Vladimir Vasilj – za Dinamo je branio ukupno dvadesetak utakmica, a svojim predstavama u dresu Zagreba i Dragovoljca, prije dolaska u Maksimir, zaslužio je i mjesto trećeg vratara Vatrenih. Putovao je s reprezentacijom na tri velika natjecanja, ali nije nastupio ni na jednome. Ipak ima broncu iz Francuske. Nakon što je otišao iz Dinama 2005. branio je za Konyaspor i Široki Brijeg.

Ivan Turina – je najtužnija priča ove Dinamove generacije. Vratar koji upisao 70-ak nastupa za Modre napustio je klub 2007. Branio je neko vrijeme na Cipru i poljskom Lechu da bi se potom vratio u Maksimir na kojem se ovog puta kratko zadržao. Nogometnu sreću je našao u švedskom AIK-u za koji je branio do 2013. godine kada je tragično preminuo u snu u dobi od samo 33 godine.

Danijel Pranjić – nakon te za Dinamo tragične sezone Pranja prelazi ni manje ni više nego u Heerenveen. Sjajnim igrama stiže i do Bayerna u kojem se zadržava tri sezone što mu je bio i vrhunac karijere. Kasnije je promijenio brojne klubove od Sportinga preko Celte i Kopera do Anorthosisa i Omonie. Zapaženiju ulogu je odigrao u Panathinaikosu, a upisao je i 58 utakmica za Vatrene

Hrvoje Čale – je Dinamovo dijete koje se na Maksimiru zadržalo pet godina uz kratak intermezzo koji je proveo na posudbi u Interu prvom dijelu sezone 2004./2005. Tri godine kasnije dinamo ga je prodao u turski Trabzonspor za koji je prilično uspješno nastupao narednih nekoliko sezona. Bio je član i Wolfsburga no u Njemačkoj se nije naigrao. Kasnije je nastupao za Beveren, Olimpiju i Inter iz Zaprešića. Za hrvatsku reprezentaciju ima pet nastupa.

Danijel Hrman – Svoje je najbolje dane u nogometu već odradio prije te mračne epizode s Dinamom. Dok je na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće briljirao u Varteksu čak je upisao i nekoliko nastupa za Vatrene. Nakon odlaska iz Dinama bio je član Hajduka, Varteksa i Tirane.

Vedran Ješe (ovdje u bijelom dresu) – Dinamova mlada nada i mladi reprezentativac iz obrane je također napustio klub na kraju sezone. Put ga je vodio preko Intera iz Zaprešića i Thuna do posudbi u Izrael. Na popisu klubova za koje je nastupao možemo naći još Olimpik, Kavalu, Široki, Zadar i Primorac iz Biograda.

Boštjan Cesar – slovenski stoper je po odlasku iz Dinama napravio daleko veću karijeru no što su mu mnogi predviđali. Igrao je za Olimpiju, Marseille, WBA, Grenoble, a najdublji trag je ostavio u Chievu. Upisao je čak 101 nastup za Sloveniju.

Dino Drpić – jedan od kontroverznijih likova ove Dinamove momčadi. On je u modroj svlačionici ostao sve do 2008., a sa bivšom suprugom Nives Celzijus bio je interesantan i medijima. Autor je vjerojatno najnepromišljenijeg poteza viđenog na hrvatskim travnjacima. Naime, netom pred unosan transfer u turski Bešiktaš pokazao je Torcidi stražnjicu i sve je propalo. Igrao je kasnije u Karlsruheru te je upisao po nekoliko nastupa za AEK, Volyn, Rijeku i Brunei.

Goce Sedloski – legendarni je makedonski stoper koji na Maksimiru ima kultni status. U modru svlačionicu je prvi put stigao iz engleskog Sheffield Wednesdaya. Iako je nastupao ranije u Hajduku, Sedloskog je zagrebačka publika obožavala. Tu za Dinamo ružnu sezonu je počeo u japanskom Sendaiju. Njegov povratak nije Modrima pomogao te je napustio klub i otišao prvo u Tursku, a potom i u Mattersburg u kojem je završio karijeru. Za Makedoniju je upisao okruglih 100 nastupa, a uskoro se vraća na Maksimir kao trener makedonskog Škupija s kojim bi Dinamo trebao igrati u kvalifikacijama za Ligu prvaka.

Andre Mijatović – stoper koji je među Modre stigao iz Rijeke, a odlaskom iz Dinama nakon sezone u Ligi za bedaka je doživio preporod. Ostvario je solidnu karijeru na granici između prve i druge Bundeslige igrajući za Greuther Furth, Arminiju, Hertu i Ingolstadt.

Damir Milinović – stoper koji je u toj Dinamovoj momčadi bio jedan od najiskusnijih. U sezoni 2004./2005. imao je već solidnu karijeru u HNL-u, jednogodišnje iskustvo iz Bochuma i četiri nastupa za Vatrene. Igrao je još jednu sezonu za Austriju iz Salzburga da bi se umirovio kao igrač Pomorca iz Kostrene.

Marijan Buljat – jedini igrač u povijesti HNL-a koji je nastupao za Dinamo, Hajduk, Osijek i Rijeku. Dobio je pretpoziv za SP u Njemačkoj 2006. no Eduardo da Silva mu je slomio nogu na treningu te se nikad više nije vratio na razinu na kojoj je bio prije ozljede. Završio je karijeru 2014. godine, a danas se bavi ugostiteljstvom i radi kao nogometni skaut.

