Kad sam došao sinoć na stadion Maksimir nekih sat vremena prije početka susreta 2. kola Lige prvaka između Dinama i Monaca, kiša je padala kao blesava. Na stepenicama na ulazu na zapadnu tribinu, voda se slijevala. Nisam takvu količinu kiše za vrijeme jedne utakmice dugo vidio. Izgledalo mi je kao da je potop biblijskih razmjera. Kiša je baš padala, kad si pogledao u nebo, izgledalo je kao kijamet.
Palo je vašem novinaru napamet u jednom trenutku da bi se možda utakmica mogla i odgoditi, ali kad sam pogledao prema travnjaku i vidio da lopta igračima Monaca na zagrijavanju odskače dobro, shvatio je da se to neće dogoditi.
Popeo sam se na zapadnu tribinu dolje i vidio da nema skoro pa nikog. Razumljivo i zašto. Stadion Maksimir ne zadovoljava osnovne uvjete. Tu se uistinu ne radi o komforu, nego o tome da, kad su takvi teški vremenski uvjeti, da svatko tko dođe na stadion pritom ne riskira svoje zdravlje.
Već mi je pomalo dosadno stalno lupati po tipkovnici o Dinamovom stadionu, naporan sam sam sebi, ali mora se, jer se stvarno radi o sramoti kojoj konačno treba stati na kraj. Pišemo o tome godinama, ne samo mi nego svi, ali ništa se ne događa. Nekako, pogledao sam opet prema nebu i palo mi je napamet da ovog puta i nebo plače, šalje vapaj gradskim vlastima, političkim krugovima, da je vrijeme da se krene u izgradnju jednog normalnog stadiona. Zagreb to zaslužuje. Dobacio sam to jednom kolegi koji se skrio podno krova kod ulaska u press centar, jedan od rijetkih krovova na stadionu Maksimir. Složio se samnom.
Spustio sam se potom podno zapadne tribine, jer mi je mobitel od snimanja bio mokar. Nisam baš siguran da je vodootporan, pa sam pobjegao na sigurno. Uz to, bio sam već poprilično mokar.
"Kako li je tek mojim Boysima na sjeveru, koji su ušli na tribinu zbog koreografije dva sata prije utakmice? Vojnička disciplina, nema što. Svaka čast dečkima i čitavoj ekipi", pomislio sam.
Koreografija Boysa
Hrpa ljudi sakrila se od kiše. Hvala Bogu na kabanicama što su bile besplatne. Ajde, bar nešto. U redu, pivicu, ćevape i hrenovku u pecivu ćete platiti, ljudi su čekali u redu da si popiju i pojedu i red na nekim štandovima je bio dugačak, ali kabanica je besplatna. Bar nešto besplatno, bar nekakva dobra stvar u svemu ovom. A dobro dođe ta kabanica po kijametu, iako su neki izgledali kao stolnjaci, neki pak kao ove nove vreće za smeće, ali bar su bili kako tako zaštićeni. Jer u predvečerje utakmice s Monacom, policija je iz sigurnosnih razloga zabranila unošenje bilo kakvih vrsta kišobrana. Nema natkritih tribina, nema kišobrana, ima kabanica, pa navali narode. I narod je navalio i pokupio sve kabanice. A Boysi na sjevernoj tribini... oni su izgledali kao vojska. I kisnuli...
Naletio sam na dvojicu starijih simpatizera, cca između 50 i 60 godina. Dečki su došli iz Karlovca. Zamolio sam ih da mi prokomentiraju malo kišu i loše uvjete na stadionu, zbog čega je pravi izazov uopće i doći na utakmicu. Publika nema osnovne uvjete. Palo mi napamet da će četvrtina dobiti sutra upalu pluća zbog stajanja na kiši, natapanja koje slijedi.
"Navikli smo na ovo kao magarac na batine. Ovakav stadion i sve oko njega stvarno nemaju smisla, ali trpit ćemo još dok ne dođe novi stadion", kazao nam je Damir iz Karlovca.
Htio sam gospodinu reći teško da će to dočekati, ali nisam htio biti neiskreni, iako je to potencijalna istina. Ne zato jer je star, nego jer smo se naslušali obećanja i obećanja. Obećanja, obećanja, što si dalaaaaaa miiii... možemo komotno zapjevati.
"Obećanja smo se naslušali, ali što ćemo? Ne doći i naš Dinamo gledati na TV-u? To nije opcija. Htjeli smo doći i gledati Dinamo, nabavili smo ulaznice, volimo Dinamo i kakvo je da je vrijeme, ako baš nije, ono, da sjekire ne padaju, borit ćemo se, trudit, navijati. Navijati za Dinamo znači borbu i s ekstremnim uvjetima, poput ovih. To vam je dva u jedan, u biti, kao kinder jaje. Svjesno riskiramo upalu pluća. Doma su mi kazali - nemoj samo sutra biti bolestan", dodao je Damir, dok se njegov prijatelj Dubravko nadovezao:
"Sve je ovo ekstremno, ali navikli smo. Samo da Dinamo dobije, da ostvari dobar rezultat. Iz ove se kože ne može, pobjeći od kiše se ne može, osim ovako, ispod zapadne tribine, dok ne počne".
Što ti je ljubav prema Dinamu.
POGLEDAJTE VIDEO: Luis Ibáñez: 'Uspio sam jer sam bio siromašan, a današnja djeca imaju sve na pladnju'
