Marko Martinjak, bare knuckle emperor, po mnogima dominantni boksač bez rukavica na svijetu, odlučio je zamijeniti bare knuckle klasičnim boksom.
Marko je prošle nedjelje nastupio na boksačkoj priredbi u Čapljini na Čapljina Fight Night 3, gdje je slavio nokautom u prvoj rundi protiv Alekse Kesića.
Nakon 6 godina pauze ponovno je Martinjak navukao profesionalne boksačke rukavice. Kako je priča počela, odakle ideja za povratak staroj, prvoj boksačkoj ljubavi?
"Znate kako se kaže, prve boksačke ljubavi se uvijek pamte. Dakle, na sparing nam je došao Bruno Knježević. Petar Colnar, menadžer, nazvao je mog trenera Ivicu Ivića i zamolio da ga Ivica vodi, spremi za meč. Dogodilo se to prije neka dva do tri tjedna. Naravno, Ivica ne odbija takve molbe i izazove prije svega. I onda je Ivica Ivić došao na ideju da zašto i ja ne bih ponovno radio profi boks? I tako smo sjeli on, Pero i ja", priča nam Marko Martinjak i nastavlja:
"Sad sam puno ozbiljniji boksač, svi smo to zaključili. Iza mene je puno velikih mečeva u bare knuckleu, sparinga, nadogradnje svih boksačkih tehnika i elemenata. Čovjek svašta prođe u sportu i kad prođu određene godine, onda dobije jedno iskustvo koje ti je prije nedostajalo i postaje puno bolji. Glava mi je puno bolja, a to je bitno."
Još prije nam je, prošle godine, gostujući u studiju Net.hr, ispričao svoj razvojni boksački put, odnosno kako je završio u boksu bez rukavica. Marko je bio boksač u tzv. "normalnom" boksu. Je li Marko možda osjetio i da je dužnik u boksu s rukavicama?
"Nisam ništa nikom dužan, pa ni sportu kao takvom. Mislim, sportu sam dužan jer mi je dao sve u životu i odveo me na pravi put i hvala mu na tome, ali sad kad smo se dotaknuli ove teme boksa s rukavicama, nije da mi nije išlo ili nešto slično, pogotovo da sam ja nekom dužan nešto, nego jednostavno bio sam iskorištavan od strane raznoraznih sitnih menadžera. Gurali su me na megdan bivšim šampionima i jakim mladim nadama i to najčešće nespremnog. Morao sam prihvaćati mečeve, a plaća je pritom bila mala. Ponovno sam osjetio zov boksačkih rukavica i u nedostatku mečeva i u bare knuckleu, odlučio sam ponovno zaplivati profesionalnim boksačkim vodama, pa kud me voda odnese. Iako, kao što sam već rekao, sad puno bolje kormilarim u boksu s rukavicama, a o timu ljudi i logistici koju sad imam, da ne pričam."
Marko se odlično spremio za meč s Kesićem i u potpunosti da nadboksao. Sad je u primeu što se tiče karijere. Spreman je za velike stvari. Nada se da će mu taj prime potrajati što duže. Iz meča u meč je sve spremniji i sve bolji. Martinjak sad želi participirati što više u oba boksačka sporta, odnosno čim više se boriti. Želi biti vladar i u normalnom boksu, te tako ispisati boksačku povijest kao šampion koji je rušio suparnike u dvije boksačke izvedenice, dva borilačka sporta, od toga je jedan najkrvaviji borilački sport, što bare knuckleu i jest.
"Sve je moguće, ali ne bih htio sad najavljivati neke velike stvari, poletjeti... Čvrsto stojim s obe noge na zemlji, kao što sam stabilan u ringu. Petar Colnar mi je menadžer koji brine o mojoj karijeri, dok me Ivica Ivić trenira na takav način da mogu osvojiti olimp, da se mogu popeti na njega, što jesam i evo, sad s njega gledam sve ostale u bare knuckleu. U tom gledanju, da se tako malo metaforički izrazim, samo sam okrenuo pogled na drugu stranu i vidio svoje mogućnosti. Profesionalni boks me ponovno uzeo i želim oživjeti svoju profesionalnu boksačku karijeru, pritom ne zapuštajući ni bare knuckle. Nisam normalan, znam, ali jednostavno osjećam da mogu participirati kvalitetno u oba boksa".
Marko konkurencije u bare knuckleu na svjetskoj razini nema. Nitko živ s njim neće ući u ring jer svakog tko uđe, ovaj ga prebije do te mjere da mu nije dobro. Uz to, Marko Martinjak pet je puta osvajao pojas u BKB-u i u pravom je smislu riječi oplemenio riječ - vladar. Martinjak je neprikosnoven u boksu bez rukavica. Nema ga nitko. I, zašto bi Marko čekao da se netko pojavi da bi on s njim ušao u ring? Ako neće Muhamed brdu, hoće brdo Muhamedu...
"Ja se volim boriti. Borbe su moj život, sportsko nadmetanje i postizanje nekih ciljeva nešto što me drži u životu. Nakon svega što sam prošao u sportu, u životu, dostigao sam jednu visoku razinu koju sad guram, probijam plafon. Sad sam u nekim pregovorima, ali sukus svega je da mi borbe u bare knuckleu dolaze na kapaljku, a ja se želim boriti jer sam borac. Vidjet ćemo što će donijeti budućnost. Plan je da boksam sad uskoro u Neumu sa suparnikom s pozitivnijim skorom. Želim se ovim putem zahvaliti Aleksu Kesiću što je ušao samnom u ring. Bolji i kvalitetniji od njega izbjegavaju ući samnom u ring. Hvala mu na tome."
U boksu postoji kronični problem nedostatka mečeva. Agron Smakići i Hrvoje Sep imaju isti problem kao Marko u bare knuckleu, pa se Agron malo bori u MMA, a Sep je gledao i htio se okušati u bare knuckleu. Dobro, Hrvoje je nedavno imao meč, ali generalno je sve to premalo. Nekad su se boksači borili svakih par mjeseci, a danas imaju dvije borbe godišnje, ako i toliko, puno smo rekli...
"Ne znam što bi rekao po tom pitanju. To i je problem. U ovom konkretnom slučaju, Agron je jako jako dobar boksač, ljevak, zaj**an do kraja u ringu. Ne vole ljudi boksati sa za*ebanim ljevacima. Sep opet ima tu nekih godina, ali čovjek je pravi boksač, ima sportu malom prstu i odradio je sad pravi meč u Engleskoj. Po meni, bio je bolji. Zato ja volim mečeve s prekidima, kad nokautiram suparnika ili završim meč prekidom, jer nema onda spora, govora niti nekih priča tko je bio bolji. Priča je onda jasna, kao što je jasna i ova moja boksačka priča. Kao što se nadam da ću imati svjetliju boksačku budućnost u obliku više mečeva i borbi, tako se svim srcem nadam da će i Agron i Hrvoje nastaviti pokazivati čitavom svijetu kakvi su Hrvati borci, boksači i fighteri", zaključio je Marko Martinjak.
POGLEDAJTE VIDEO: Filmska priča Marka Martinjaka i Ivice Ivića. Gostovali su u studiju Net.hr-a i otkrili nam sve.
