto manje od tri mjeseca. Trener Simone Inzaghi ga voli, direktor kluba Giuseppe Marotta ga cijeni, navijači ga obožavaju, a Gazzetta se prošli mjesec raspisala o tome da će Perišić dobiti ugovor na dvije godine vrijedan 10 milijuna eura, te još određene bonuse uz to. Postignu li dogovor, Perišić će dobiti vjerojatno najveće priznanje kada je u pitanju klupski nogomet, pogotovo zato što je već zagazio u 34. godinu života, a to su godine kada većina igrača koja igra na njegovoj poziciji bira neku egzotičnu destinaciju za umirovljenje, izlaze iz "lige pet" ili prelaze u "manje" klubove za znatno manje ugovore.
Insajder za Svjetsko prvenstvo
I sada dolazimo do najvažnije teze, te da će upravo Perišić biti ključni igrač Hrvatske na Euru. Prije svega zbog svega što smo do sada naveli, a onda i zbog jedne vrlo zanimljive činjenice. Naime, Perišić je na neki način insajder za sve tri reprezentacije s kojima Hrvatska igra na Svjetskom prvenstvu, i Belgiju i Maroko i Kanadu. Kako? Pa naš Perija vrlo dobro poznaje ključne igrače svih triju reprezentacija.
Perišić je proveo dvije sezone igrajući u Clubu Bruggeu, dakle vrlo dobro poznaje mentalitet igrača, stil igre, a kasnije je u karijeri igrao i s Romeluom Lukakuom u Interu, a ranije i s Kevinom De Bruyneom u Wolfsburgu. U Interu je proveo sjajnu sezonu s Achrafom Hakimijem, najskupljim i najboljim marokanskim igračem. Ovaj put će upravo Hakimi biti taj koji će morati čuvati Perišića.
Na kraju, Perišić dobro poznaje i Alphonsa Daviesa, najboljeg kanadskog reprezentativca, a upravo je s njim dijelio poziciji dok je bio na posudbi u Bayernu. Dakle, Perišić može dati uvid u stanje svih triju reprezentacija, odnosno, barem djelomično otkriti suigračima s kim će imati posla.
Zašto je najopasniji
Uz sve to, Perišićev forte svakako je i činjenica da baš svi pričaju samo o Luki Modriću, Mateu Kovačiću, Marcelu Brozoviću i novim zvijezdama poput Joška Gvardiola, Lovre Majera, pa čak se češće piše i govori i o nekom Bruni Petkoviću ili Andreju Kramariću u kontekstu izostanka golova ili zazivanja dobre forme. Perišića gotovo nitko ne apostrofira kao najveću opasnost, nitko ga ne ističe kao ključnog čovjeka, a samim time mu nitko ne nabija pritisak.
Evo recimo, malo tko zna da je Perišić trenutno treći strijelac u reprezentaciji, i da ga tek jedan gol dijeli od izjednačavanja s Mandžukićem i deset golova je do prestizanja Davora Šukera, koji drži rekord s 43 postignuta gola u dresu reprezentacije. Za nekoga tko je uskoro, vjerujemo, drugi strijelac reprezentacije, Perišić zaista ne dobiva dovoljno priznanja. Isto tako, Perišić je u karijeri osvajao Scudetto, talijanski Superkup, Bundesligu dvaput, njemački Kup tri puta i jednom Superkup, osvajao je i belgijsku ligu, a tamo je proglašen igračem godine i bio je najbolji strijelac lige. Dobio je 2014. godine nagradu za najboljeg hrvatskog nogometaša, čega se većina ljudi više i ne sjeća.
I na kraju, valja istaknuti još i njegovu adaptabilnost. Za koji god se sustav izbornik odluči, bilo 4-3-3, 4-2-3-1, pa čak i ovaj novi 3-5-2 ili neku od varijacija, Perišić će se u njega, vjerujemo, uklopiti i prilagoditi situaciji, baš kao što to rade snajperisti na bojnom polju, i djelovati kada to bude najpotrebnije. Upravo zbog toga, Perišić je, ako se nas pita, ključni i najopasniji hrvatski reprezentativac.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
