Dino Mansour je bivši europski juniorski prvak u boksu. Bio je jedan od najtalentiranijih sportaša svoje generacije i najtalentiraniji hrvatski boksač kojem su prognozirali veliku karijeru, no umjesto nastavka dominacije u seniorskom boksu, odabrao je Dino Mansour potpuno drugačiji put.

U specijalu Net.hr-a Karijera nakon karijere Dino Mansour otkriva kako je pritisak slave i javnosti utjecao 2010. na njegovu odluku o prekidu sportske karijere, te kako danas pronalazi ispunjenje u obiteljskom životu, trenerskom poslu i neočekivanoj strasti, agronomiji. Njegova priča je priča o ponovnom pronalaženju sebe, daleko od svjetala reflektora, ringa, mukotrpnih boksačkih treninga, udaraca, krvi, znoja i suza. 

'UŽIVAM U ŽIVOTU' /

Poznati trener napravio zaokret: 'Imamo paradajz, krumpir, kapulu.... Puno mi to znači'

Karijeru nakon karijere čitajte svakog utorka na portalu Net.hr. 

Danas je Mansourova svakodnevica posve drugačija i vrti se oko obitelji i trenerskog posla. Dino je otac, suprug i trener boksa, snage i kondicije. Najveći dio jutra posvećen je njegovom dvoipolgodišnjem sinu koji još ne ide u vrtić. Dok supruga radi, on preuzima brigu o djetetu, a poslijepodneva i večeri rezervirani su za dvoranu. 

Znate li s čim se danas bavi Marin Šego? Slavni Hrvat okrenuo se privatnom biznisu: 'Može se solidno živjeti, a žena je šefica'

"Dino Mansour je danas uglavnom preokupiran s djetetom. Mali mi ima dvije i pol godine. Ne ide u vrtić, pa čemo ga negdje s tri - četiri godine staviti. Uglavnom, mali je nešto s čim se najviše bavim i što mi je najveća preokupacija. Supruga radi, ode na posao oko 11-12, ja sam s njim u to vrijeme pa kad se supruga vrati s posla navečer, ja odem na svoj posao, na treninge. Vodim treninge, treninge snage i kondicije u dvorani Stanislava Krofaka, našeg MMA borca", započinje svoju priču Dino Mansour za specijal Net.hr-a Karijera nakon karijere. 

'Ogromna očekivanja su me slomila'

Sjećanja na 2009. godinu i osvajanje titule europskog juniorskog prvaka u Poljskoj još su svježa, no put nakon toga nije bio posut laticama ruža. Mansour je svoju boksačku karijeru prekinuo početkom listopada 2010.  godine, a kao glavni razlog navodi ogroman pritisak i nerealna očekivanja s kojima se kao mladi sportaš nije znao nositi.

"Da, vrijeme baš leti. Od moje titule europskog boksačkog juniorskog prvaka prošlo je sad već 17 godina, a od trenutka kad sam rekao boksu aj bok, kad sam uvidio neke stvari, prošlo je 16 godina. Krenuo sam naglo u boks, vrlo uspješno. Praktički, na koji god turnir sam otišao, osvojio bih ga", prisjeća se Mansour.

Zašto je Dino Mansour prekinuo boksačku karijeru?

"Splet raznih okolnosti, najviše prekidu moje karijere u boksu je kumovao pritisak. Ogromna očekivanja, konstantna, ja kao mlad borac se s tim nisam znao najbolje nositi. Nisam znao to najbolje procesuirati. U sebi sam dosta to držao, emocije su se nakupljale, očekivanja, ma sve živo."

Prijelaz iz juniorske u seniorsku konkurenciju donio je golem izazov.

"Očekivalo se da ću ja odmah, istog trenutka, nastavljati osvajati medalje. To je vrlo nerealna situacija, rijetkima se to potrefi. Mike Tyson je otišao u profi boks i postao svjetski prvak sa 19 godina, najmlađi prvak ikad, ali to je profi boks. to je druga stvar. Na amaterskim turnirima iliti u olimpijskom boksu, u kojem se boksa po tri runde, jednostavno je to toliki jaz i manjak iskustva u odnosu na neke druge boksače protiv kojih sam se borio. Po meni je nerealno bilo očekivati da ću ja sad pomesti konkurenciju u seniorskom boksu, ali da se razumijemo, ja sam sebi sam stavljao, ispred sebe, takva očekivanja. Nisam se s tim znao najbolje nositi, a na kraju mi se sve to zgadilo. Ukratko rečeno. Došao sam do situacije da bez volje idem na treninge, bez ikakvog žara, želje, u smislu samo da to odradim i da odem kući, a u boksu, ne samo u boksu nego općenito u sportu, to ne prolazi. Tako ne možeš igrati ni pikado ni šah, a kamoli se baviti boksom. Uz dužno poštovanje pikadu i šahu", iskreno priznaje dobitnik nagrade Najveće hrvatske sportske nade u izboru Hrvatskog olimpijskog odbora 2010. godine Dino Mansour. 