Edin Mujčin – je legenda Dinama, a dok je klub još nosio ime Croatia nastupao je u modrom dresu u epskoj pobjedi protiv Partizana. U ljeto 2005. napustio je klub te narednih nekoliko godina proveo u Kamen Ingradu, Lokomotivi, Lučkome…

Jasmin Agić – je većinu karijere proveo u Dinamovom i Rijekinom dresu. Na kraju sezone 2004./2005. je napustio Maksimir i otišao u Koreju. Zanimljivo je da se za vrijeme nastupanja u toj dalekoistočnoj zemlji pojavio u igrici PES 6, a njegov shot power je bio beskonačan što je i rekord igrice. Prilično dobru karijeru je ukaljao na samom njenom kraju kada je tijekom igranja za Croatiju iz Sesveta optužen za namještanje utakmica. Priznao je ono za što ga se teretilo.

Hrvoje Štrok je ikona HNL-a. Nakon što je otišao iz Dinama igrao je za brojne prvoligaške i drugoligaške klubove u Hrvatskoj. Put ga je vodio od Intera i Rijeke preko Sesveta i Gorice sve do Odranskog Obreža i Rakov Potoka da bi karijeru završio u Oroslavlju.

Dalibor Poldrugač – je jedno od onih imena koje čak i najzagriženiji nogometni fanatici na prvu povežu s Dinamom. Daleko od tog da je Poldrugač bio anonimac 2005. On je, naime, imao već osvojen naslov sa Zagrebom, a uzeo je i jedan naslov i s Dinamom. U ljeto 2005. otišao je u Slaven Belupo za koji je odigrao više od 120 utakmica.

Ante Tomić – nazivali su ga novim Prosinečkim no karijera mu je bila daleko od one velikog Žutog. Svoje je igračke dane proveo u Xanthiju, Luki Koper, Hiroshimi, Ehimeu…

Luka Modrić je prvi dio te sezone proveo u Interu iz Zaprešića kojeg je vukao prema vrhu prvenstvene ljestvice dok je Dinamo tonuo sve dublje. Vratio se na Maksimir u zimskoj pauzi no spasa ambicijama Modrih te godine nije bilo. O njegovoj karijeri nakon Dinama zbilja nema potrebe govoriti, jer je već sad jasno da je riječ o najboljem hrvatskom nogometašu svih vremena.

Mario Lučić – defanzivac koji je nakon te sezone nikad više nije stigao do kluba Dinamovog renomea. Prešao u Varteks, a potom i u Bnei Yehudu da bi se ponovno vratio u varaždinski klub. Igrao je kasnije za Cibaliju i Lučko.

Dario Zahora – je još jedan perspektivni napadač koji se putem izgubio sa staza uspjeha. Naime, čak je devet godina bio član kluba s Maksimira, ali većinu vremena je proveo na posudbama na kojima je najčešće briljirao. Ipak svaki put kad bi ovaj mladi reprezentativac dobio priliku, ne bi je najbolje iskoristio. Nakon odlaska iz Dinama igrao je u Norveškoj, Izraelu, Bugarskoj, Cipru, Slovačkoj…

Veldin Karić – još jedna napadačka ikona HNL-a je te sezone nosila dres Dinama. Karić je već bio 30-godišnjak sa zapaženom karijerom iza sebe no nije briljirao u modrom dresu. Po odlasku iz Dinama njegov put ga je vodio preko Intera iz Zaprešića do niželigaškog nogometa u veteranskim danima.

Ivan Bošnjak - još jedan plavokosi napadač Dinama. Ranije je igrao u Hajduku, a godinu kasnije je s Eduardom činio izuzetno ubojit tandem koji je vratio Modrima titulu. Lijepu je karijeru napravio i u Belgiji, a mirovinu je čekao na Dalekom istokuIvan Bošnjak još jedan plavokosi napadač Dinama. Ranije je igrao u Hajduku, a godinu kasnije je s Eduardom činio izuzetno ubojit tandem koji je vratio Modrima titulu. Lijepu je karijeru napravio i u Belgiji, a mirovinu je čekao na Dalekom istoku

Zoran Zekić – jedna je od najvećih ptica selica hrvatskog nogometa. Ubojiti napadač je u karijeri nastupao za čak 19 klubova, a uz kratke izlete u Izrael, BiH i Austriju većinu vremena je proveo u Hrvatskoj. Za Dinamo je nastupio samo 5 puta u toj sezoni te mu je to generalno najslabija sezona u karijeri. Nakon što je završio igračke dane odmah se dao u trenerske vode te je do sada bio na klupi Šerifa iz Tiraspola, Diosgyora, Osijeka i Slaven Belupa kojeg i danas vodi.

Goran Ljubojević – je bio velika nada hrvatskog nogometa. Plavokosi napadač je prije dolaska u Dinamo briljirao u dresu Osijeka te su u Dinamu za njega imali velike planove. Nakon što su odigrali najgoru sezonu u HNL povijesti Modri su ga poslali na posudbu u St. Gallen, a poslije se seljakao od Belgije, Švedske i Rumunjske do Singapura, Indije i Irana. Posljednji klub u kojem su zabilježeni njegovi nastupi je Trnje.

Eduardo da Silva – je još jedan lik iz Dinamove svlačionice kojeg ne treba posebno predstavljati. Jedan je od najboljih strijelaca u povijesti Vatrenih, a sjajna karijera tijekom koje je igrao za Arsenal, Šahtar, Flamengo, Atletico Paranaense i Legiju iz Varšave je mogla biti još i bolja da mu Martin Taylor nije slomio nogu.