Nova svakodnevica

Dino Mansour privatne treninge, prilagođene pojedincima ili manjim grupama, a iskustvo iz ringa prenosi na svoje klijente, naglašavajući da je dobra fizička priprema temelj svega.

"Ne može se boksati bez kondicije. Bez kondicije nema ništa", ističe Mansour, ponavljajući savjete koje je i sam dobivao tijekom karijere. Za njega, snaga i kondicija nisu samo dio boksa, već neizostavan element svakog ozbiljnog treninga.

Neočekivani akademski put i gorka stvarnost hrvatske agronomije

Paralelno s boksačkom karijerom, Mansour je gradio i akademski put. Još dok je bio na vrhuncu sportske slave, upisao je Agronomski fakultet u Zagrebu, koji je i završio 2015. godine, stekavši titulu magistra agronomije, smjer zaštita bilja. Odluka je bila logičan slijed nakon završene srednje poljoprivredne škole i ljubavi prema prirodi koja ga je pratila od djetinjstva. Ipak, ulazak na tržište rada u struci donio je razočaranje.

"Slao sam molbe na mnoge natječaje, no većinom nisam dobio ni povratni odgovor", kaže Mansour.

Ubrzo je shvatio dublje probleme sektora u Hrvatskoj.

"Kod nas nedostaje novih kadrova na terenu. Svi rade po ministarstvima, a nitko nije na polju, u voćnjacima i vinogradima da se brine o biljkama. To je vrlo odgovoran posao, ogromne su površine, ogromni su novci u pitanju i na kraju, to je hrana koja ljudima dolazi na tanjur i ako se tu nešto pogriješi, možeš doslovno završiti u zatvoru. Nije to igra, ali u Hrvatskoj to ide u krivom, lošem smjeru i ti kadrovi odumiru. Trenutni se drže, ljudi koji su u godinama to rade, ali nisam baš vidio nekog iz svoje generacije da se time bavi. Svi rade po ministarstvima, s papirologijom, a nitko nije na polju, nitko nije u vočnjacima, vinogradima, bilo što, da se uzgaja, da se o tim biljkama brine i da ih održava zdravim. Štetnici su, naravno, uz bolesti glavni problem, tu su naravno i korovi, ali korovi ne utječu direktno u smislu štete. Oni više oduzimaju prostor, hranu, vodu i jednostavno na taj način štete biljci i onemogućavaju njen adekvatan rast ili idealan rast. Mislim, ne postoji idealno, ali blizu tome. Težimo što bliže tome. Nije bajno". 

Mir pronalazi u voćnjaku

Iako nije uspio izgraditi karijeru u velikim poljoprivrednim tvrtkama, svoje znanje danas primjenjuje u svakodnevnom životu. Briga o voćnjaku postala mu je izvor opuštanja i zadovoljstva. Teorijsko znanje s fakulteta sada pretvara u praksu, a jedan posao posebno ga ispunjava.

"Obrezivanje voćaka, to mi je poseban gušt. To bih mogao izdvojiti kao najdraži posao. To me smiruje, to baš volim", s osmijehom kaže bivši boksač.

U radu sa zemljom i biljkama pronašao je mir koji mu je u sportskom svijetu nedostajao. Ne isključuje mogućnost da se ta strast jednog dana pretvori i u posao.

"Tko zna, možda kroz par godina. Ništa nije nemoguće", zaključuje.

Dino Mansour je primjer sportaša koji je uspio prebroditi izazove tranzicije i izgraditi ispunjen život nakon karijere. Njegov put od boksačkog ringa do mirnog voćnjaka pokazuje da se snaga ne mjeri samo u udarcima, već i u hrabrosti da se krene novim, neočekivanim putem.

POGLEDAJTE VIDEO: Leonard Pijetraj u podcastu Net.hr-a Maksanov korner: 'Kod mene se moraju znati red, rad i disciplina'